Čovjek je »sazdan na Božju sliku i priliku« (Post 1,26).6) U časti svoje naravi nema ništa tako vlastito kao to da nasljeduje dobrotu svoga Stvoritelja. Stvoritelj je jednako milosrdni davalac svojih darova kao i pravedni nadzornik. Hoće da imamo dijela u njegovim djelima. Mi, doduše, ne možemo stvoriti nijedno biće, ali smo, po Božjoj milosti, sposobni obraditi poklonjenu tvar. Zemaljska dobra nisu povjerena našoj uporabi da jedino služe pohoti i zasićenju samo tjelesnih osjetila. Inače se ničim ne bismo razlikovali od blaga i zvijeri koje ne znaju doskočiti tuđim potrebama. Isključivo se znaju brinuti za se i svoje potomstvo.

Životinje su bez razuma. Stoga se ne poučavaju nikakvim zakonom. Nisu primile zakon jer nisu dobile razum. Gdje je pak razumsko prosvjetljenje, ondje je i stega pobožnosti koja duguje ljubav prema Bogu i bližnjemu. Drukčije se ne može iskušati da je čovjek ljubitelj samoga sebe ako se ne vidi da ljubi Stvoritelja svoje naravi povrh sebe i uza se dionika svoje naravi. S pravom »o tim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci« (Mt 22,40). S pravom je skup svih rasprava pod sažetošću malo riječi protumačen najpotpunijim zaglavkom.

Ljubimo Boga, ali ljubimo i bližnjega. Mjeru ljubavi prema bližnjemu odredimo onom ljubavlju kojom Bog nas ljubi. Bog je dobar i zlima. Darovima svoje dobrostivosti ne hrani jedino svoje štovatelje već i nijekatelje. Ljubimo bližnje i tuđince. Što se duguje prijateljima, neka se još obilnije pruži neprijateljima. Iako ima ljudi čiju zloću ne ublažuje nikakvo čovještvo, ipak djela milosrđa nisu besplodna. Dobrohotnost nikada ne gubi što pruži neharnima.

Predragi! Neka se nitko ne tuđi od dobra djela i neka se nitko ne izgovara svojim siromaštvom jer da jedva sebi dostaje pa ne može drugoga pomoći. Veliko je što daje od neznatnoga. Na tezulji se božanske pravednosti ne mjeri obujam darova nego težina duša. Evanđeoska je udovica u riznicu ubacila dva novčića (usp Mk 12,41-44), ali je nadvisila sve bogataške darove. Kod Boga nije jeftina nijedna pobožnost niti je besplatno ijedno smilovanje. Bog je ljudima poklonio različita imanja, ali ne traži različite osjećaje.

Neka svatko procijeni svoje blago i koji su više primili, neka više i dadu. Neka vjernički post bude jelo siromaha. Što tko sebi uskrati, neka koristi potrebnima. Štedljivost pruža veliki lijek dušama i tjelesima.

Post je ipak male vrijednosti ako se ne posveti djelom milosrđa. Stanovita se krsna moć nalazi u milostinji jer »milostinja ništi grijeh kao voda plamen« (Prop 3,30). Duh veli: »Operite se, budite čisti« (Iz 1,16). Po istome se Duhu kaže: »Dajte milostinju i sve vam je čisto« (Lk 11,41). Tako nitko ne sumnja niti gubi povjerenje da se novoporodni sjaj nakon mnogih grijeha za onoga opet uspostavlja tko se nastoji očistiti očišćenjem milostinje…

Ljubav ne može biti savršena ako se ne ljubi i bližnji. Pod tim pak se imenom ne smiju podrazumijevati samo oni koji su s nama povezani prijateljstvom ili rodbinstvom, nego baš svi ljudi, s kojima imamo zajedničku narav, bili oni neprijatelji ili drugovi, bili slobodni ili robovi. Jedan nas je Sazdatelj stvorio, jedan nas je Stvoritelj oživio, svi smo pod istim nebom i dišemo isti zrak, isti su nam dani i iste noću. Pa makar bili jedni dobri, drugi zli, jedni pravedni, drugi nepravedni, Bog je ipak nadaritelj sviju i prema svima dobrostiv…

Ljubeći nas, Bog nas ispravlja na svoju sliku, te da bi u nama našao lik svoje dobrote, daje nam da i mi možemo raditi ono što on radi: zapaljuje svjetiljke naših duša i ražaruje nas ognjem svoje ljubavi, da ljubimo ne samo njega nego i sve što on ljubi.

Iz Govora sv. Leona Velikog

Prijevod: fra Marijan Mandac