Sartreova istina nije daleko nikome od nas. Kažu za sv. Franju Asiškoga da se povlačio u šumu i nije htio da ga itko vidi kada se nalazio u lošem stanju. Tada nije mogao odsijevati vedrinom i mirom i nije htio svojom pojavom nikoga ranjavati. Sijati u druge nemir.

A mi, običnim smrtnici, koliko puta bismo se mi htjeli povući? Postati nevidljivi za okolinu. Skriti svoje nezadovoljstvo. Umor. Nemir. Kada smo u lošem stanju, stvarno nas bole pogledi naših bližnjih. Sartre je puno pio. Imao je istovremeno po nekoliko ljubavnica. Gubio je zube. Dok je s jedne strane bio sve slavniji, istodobno je, osobno, bio sve jadniji. Mračniji. Mučniji. Možemo zamisliti kako je u takvom stanju preteško podnositi da te netko vidi onakvim kakav stvarno jesi.

Sjetimo se Adama. Nakon što je izgubio nevinost, skrio se u grm. Nije htio da ga Bog vidi. Bog ga je izvukao iz grma Svojim glasom. Zvao ga je! Adam je izišao jer je osjetio blagost u Božjem prijateljskom glasu.

A sada se možemo sjetiti Petra. Nakon zataje Krist ga je pogledao. To je bio pogled istine i ljubavi. Pogled sjećanja. Duboke spoznaje samoga sebe. Nakon tog pogleda Petar je gorko zaplakao i izlio kroz suze sav jad i gorčinu.

Krist Posljednjeg suda na ikonama istočne Crkve ima dječje oči. Velike oči pune nevinosti i milosrđa. Te me oči i sada traže. Na Sudu će me pogledati. To će biti stvarni posljednji Sud. Sve će biti golo i razgoljeno. Ljubav zaklanog Jaganjca će odnijeti pobjedu nad svim mojim skrivenim zlom. Milosrđe nevinog Djeteta trijumfirat će nad mojim paklom. Mojom bijedom. Gorčinom. Mojom zlobom.

Franjo Asiški nije ostajao dugo skriven u šumi. Bacao se na koljena pred pogled Raspetoga. Rane Raspetoga liječile su njegove rane. Milosrdni pogled betlehemskog Djetešca vraćao je Franji izvornu nevinost. Mir i dobro. Vedrinu onoga tko se osjeća do kraja ljubljen onakvim kakav jest.

Sartre je u trenutcima mučnine govorio da je svaki čovjek besmislena strast. Sv. Franjo Asiški i danas širi svijetom miris slatke Kristove ljubavi. Ta nas ljubav prijateljski doziva: Adame, dođi k Meni! Ja sam Tvoj brat! Kuća Očeva puna je milosrđa! Iziđi!

don Šimun Doljanin | Bitno.net