Naš “zbogom” treba izraziti velik i jednostavan čin priznanja i zahvalnosti. Unatoč svih svojih muka, svojih tamnih misterija, svojih trpljenja, svoje kobne prolaznosti – ovaj je smrtni život nešto vrlo lijepo, neko trajno i dirljivo čudo. Događaj što zaslužuje radosnu i slavnu pjesmu – život, život čovjekov!

Nije manje vrijedno radosnog divljenja sve što okružuje čovjekov put.

Ovaj golemi svijet, misteriozan, veličanstven, ovaj svemir pun tisuću tisuća sila, zakona, ljepota, dubina – koje li očaravajuće slike!

Koje li neizmjerne i rasipne darežljivosti!

Kad tako unatrag gledamo, zahvaća nas žalost što se nismo dosta divili tom prizoru, što nismo promatrali koliko zaslužuju čuda prirode, iznenađujuća bogatstva makrokozma i mikrokozma.

Treba da bar u ovaj posljednji čas priznam: ovaj svijet “što je stvoren po njemu”, po Kristu (Iv 1,3) uistinu je čudesan.

Da, pozdravljam te i pjevam ti u ovaj posljednji čas s velikim divljenjem i zahvalnošću.

Sve je dar.

Iza života, iza prirode, iza svemira stoji Mudrost. Štoviše, mogu reći i doista kažem u ovom svijetlom oproštaju – jer si nam ti to objavio, Gospodine – iza svega stoji ljubav. Slika ovoga svijeta spada u naum, danas još uvijek u većem dijelu neotkriven – u naum Boga Stvoritelja koga zovemo: “Oče naš koji jesi na nebesima!”

Hvala ti, Bože! Slava ti, Oče!

Dok bacam ovaj posljednji pogled, svjestan sam da je ovaj čarobni i misteriozni ures samo odraz prve i jedine Svjetlosti. To je prirodna objava izvanredna bogatstva i ljepote. Ona nam služi kao uvod, predigra, predokus, poziv da gledamo prema onom nevidljivu Suncu koje “nitko još ne vidje”: “Sin Jedinac koji je u krilu Očevu, on nam ga objavi” (Iv 1,18).

Iz “Meditacije o smrti” svetog pape Pavla VI. | Prijevod: fra Bonaventura Duda

Svetog papu Pavla VI. možete bolje upoznati na OVOM LINKU.

Bitno.net