Odustajanje: zašto mladi ljudi napuštaju Crkvu

Poznato je da mnogi mladi ljudi prestaju aktivno ići u crkvu. Jedna nedavno izdana knjiga obrađuje veliko istraživanje koje je provela Barna Grupa u cilju da saznaju zašto mnogi odustaju nakon što uđu u odraslu dob.

U knjizi “You Lost Me: Why Young Christians are Leaving the Church … and Rethinking Faith” (Izgubili ste me: Zašto mladi kršćani napuštaju crkvu… i preispituju vjeru; op. prev.), (Baker Books), David Kinnaman i Aly Hawkins su analizirali široki raspon statističkih podataka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Knjiga započinje kratkim pregledom tri stvarne pojave koje treba imati na umu kada razmatramo situaciju u kojoj se nalaze mladi ljudi.

1. Crkve se aktivno bave tinejdžerima, ali mnogi mladi ljudi u odrasloj dobi ne ostaju Kristovi sljedbenici.

2. Ljudi odustaju iz više razloga, stoga je važno ne generalizirati cijele generacije.

3. Crkve ne pripremaju na prikladan način sljedeću generaciju da slijedi Krista u kontekstu kulture koja se brzo mijenja.

Kinnaman je objasnio da problem nije u tome da su tinejdžeri manje aktivni u crkvi nego u prošlosti.

Zapravo, oko četiri od pet tinejdžera u SAD-u će u jednom dijelu svog djetinjstva ili tinejdžerskih godina biti dio kršćanske kongergacije ili župe. Ono što se događa je to da ta aktivnost prestaje u 20-im godinama njihovog života. I katolicima i protestantima je dobna skupina onih u 20-im najmanji pokazatelj predanosti Kristu, unatoč njihovom predhodnom vjerskom iskustvu.

Jedan od još većih problema je prekid odnosa s crkvom. Čak više od borbe s vjerom u Krista, mladi ljudi smanjuju svoje sudjelovanje u instituciji.

Drugačiji

Važan čimbenik koji danas utječe na mlade ljude jest kulturološki kontekst u kojem žive. Kinnaman potvrđuje da ni jedna druga generacija kršćana nije živjela u razdoblju toliko dubokih i brzih kulturoloških promjena.

Tijekom nekoliko posljednjih desetljeća su se događale masivne promjene u medijima, tehnologiji, seksualnosti i ekonomiji. To je prouzročilo puno veći stupanj kompleksnosti, fluidnosti i nesigurnosti u društvu. Sažimajući ove promjene, Kinnaman je upotrijebio tri koncepta da bi ih opisao: pristup, otuđenje i autoritet.

Vezano uz pristup, ukazao je na činjenicu da je pojava digitalnog svijeta napravila revoluciju u načinu na koji mladi odrasli ljudi međusobno komuniciraju i informiraju se. To je uzrokovalo značajne promjene u načinu na koji trenutna generacija stvara odnose, radi i razmišlja.

Pozitivna strana toga je u činjenici da su internet i digitalni alati otvorili neograničene mogućnosti širenja kršćanske poruke. Ipak, to također znači i veći pristup drugim kulturološkim pogledima i vrijednostima, i poziva ljude da više preispituju svoja vjerovanja. Također je manji naglasak na linearnom i logičkom mišljenju.

Otuđenje, Kinnaman primjećuje, znači da se mnogi tinejdžeri i mladi odrasli osjećaju izoliranima od strane njihovih obitelji, zajednica i institucija. Visoke stope razvoda i rođenja djece van bračnih zajednica znače da su mnogi od odrasli u netradicionalnim obiteljskim strukturama.

Čak što više, prijelaz u odraslu dob se rasteže na način da se brak i roditeljstvo odgađaju do kasnije dobi. Kinnaman tvrdi da mnoge crkve nemaju pastoralna rješenja za efektivnu pomoć onima koji ne prate tradicionalan put u odraslu dob.

Dodatno, mnogi današnji mladi odrasli su skeptični prema institucijama koje su u prošlosti oblikovale društvo. Mreže aktivista i zajednički napori se cijene više od hijerarhijskih institucija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovaj skepticizam onda prerasta u nepovjerenje u autoritet, što je treći koncept koji je Kinnaman upotrijebio. Tendencija prema pluralizmu, čak i prema zadržavanju konfliktnih ideja, ima prednost nad prihvaćanjem Svetog pisma i moralnih normi.

Kultura postavljanja pitanja može dovesti ljude do istine, te napetost između vjere i kulture može također imati pozitivan ishod ali, Kinnaman primjećuje, to zahtijeva nove pristupe od strane crkvi.

Odvajanje

Kinnaman je priznao da je očekivao otkriti jedan ili dva velika razloga zašto se mladi odrasli ljudi odvajaju od svoje crkve. Umjesto toga, pokazalo se da postoji široka lepeza frustracija koja ljude vodi do odustajanja.

Neki svoju crkvu smatraju preprekom za kreativnost i vlastito izražavanje. Drugima dosade površna poučavanja i plitkost. Shvaćanje nekompatibilnosti između vjere i znanosti dovodi druge do odustajanja.

Ono što neki smatraju represivnim pravilima, naročito vezanim uz seksualni moral, je još jedan razlog zbog kojeg mladi ljudi odustaju od svoje crkve. Trenutni kulturološki trendovi koji naglašavaju snošljivost i prihvaćanje drugih vrijednosti i mišljenja su u sukobu s tvrdnjom kršćanstva da posjeduje univerzalne istine, i nekima su prepreka.

Drugi mladi kršćani kažu da im njihova crkva ne dozvoljava izražavati sumnje i smatraju odgovor crkve na izraze  sumnje neadekvatnim.

Kinnaman je također otkrio da crkve u mnogim slučajevima ne uspijevaju poučavati mlade ljude na dovoljno dubok način. Plitka vjera kod tinejdžera i mladih odraslih ih ostavlja s popisom nejasnih uvjerenja i prekidom veze između njihove vjere i njihove svakodnevice. Posljedica toga je činjenica da mnogi mladi ljudi smatraju kršćanstvo dosadnim i nevažnim.

Kinnaman na kraju knjige daje neke preporuke kako ući u korijen gubitka toliko mnogo mladih. Mora se dogoditi promjena u načinu na koji se starije generacije u crkvi odnose prema mlađim generacijama.

On također preporuča ponovno otkrivanje teološkog koncepta poziva da bi potaknuli dublje razmatranje mladih ljudi o tome što ih Bog traži da naprave od svojih života.

Naposlijetku, moramo dati prednost mudrosti nad informacijom. Mudrost, objasnio je, predstavlja sposobnost ispravnog povezivanja s Bogom, drugima i kulturom. Što god bila rješenja, nema sumnje u hitnost bavljenja ovim životnim pitanjem.

o. John Flynn (Zenit.org)


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 5. prosinca 2011.

Možda vam se svidi