Nebo iznad Lurda i Francuske 1858.

Susret jedne siromašne seoske djevojčice Bernardice s Gospom obilježio je mali gradić Lurd koji je davne 1858 g. brojio samo 3390 stanovnika

Lurd

Sjetimo se da je baš 1858. godine 14. siječnja tadašnji predsjednik ujedno i vladar  II. Francuske Republike, Napoleon III., izbjegao atentat. Dao je giljotinirati atentatora, talijanskog revolucionara Felicea Orsinija. Složena politička situacija Europe bila je snažan kontrast lurdskim događanjima. Industrijalizacija je zahvaćala sve slojeve društva, a pogađala najsiromašnije. Antropocentričnost društva dala se naslutiti na svakom koraku. Francuski sukobi s Austrijom, Krimski ratovi s Rusijom, rat Opijuma u Indokini, tek su male sličice ozračja koje je vladalo u Francuskoj.

U Lurdu su tada bili smješteni sud, državne službe i dio vojnih postrojbi. Populacija koja  je živjela od državnih plaća privukla je dodatne sadržaje: hotele, neizbježni kabare i vrlo živu tržnicu koju možemo i danas vidjeti u Lurdu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mala crkvica neposredno prije ukazanja nestala je u požaru i zamijenjena je malom kapelom Presvetog Srca Isusova. Uz državne službenike i nešto vojske, te zemljoradnika tu su bili i  mlinari među kojima je bio i otac Bernardice, Francoise Soubirou. Mlinari su radili na obližnjem rukavcu rijeke Gavae, pod nazivom Lapacca. Ambijent mlina Boly u kojem je rođena Bernardica 7. siječnja 1844. obilježio je njeno rano djetinjstvo, no U Lurdu su se izmjenjivale teške okolnosti. Epidemije kolere 1855, zatim 1856. glad. Nedaće su dovele obitelj u velike poteškoće, a oca djevojčice u zatvor, a zatim i gubitak obiteljskog mlina zbog nepodmirenih dugova i novih modernih mlinova s bržim i modernijim pogonom s kojima se nije mogao mjeriti. Nove nedaće obiteljski su  dijelili u mjesnoj tamnici koja im postade dom uz molitvu, ljubavi i razumijevanje. Zatim se dogodilo prvo od 16 ukazanja 11. veljače 1858. g. Zadnje je bilo na Gospu Karmelsku 16. lipnja te iste godine.

Međutim, iste 1858. godine je rođen i veliki francuski mistik, blaženik Charles de Foucauld, pravi predstavnik svoje generacije. Običan građanin kojega zatiču mnoge ozbiljne poteškoće kao i gubitak voljenih. Bio je buntovnik i vojnik. U dodiru s besmislom prostora u kojem se nalazi, traži. Biva zahvaćen Kristom i svjedoči Život koji je primio.

Iste 1858. francuska obitelj Louisa i Zelie Martin dana 12. srpnja slavi svoje vjenčanje u Alenconu, Francuska. Supružnicima Martin koji su proglašeni blaženima 2008. g., roditeljima devetoro djece od kojih je četvoro umrlo, rađa se mala sv. Tereza od Djeteta Isusa, naučiteljica Crkve, koja otkriva „ mali put“, prema riječima pape Pija XI., „najveća svetica modernog doba“. Sve njezine sestre iz obiteljske kuće Martin odlaze u samostane i u pozivima redovnica umiru na glasu svetosti.

Godinu dana kasnije, 1859., umire jedan od najdirljivijih svetaca Francuske u čijem životopisu možemo pročitati u kakvom antiklerikalnom ozračju djeluje crkva u Francuskoj. Žrtvom, pokorom i molitvom uspjeva dovesti Život u srca onih koji su mu povjereni, svojih vjernika, župljana – župnik Arški, Ivan Maria Vienney, zaštitnik svećenika.

Samo dvadesetak godina prije ukazanja u Lurdu, točnije 1830. u Parizu, Katarina Laboure prima čudotvornu medaljicu s molitvom „O Marijo bez grijeha začeta moli za nas“.  Alphonso Ratsibonne, židov po rođenju, nevjernik, dobiva dar vjere posredstvom te iste medaljice tijekom ukazanja Gospe u Rimu dana 20. siječnja 1842. u zatim prima krštenje u crkvi Il Gesu. Devet godina prije ukazanja u Lurdu, 1846. u La Salettu, dvoje djece Melanie i Maximine sreću Gospu od Pokajanja, koja ih upućuje kako pomoći roditeljima i mještanima, svetište Gospe s križem Pontmain 1871. ukazanje, Pellovoisin 1875. ukazanje Gospe od Milosrđa, zatim Fatima 1917. Gospa od presvete krunice. Benneux 1933. Gospa od Siromaha itd…

Pogledajmo hrvatsko nebo u istom razdoblju u istim vremenima.

Blagdan bl. Alojzija Stepinca se slavi 10. veljače. Osobiti odjek imala je njegova propovijed 31. listopada 1943., održana na završetku pokorničke procesije okupljenim tisućama vjernika na trgu pred katedralom.

