‘Ako čovjek ne nahrani svoj duh na izvorima riječi evanđeoske, pit će iz mutnih bara okultizma’

Janja Todorović, književnica, filologinja, pravoslavna misionarka (kako ju mnogi nazivaju, premda se sama tako ne predstavlja) te bivša astrologinja, sudjelovala je na ovogodišnjem Simpoziju o (neo)gnostičkim i (neo)poganskim kultovima u organizaciji Hrvatskog aeropaga. Tom prilikom razgovarali smo o njenom životu, obraćenju, te iskustvima s raznim duhovnim učenjima, hinduističkim, mističkim, okultnim, gnostičkim, filozofskim, teološkim i religijskim. Svjedočanstvo njezinog obraćenja pročitalo je na desetke tisuća ljudi, možete ga vidjeti OVDJE!

– Rođeni ste za vrijeme Jugoslavije, odrastali u pravoslavnoj obitelji, u pravoslavnom duhu. Kako ste uopće u to vrijeme, s obzirom na odgoj i tadašnji odnos države prema duhovnom, došli do pristupa literaturi i tematici okultnoga?

Rođena sam u Arilju (Dobrača), a sad živim u Beogradu, u jednoj velikoj tradicionalnoj kršćanskoj srpskoj porodici, koja je stoljećima bila religiozna. Vjera je bila sastavni dio našeg života od rođenja: post, molitva, ispovijed, pričest, liturgija, odlazak u duhovne centre, manastire, razgovori i druženje sa svećenicima koji su bili naši kućni prijatelji, a moji u obitelji dobročinitelji u crkvi. Jedan pradjed je bio osnivač samostana sv. arkanđela Gabrijela u Klisuri, a nekoliko predaka bili su svećenici.

Studiranje na Filološkom fakultetu, i druga intelektualna zanimanja udaljili su me od formalnog vjerskog pogleda na život koji sam dobila u obitelji, koji sam svejedno i dalje poštovala, a koji je za radoznao duh mladog čovjeka bio nedovoljan i suviše formalan, najčešće praznovjeran, bez šireg i dubljeg duhovno-filozofskog razumijevanja smisla vjere i religije. Čitala sam mnoge knjige o hinduizmu budizmu, okultizmu, astrologiji, teozofiji, antropozofiji… Beogradske knjižare bile su pune prijevoda strane literature, također, bilo je dosta autora i predavača iz Zagreba. Zagreb je, uz Beograd, bio najdominantniji centar koji je afirmirao dalekoistočnu duhovnost, gurue, astrologe.

S obzirom na to da smo živjeli u vremenu čija je ideologija bila ateističko-materijalistički pogled na život, a komunistička sekta je oblikovala stanje svijesti većine ljudi, kršćanska religija i evanđeoska duhovnost bili su prognani iz društvenog života, a vjernici, u koje spada i moja obitelj, bili su podcijenjeni, smatrali su se fanaticima, nekulturnima, nesuvremenima. Ja sam odrasla u atmosferi društvenog neprihvaćanja moje obitelji kojoj je oduzeta imovina, samim tim i mogućnost napredovanja. Možda je baš zato religija igrala značajnu ulogu u mom životu. I ja sam sigurno htjela bolje razumjeti zašto smo mi poniženi i osuđeni za nepostojeću krivicu. Moja obitelj je patila i ja s njima također.

– Koji je razlog što je kršćanstvo bilo odbačeno, a druge duhovnosti prigrljene?

Ideološki razlozi antikršćanske komunističke filozofije života. U Srbiji svakako nisi mogao napredovati u profesionalnom pogledu ako nisi bio ideološki podobna osoba. Kao dijete više puta sam bila kažnjena zbog nošenja križa oko vrata (na satu filozofije u gimnaziji dobila sam lošu ocjenu ne zbog neznanja nego zbog križa, što je profesor javno rekao pred cijelim razredom), na ispitu iz marksizma koji nisam htjela učiti, i sl.

Sredinom osamdesetih godina komunistička diktatura počela je slabiti, potreba za slobodom u svim oblastima naglo je porasla, tako da je osim u političkoj, i u duhovnoj oblasti došlo do velikih promjena. Ako već nisi mogao biti slobodan kršćanin, hinduist i okultist si mogao biti. To nikome nije smetalo, naprotiv, bilo je afirmativno.

