DUHOVNI RAST Ovo je 6 loših navika kojih se kršćani moraju riješiti Kršćani su poznati po tome što rade dobra djela: pomažu siromasima, hrane gladne, pohode bolesne, tješe žalosne i nevoljne, bore se za pravdu i čine ostala djela ljubavi. Ali kršćani su također na lošem glasu zbog bezbroj loših navika. Ovo je šest tih navika kojih se moramo riješiti. Stephen Matson/Relevant magazine Podijeli: Foto: Shutterstock.com 1. Osuđivati Jedan od nekoliko grijeha na koje Isus neprestano upozorava svoje učenike jest grijeh osuđivanja. Usprkos tome, mnogi kršćani pogrešno pretpostavljaju da je suzdržavati se od osude oblik prihvaćanja, opraštanja, čak i potvrđivanja grijeha. Ali kršćanska osuda ne određuje je li neko uvjerenje, čin ili stil života pogrešan ili pravedan u Božjim očima. 2. Predviđanje budućnosti Evanđeoska poruka Kristove ljubavi često je zasjenjena predviđanjima i „proroštvima“ zabludjelih kršćana o političkim pitanjima, planetarnom sustavu, ekološkim fenomenima, trenutnim događajima, prirodnim katastrofama, antikristu, posljednjim vremenima i apokalipsi. Kada se ovo dogodi, krive određenu osobu ili grupu ljudi za koje smatraju da su odgovorni za Božji gnjev i koji sudjeluju u grešnom proricanju, prodavanju straha i nepoštenosti. 3. Kompliciranje oko Isusove ljubavi Nažalost dođe trenutak na kršćanskom putu kada se mnogi osjećaju loše, neispunjeno i nezadovoljno s nikako glamuroznim zadatkom ljubavi prema bližnjima. Teško je biti Isusov sljedbenik. Biti Njegov sljedbenik zahtijeva žrtvu, poniznost, služenje, strpljenje, oprost i mnogo, mnogo ljubavi. Može biti iskušenje, i vrlo lakše, usredotočiti se na određene dijelove Biblije koji ne zahtijevaju izdržljivost, koji su privlačni, koji privlače više pažnje na sebe i koji nas uzbuđuju. Pa onda neki od nas kreiraju „kršćansku“ platformu koja nam postaje strast. Politički program, društvena korist, moralna praksa ili određeno teološko uvjerenje može onda postati centar naše vjere nadilazeći Isusovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu kao prema samome sebi. I onda imamo ljude koji se praktičke bore do smrti oko stvari kao što je kalvinizam, krštenje djece i ostale doktrine. Ove stvari nisu nužno loše. Svatko ima svoja uvjerenja o teološkim pitanjima, ali kada se ona stavljaju iznad Kristove ljubavi, to vodi u idolatriju. 4. Objavljivanje smeća na društvenim mrežama Linkovi za sadržaje senzacionalnih naslova, uvredljive slike političara, osude drugih, teške teološke rasprave i biblijski citati koji su izvađeni iz konteksta čine više lošeg nego dobra. Ne veličamo Boga objavljivanjem zajedljivog, površnog i uvredljivog sadržaja na našim Facebook i Twitter profilima. Prije no što objavimo nešto na naše profile zastanimo i zapitajmo se: „Je li ovo istinito, korisno, nadahnjujuće, potrebno i ljubazno? Ovo pravilo me sačuvalo od mnogih budalastih i reakcionarskih objava. Pažljivo razmišljanje o tome je li naš društveni komentar motiviran ljubavlju Kristovom učinit će nama kršćanima mnogo dobra. 5. Biti licemjeran Lako je govoriti o Bogu, raspravljati o teološkim pitanjima i objavljivati o vjeri na raznim komunikacijskim platformama. Ali kako bi uistinu bili Isusovi sljedbenici, moramo riječi pretvoriti u djela. Moramo prakticirati ono što propovijedamo. Nažalost, mnogi kršćani govore o ljubavi Kristovoj a da uistinu tu ljubav ne pokazuju na djelu. U međuvremenu, ostatak svijeta svjedoči ovom paradoksu i jednostavno prestane slušati. 6. Biti uskogrudan Problemi koji su gore navedeni često nastaju upravo zbog uskogrudnosti, odnosno, zbog nerazmatranja, nepriznavanja ili čak nedostatka dijaloga s mnogobrojnim čimbenicima koji postoje izvan našeg ograničenog iskustva. Kada se ignoriraju, odbacuju i ne primjećuju kulturološki, etnički, rasni, socioekonomski, emocionalni, intelektualni, iskustveni, dobni i rodni čimbenici kršćani se nepromišljeno odvajaju od ogromnih sredstava mudrosti i uvida. Na isti način, neki vjernici nastavljaju odbacivati znanost, obrazovanje i druge oblike „vanjskih“ informacija kojima izvor nije kršćanstvo. To onda vodi bijednom neznanju, beznačajnosti i nemoralnom smislu ekskluzivizma. Iako su kršćani krivi za ove navike i više, od životnog je značenja razlikovati Krista i kršćansku kulturu (ne, nisu isto). Naposljetku, kršćanstvo je zasnovano na Isusu, a ne političkim platformama, neslaganjima u doktrini, online religijskim komentarima ili zloslutnim proroštvima. Kad sve drugo podbaci, moramo učiniti sve kako bismo imitirali Kristov život – voljeti svijet oko nas koliko god možemo. Izvor: Relevant Magazine | Prijevod: Marilena Babić Podijeli:
POTRESNO SVJEDOČANSTVO Preminula je Tea Perović, ovako je za nas opisala svoju borbu s teškom bolešću
PIŠE IVO DŽEBA Ivo Džeba: Ulaz u crkvu i crkvena klupa – dva mjesta na kojima se očituje ozbiljan problem o kojem ne razgovaramo
HODOČAŠĆE ZA MIR, OPROST I ISCJELJENJE Josip je krenuo na križni put dug 1000 km kroz Bosnu i Hercegovinu, razgovarali smo s njim
SVJEDOČANSTVO O POZIVU Fra Mate Šakić ima sasvim ‘običnu’ priču o pozivu, danas su one prava rijetkost
FRANCUSKI VIZIONAR Tko je umjetnik koji je stvorio najpoznatiju ilustriranu Bibliju i čije slike krase novu knjigu Jordana Petersona
SLUČAJ ZBOG KOJEG SU PALJENE CRKVE Kanada prestaje financirati potragu za ‘masovnim grobnicama djece’ jer ‘nema naznaka da postoje’