»Bog je naš Stvoritelj, a mi bijedni zemaljski crvi, koji svojem Stvoritelju dugujemo poštovanje i poslušnost, ili, drugim riječima, mi smo veliki dužnici Božji. A, evo, ima već više od dva stoljeća, da Europa, a i čitav svijet, koji je htio biti pametniji od Boga, uskraćuje Bogu dužno poštovanje. Tko da ocrta sav smrad, što je izbačen protiv Boga preko novina i knjiga samo u zadnjih dvadeset godina? Tko da vjerno ocrta zločinačke pobačaje, izvršene u zadnjih dvadeset godina u ime tobožnje znanosti i tobožnjih socijalnih indikacija? Tko da opiše svu prljavštinu života tolikih bračnih drugova? Tko da opiše sve zlo, što ga je donijela poganska moda današnjeg ženskog svijeta? Tko da opiše svu razuzdanost i nepoštenje, što se u zadnja dva desetljeća opažala na morskim plažama i drugim kupalištima? Ta dovoljno se sjetiti samo naše rijeke Save.« Današnje nevolje plod su naših grijeha i Božja kazna. Mi smo »radi naših grijeha pali u ruke Boga živoga, koji danas poput groma obara ne samo pojedine gradove i sela, nego i čitave narode«. Zato, ako se želimo spasiti od potpune propasti, moramo se »poniziti pred Bogom i iskrenom pokorom okajavati grijehe«.

Zvuči li poznato ovaj proročki glas? Sv. Leopold Mandić je kao dugogodišnji neumorni ispovjednik svoje molitve, žrtve, napore prinosio na veliku nakanu: “Da svi budu jedno!” Sjetimo se bl. Ivana Merza “Istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja” – tim je riječima papa Ivan Pavao II. nazvao Ivana Merza u zagrebačkoj katedrali 10. rujna 1994. godine, prvoga dana svoga pohoda Hrvatskoj, spominjući u svome govoru hrvatske svece i blaženike, te kandidate oltara u našem narodu. Zašto ih papa spominje? Jer su upravo oni Božji plan za nas. Smjernice. Njihovi životi su nacrti, projekti za nas i za ovo vrijeme. Otkriveni lijek za ovu epidemiju. Gledamo li u njih? Govore li oni o nečemu što nam je nepoznato?

Kad budući naraštaji budu promatrali nebo iznad Hrvatske hoće li bolje razumjeti jasan Božji govor, ovoj zemlji, ovom narodu. Kako je sada jasno i jednostavno iščitavati živote tolikih svetaca s odmakom vremena. Hoćemo li početi primjenjivati načela koja su ove ljude vodila kako bi posvjedočili istinu svojim životima.

Svi vidioci i sveci bili su „umreženi“ u Isusu Kristu. Postavljamo si vjerojatno  pitanje zašto je tako poseban život jedne siromašne Bernardice koja odlazi iz Lurda s mjesta gdje joj je Bog najbliži da ustupi mjesto, Tebi i meni? Što život bolesne sv. Male Terzije od djeteta Isusa ili bolest njenih roditelja, oca koji gotovo umire u neimaštini i ludilu, ima vrijednosti u očima svijeta? Što znači smrt nekog isposnika u alžirskoj pustinji, koji klečeći pred Presvetim dočekuje svoje krvnike. Pa tko zna za njega?

Ti ljudi su u svom vremenu bili: sasvim običan brak; sasvim običan buntovnik, nevjernik i vojnik; sasvim običan župnik neke zabačene nevažne župe koji je jedva prošao svoj  teološki studij; sasvim obično dijete željno ljubavi i pažnje izvicijano roditeljskom ljubavlju; sasvim obična obitelj i to neuspješna koja nije znala odgovoriti na novonastale okolnosti i koja postaje žrtvom svoje velikodušnosti prema siromašnima. Bernardica  sasvim obična djevojčica neuka s poteškoćama da zapamti i najjednostavnije pojmove. Svih treba Bog, takvi su se Božjom milošću odazvali, prepoznali kairos. Vrijeme i prilike su ih rodile. Lurd nije bio sam, slučajan, odjedanput kao što izgleda našem površnom oku. Lurd je trebao mnoge koji će postati sjajni znakovi i putokazi ka Nebu ili tek maglice nekog većeg zviježđa, bezimene za nas, ali ne i za Boga. Njihova imena zna izgovoriti samo Bog.

Ja sam bezgriješno začeće… predstavlja se Gospa u Lurdu, to je njeno ime koje Bog otkriva tek 1854. godine nakon Krista, kako bi se baš po tim riječima lokalni župnik uvjerio nakon prvih ukazanja da se baš radi o Blaženoj Djevici Mariji, a ne nekoj dječjoj halucinaciji. Znao je tko mu to govori, poznavao je svoju župljanku Bernardicu, njenu obitelj, znao je da je iskoračila prema Nebu jer to nisu bile njezine riječi.

Sve započinje u tišini mjesta na kraju svijeta. S blagim povjetarcem koji privlači pozornost djevojčice Bernardice i navješćuje dolazak Gospe. Susret započinje šutnjom…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nataša Bulić

www.ichtisonline.com


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 11. veljače 2013.

Možda vam se svidi