U javnosti su se pojavili mnogi učitelji joge, zena, astrologije, meditacije, koji su završili kratke tečajeve u Indiji, i svoje usluge ponudili duhovno gladnima u svim republikama bivše Jugoslavije, a koji su ih bez predrasude brzo prihvatili. Njihova učenja bila su privlačna, zanimljiva, mistična, nova. Nova riječ nasuprot dosadnoj obezduhovljenoj stvarnosti.

Tako su meni kroz glavu protutnjali svi -izmi: gnosticizam, paganizam, okultizam, hinduizam, itd… Znanje mi je bilo najvažnije, glad za novim saznanjima, umnim dostignućima, umnim moćima. Astrologija je bila sublimacija svega toga, prihvatljiva za javni rad, jer, ona samu sebe definira kao kraljicu okultnih nauka. Službeno sam se bavila astrologijom od 1990. do 1993. godine.

U to vrijeme nastupio je raspad naše tadašnje države. Završio je jedan sistem u kojem su navikli djelovati, raditi i misliti, a novi se još nije uspostavio. Ljudi su bili konfuzni, u strahu od budućnosti, izgubljeni. Bila je neophodna hitna pomoć, utjeha, putokaz. Zato su postali popularni oni koji su imali neka viša i dublja duhovna saznanja, potencijale, darove.

Čovjek je tjelesno ali i duhovno biće. Ako ne nahrani svoj duh na izvorima žive vode riječi evanđeoske, on će piti s mutnih bara okultizma. Astrologija je bila i bog (nebo) i sudbina (zvijezde) i putokaz (horoskop) i proroštvo (astrolog). Hinduističke i druge sekte pružile su mogućnost ljudima, govorim o onom najafirmativnijem smislu, da spoznaju sebe, da nauče nešto o sebi, da razumiju druge ljude, da duhovno rade na sebi. Što znači da smo bili na veoma niskom duhovnom stanju svijesti, bolje reći nesvijesti, jer nismo poznavali ni sebe ni svijet oko sebe. Zato su nam manipulativni političari i sektaši mogli raditi što hoće. A mi kao ovčice u vlasti vukova.

Društvene okolnosti i duhovne potrebe nisu bile takve samo u Srbiji, Hrvatskoj, već i u cijeloj Europi i SAD-u. Mi svi znamo, Simpozij na kojem se nalazimo govori o tome, kako je procvat okultnih učenja doživio boom u 20. stoljeću. Oni (pripadnici istočnih religija, op.a.) su vrlo inteligentno vidjeli obezduhovljenost zapadnog čovjeka i brigu isključivo za tijelo, jelo i odijelo, te su u tu duhovnu prazninu, prostor, ubacili svoje ideje. Ponudili su ono što imaju, samo na način prilagođen duhu, mentalitetu i karakteru zapadnog čovjeka. Tri tisuće bogova hinduizma posjetilo je kršćansku Europu, sa svim svojim pratećim demonima, a mi smo ih dočekali kao izbavitelje od sebe samih. Plod bezbožništva – vlast demona nad dušom čovječjom.

Ali, hinduizam ne pogoduje našem mentalitetu, karakteru, sredini. Gotovo dvije tisuće godina smo kršćani, na ovim prostorima je to dominantna vjera, naš umno-mentalno-emocionalno-voljni sklop osobnosti je takav da smo stekli religiozno-civilizacijsko-kulturološki obrazac ponašanja i razmišljanja. Kršćanska vjera oblikovala je europskog čovjeka, zahvaljujući njoj imamo civilizaciju, kulturu, nauku, društveno uređenje,umjetnost…

– Mislite da je ta duhovnost neprihvatljiva isključivo za ovo podneblje?

Indija ima preko milijardu stanovnika, i tisućama godina njeguje svojstvenu duhovnu tradiciju prilagođenu potrebama vjerskog i svakodnevnog života. Ne vjerujem da transcendentalna meditacija uistinu preobražava i čini boljima naše kršćane. Mislim da je suprotno. Gube i mir, i radost, i smisao života – koji im TM na početku obećava.

Suradnica sam Savjetodavnog pravoslavno-pastirskog centra Arhiepiskopije Beogradsko-karlovačke koji, između ostalog pruža savjetodavne usluge onima koji trpe negativne posljedice lakomislenog uplitanja u neki vid okultno-magijske prakse. Umjesto boljeg zdravlja mnogi izgube zdravlje, mir, emocionalnu stabilnost, obiteljsku harmoniju, volju za životom, radom, ljubavlju. Njih je potrebno reprogramirati da bi se vratili u normalan život.

– Htio bih se malo vratiti na Vaš život tijekom tog perioda. Naglasili ste razliku između ljudi koji su se time bavili iz iskrenog uvjerenja i onih koji su se time bavili radi zarade. Vi ste se, stoji i u Vašem čitanom svjedočanstvu, time bavili iz iskrene namjere. Možete li nam reći kojim ste se tehnikama bavili?

Prva zapovijed: spoznaj samoga sebe, druga: upoznaj ljude oko sebe s duhovne, unutrašnje strane, a treća: putem prosvjetljenja do Boga, i – ovo saznanje primijeni pomažući ljudima. Astrologija pruža mogućnost da razumijete duhovne zakone svemira, duhovne utjecaje na čovjeka i društvo, i upoznavanje unutrašnjih potencijala čovjeka. Pomoći sebi i drugima oko sebe bio je moj ključni motiv. Prvo sam počela intenzivno učiti… Škola joge i astrologije bilo je svuda, tu su bili i učitelji iz Indije, i naši posvećenici… (ime škole poznato novinaru).

Prakticirala sam jogu radi dobrog psihofizičkog zdravlja, zatim, umjerenom meditacijom, radi stjecanja mira u umu, te određenih jogičkih tehnika (tehnike disanja, šutnje, ponavljanja mantre i sl.), čitanjem Veda i Upanišada, duhovnih knjiga raznih autora (Krišnamurti, Vivekananda, Satjananda) i na kraju astrologijom. Ona je bila sublimacija svega. Brzo sam savladala ovu tehniku koju hinduisti nazivaju “Put kozmičkog znanja” te je u kratkom roku, što me iznenadilo, nastupila velika popularnost. Dobila sam vlastitu emisiju od sat vremena na televiziji, zatim svoju rubriku u nekoliko časopisa, postojala je i škola astrologije u kojoj sam predavala, te astromagazin u kojem sam bila jedan od urednika. To je bio jedan boom i nevjerojatna popularnost koja je nastupila preko noći. Odjednom su tisuće pisama dolazile na moju adresu, telefoni su zvonili, ljudi su tražili susret, razgovor i pomoć. Zaista mnogi ljudi. Pritisak je u javnosti bio vrlo snažan, vrlo zahtjevan, više nigdje nisam mogla ići kao privatna osoba, već uvijek kao astrolog. To je postalo nepodnošljivo zamorno i nepodnošljivo teško. To veliko breme ljudskih sudbina kojima se bavite, a svi od vas očekuju spasenje, izbavljenje.

– Ako su mnogi, kako ste rekli, dolazili k vama, kome ste onda Vi išli na razgovor i duhovni rast, koji je bio izvor Vašeg napajanja?

To ste dobro primijetili. Susret na početku s učiteljima koji mi je otvorio put ka novim saznanjima, kojima sam bila oduševljena, u trenutku kad sam vidjela da su manipulativni i da ih zanima moć, vlast, novac, nisam željela ostati u zajednici s njima jer nisam htjela djelovati na taj način. Htjela sam raditi bez interesa i humano pomagati ljudima. Dakle, nisam imala neku osobu koja bi rukovodila sa mnom, učitelji su mi bile knjige i duhovna otkrivenja iz višeg svijeta, onoliko koliko sam sama sebi mogla pomoći.

Povremeno su dolazili učitelji izvana i držali seminare i to je bila dobra mogućnost da naučim nešto više iz određene oblasti.

– Nije li Vam ta, kako ste rekli manipulativnost i neetičnost, tih učitelja i ljudi pobudila sumnje prema navedenim praksama?

Mislila sam da je nauka kojom se bavimo u redu, ali da ju oni ne koriste ispravno. Iako propovijedaju odricanje od materije, nekoristoljubivost, etičnost, pobjedu strasti, suvišnih želja, ovladavanje čulima, očišćenje uma, razvoj viših emocija, viših stanja svijesti, određenu mjeru posta, meditativni i kontemplativni stil i način života u svakodnevici, što mi je bilo veoma privlačno, nažalost, u praksi rijetko tko tako radi i živi. Zloupotreba ovih uzvišenih ideja se tumačila kao nedovoljna duhovna prosvijećenost adepta, i slično.

– Znači, vi niste imali praktički niti jednog uzora?

Zapravo, nisam imala nijednog. Čitajući knjige svetih ljudi koji žive prosvijećenim životom, smatrala sam da ću ih najbolje podražavati ako slijedim njihovo učenje… Oni ne kažu sveti već prosvijećeni, ljudi uzvišenog života, mogu biti vodiči iz duhovnog svijeta, nije neophodno njihovo fizičko prisustvo.

– Imam jedno intimnije pitanje, ne morate odgovoriti na njega. Prvi put kada ste ušli u astrologiju, u taj svijet, moralo se dogoditi neko intenzivnije duhovno iskustvo koje vas je dublje uvuklo u to. Stoga me zanima kako ste se osjećali kad ste doživjeli to iskustvo?

Bilo je mnogo duhovnih iskustava, čudesnih, nevjerojatnih, koja su na neki način predstavljala potvrdu da si uistinu uznapredovao na svom putu u viša stanja svijesti i stjecanja moći. Osjećaj duhovnog uzdignuća iznad površnog načina življenja i razmišljanja običnih ljudi, kao da gledaš na ljude s visine, vidiš njihovo unutrašnje stanje i postupke, počneš ih sažalijevati jer pred tvojim očima više nema tajni. Prisutni čudni fenomeni, osjećaj bezgranične otvorenosti uma, veće spoznaje, veća saznanja, veće moći, ne samo fizičkog svijeta nego i duhovnog, a nakon određenog perioda ponavljanja tehnika, steknete moć telepatije, vidovitosti, utjecaja misaonog i energetskog na ljude. I čovjek osjeća da ta moć nije od njega, da nije njegova, već da ju je zadobio na neki tajanstveni način. Ona je karizmatična, jaka, ona se zaista ogleda u tome da se ljudi njoj podčinjavaju, da je prepoznaju kao nešto nadnaravno i da je žele posjedovati, za što je potrebno puno rada, učenja i vježbanja, ali i nevidljive pomoći viših sila.

Tajna mog uspjeha bila je i u tome što ljudi poslije razgovora odu ispunjeni, sretni, kažu da su dobili krila, da lebde, da se osjećaju moćno, podignuti iz lošeg u dobro duhovno stanje. To je bila jedna vrsta opipljivog načina primjene onoga što si duhovno naučio i prakticirao.

– Sjećam se kada sam čitao Vaše svjedočanstvo da ste spominjali i neki glas?

Potrebno je da točnije opišem taj neobičan fenomen. Nisam ja doslovno čula fizičke glasove, nego unutrašnjim sluhom, misao, koja se pojavi u umu. Recimo to na ovaj način, napraviš čovjeku horoskop, napraviš onaj astrološki krug, računaš, to je u biti matematika… zato je astrologija malo drugačija, ona djeluje kao znanost, kao viša matematika, ti uopće ne vidiš nikakvu magijsku disciplinu. Računaš položaje zvijezda, planeta, kuća, kombiniraš značenja, mape, tumačiš, ništa ti ne ukazuje da je pred tobom zvjezdana magija. Ali doći ćemo kasnije do toga.

Tajna dobrog astrologa je da to sve savršeno dobro ukomponira i da od mnoštva mogućnosti pruži istinitu i cjelovitu sliku osobe koja sjedi pred njim, od karakternih do psiholoških potencijala. Astrologija ima i prekognitivni aspekt tj. proricajući, neke od prošlih i neke o budućih događaja; makar u osnovnim smjernicama da jasno predočite osobi, kako bi vam vjerovala, i kako bi vaš rad zaista imao smisla, pa i rezultate.

U stanju posvećene mentalne koncentracije, udubljenosti, napregnutog osluškivanja, na neki tajanstveni unutrašnji način čuješ glas za koji znaš da nije tvoj glas, da nije proizišao iz tebe. Npr. ti se pitaš koliko osoba preko puta tebe ima djece, sam horoskop nikad ne može točno kazati koliko, čuješ unutarnji glas koji kaže dvoje, stoga i ja kažem dvoje, i stvarno to bude točno. Nekad jedno, nekad nijedno, ali ovo je samo primjer, ali eto djeluje. Tko je taj koji nam šapuće na uho? Anđeo ili demon?

Postavila sam pitanje kako je ovo moguće onima koji su bili duhovno napredni i dobila odgovor: ‘O, pa ti si veoma duhovno napredovala. Dobila si svog duhovnog vodiča’… Profinila si svoju svijest i energiju da si sposobna na duhovan način komunicirati sa svojim duhovnim vodičem koji ti pomaže na tvom putu.

– Je li Vas to uplašilo?

Nisam se uplašila, jer sam smatrala da, ako sam već uznapredovala, i ako već radim savjesno, ispravno, dobro, onda sam svakako dobila nekog dobrog vodiča, zapravo nisam ni znala da postoje zli vodiči. A vodič svakako pomaže da svi zajedno idemo ka dobrom cilju, i ja i osoba kojoj pomažemo. Tako, svi smo jedni drugima od pomoći. O, kako naivno, to tek sada vidim.

– Kako je Vaša obitelj gledala na to?

Nastojala sam očuvati harmoniju i mir u obitelji, imala sam muža i dijete. Oni su na to gledali kao na duhovnu praksu, duhovni rad. Niko nije smatrao da je to nešto neobično, a evo zbog čega. Javni medijski i društveni život bio je ispunjen astrologijom, uostalom kao i danas, to je bio stil i način života koji je bio poželjan. Meni su dolazile ugledne ličnosti po astrološke savjete (političari, odvjetnici, profesori, umjetnici, iz biznisa i šoubiznisa, naravno i obični ljudi), tako da sam bila u izvjesnoj prestižnoj poziciji. I više od toga. Svi te slušaju, svi izvršavaju tvoju (tj. nečiju) volju koja nad svime vlada.

– Jedan događaj, tj. jedna osoba koja mi je posebno ostala u sjećanju iz Vašeg svjedočanstva je starac koji Vas je opomenuo da se bavite vražjim poslom?

Da, tako je. Vratit ću se u ono vrijeme, kad si mlad, lijep, uspješan, obrazovan, imaš značajnu društvenu ulogu, svi te vole, svi te traže, pun si sebe (a to se kršćanskim jezikom zove gordost) i ne obazireš se na obične ljude.

U to vrijeme otišli smo na selo i tamo je bio jedan starac, zaista mudri starac, bio je vjernik, kršćanin, iskreno pobožan čovjek, iskreno dobar, bogobojažljiv, koji ima strah Gospodinov. A ja sušta suprotnost, javna ličnost, poznata, svi pišu o meni, samozadovoljna, gorda, a on svakako videći moje duhovno stanje smirenim duhom, rekao mi je: “Dijete moje, okani se tog đavoljeg posla, ništa ti dobro neće donijeti. Čuvaj dušu.”

Zaista sam se zaprepastila. Prvi put sam čula da je to đavolski posao, nitko to do tada nije govorio. Da naglasimo, na ovom sveobuhvatnom Simpoziju svega smo se podsjetili, mnogih složenih duhovnih sistema, koji nose jedno zajedničko, zbirno ime novijeg datuma: okultizam, i predstavlja jednu ozbiljnu učenost, njime se ne bave neke proste baba-vračare, to je nadiđeno, to je odbačeno kao magija, svi znaju da je magija nešto zlo, ali ovo, pa to je moderni nauk, primijenjen na sve oblasti društva. Okultizam je prisutan i u znanosti, umjetnosti, književnosti, politici, ekonomiji, biznisu, vrtiću, školi, fakultetu, svugdje. Njegovi nosioci su doktori i profesori metafizičkih znanosti, a ne prosti neuki ljudi. Otuda ova suprotnost, vjera i znanje.

I prvi put jedan bogobojažljivi, smireni, neuki starac, seljak koji nikad možda nije iz svog sela nikamo išao, a koji je tako živ, zdrav, mentalno, fizički i duhovno. On je rekao rečenicu koja se meni urezala duboko, među mnogim mudrim riječima koje sam čula u životu, i koja je negdje ostala u podsvijesti zabilježena kao opomena da nešto nije u redu.

– Jeste li ikada ponovo sreli tog starca?

Kada sam ja prošla svoj put preobražaja, on je već umro, nisam ga više srela…

U drugom dijelu razgovora (OVDJE) pročitajte kako se pravoslavna crkva u Srbiji bori protiv navale okultizma među svojim vjernicima, kako je Janja Todorović prepoznala duhovnu i pshičku štetu koju joj nanosi astrologija, kako se oslobađala od njezina negativnog utjecaja, te kako Srbi i Hrvati mogu ponovno početi graditi zajedništvo u Kristu.

Razgovarao Tino Krvavica | copyright Bitno.net (Sva prava na ovaj tekst su pridržana)