Dok sam odrastala nisam znala da je moja majka alkoholičarka. Kada sam bila u osmom razredu osnovne škole, priznala mi je da ima problem s pićem. Njezin konačan pad zbio se jedne večeri u kojoj je nakon pijančevanja s prijateljima završila u bolnici. Priznala nam je kako je ovisna i da namjerava potražiti pomoć.

Opća definicija alkoholizma, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, glasi: “Alkoholizam je bolest, a alkoholičar je bolesnik kod koga se zbog prekomjerne i dugotrajne uporabe alkoholnih pića pojavljuje psihička i fizička ovisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji.” Prema Nacionalnom vijeću za ovisnost o alkoholu i drogama, alkoholizam zahvaća 17,6 milijuna ljudi u SAD-u što znači otprilike svaku dvanaestu odraslu osobu. Od tog broja jedna trećina otpada na žene.

Istraživanje “Alkohol i spol: osobna i društvena perspektiva” pokazuje da alkoholizam kod žena napreduje brže nego kod muškaraca. Žene češće doživljavaju zdravstvene komplikacije zbog zloupotrebe alkohola. One se ujedno više susreću s poteškoćama u svakodnevnom funkcioniranju negoli muškarci. Dodatne su studije utvrdile kako zbog svoje tjelesne strukture i kemijskih procesa žene brže apsorbiraju alkohol od muškaraca, te kako je ženskom tijelu potrebno više vremena da se oslobodi alkohola iz svog tijela. Općenito gledajući, žensko tijelo sadrži manje vode od muškaraca slične tjelesne težine – kada popije jednaku količinu alkohola kao i muškarac, ženino će tijelo upiti otprilike 30 posto više alkohola, što rezultira većom koncentracijom alkohola u krvotoku. Ovi se negativni efekti događaju brže i traju duže što žene čini dugoročno sklonijima težim bolestima koje su povezane s alkoholizmom.

Poznato je kako alkoholizam ne utječe samo na fizičko zdravlje ovisnika već i na zdravlje njegovih odnosa s drugim ljudima. Tužna je stvarnost kako alkoholizam stvara teže posljedice kod žena nego kod muškaraca. “Nacionalno vijeće za alkoholizam i ovisnosti o drogama” izvještava o nekoliko načina kako alkoholizam utječe na žene u njihovu svakodnevnom životu: zanemarivanje skrbi za djecu, pijenje u situacijama koje su opasne po život (prijevoz djece u školu), nastavak pijenja unatoč napetoj situaciji uzrokovanoj alkoholom u obitelji ili na radnom mjestu. Sve ovo ima smisla kada malo bolje razmislite. Odgovornost koju žena ima prema obitelji, djeci i zajednici često je veća nego muškarčeva, stoga su njezine posljedice zloupotrebe alkohola ujedno veće.

Sve ovo događalo se u mojoj obitelji. S vremenom sam shvatila da moja majka poseže za pićem nakon što bismo ja i mojih petero braće i sestara otišli u krevet. (Shvatila sam kako ispijanje četiri ili više pića u manje od dva sata predstavlja opijanje – količina koju mnoge studentice popiju s lakoćom za vrijeme jednog noćnog izlaska.) Iako nikad pred sobom nisam vidjela majku pijanu, mogla sam osjetiti posljedice takvog načina života. Njezina su jutra često bila ćudljiva, nervozna i ispunjena mamurlukom, a ona je u svome ponašanju bila nepredvidljiva. Moj je dječji um sve ovo okarakterizirao kao moju krivicu – problem koji moram ja riješiti: Što bi je moglo naljutiti? Kako ja mogu biti bolja kći i učiniti je sretnijom? U čemu ja griješim?

Sada shvaćam da sam je se bojala. Bojala sam se svojih pogrešnih poteza i stalno sam bila na oprezu pitajući se kako bih joj mogla udovoljiti. Kako bih joj mogla pomoći i zadovoljiti je da se ne istrese na mene? Čak i kao odrasla osoba koja sada živi tisućama milja od nje, shvatila sam kako su ovi strahovi još uvijek prisutni u meni. Oni su obilježili moj odnos s njom, moje odrastanje i moj neovisni život bez nje. Sav sam ovaj teret nosila sa sobom u odnose sa svojim prijateljima, na svoj posao i u svoj duhovni život.

Konačna kap koja je prelila čašu dogodila se krajem 2013. godine kada je moj devetnaestogodišnji brat završio na odvikavanju. Osjećala sam se tako bespomoćnom. Moja cijela obitelj nalazila se u kaosu. Tada sam odlučila posjetiti sastanak Anonimnih alkoholičara (AA) u mom malom gradu. AA je program koji u dvanaest koraka pruža pomoć ljudima čije su obitelji ili prijatelji zapali u ovisnost o alkoholu ili drogi. Iako se tu ne radi o vjerskom programu, AA se kroz svoje korake obraća “Višoj Sili” koju prepušta osobnom pojedinačnom tumačenju. Kod mene je vjera igrala veliku ulogu i pomogla mi je da krenem naprijed. Otići na prvi sastanak za mene je bilo zastrašujuće iskustvo, no bila sam spremna za ovaj korak. Željela sam dobiti odgovore na svoja pitanja i konkretnu pomoć.

Prvih nekoliko sastanaka sam plakala – zapravo, grcala u suzama – kad god sam imala nešto podijeliti s ostalima. Govorila sam: “Ni sama ne znam zašto plačem!” Jer, moja majka je bila trijezna. Živjela sam na drugom kraju države; moja obitelj nije bila dio mog svakodnevnog života. Danas znam zašto sam toliko plakala: iz mene su izlazile godine patnje i sav teret prošlosti. Skidala sam teret sa svojih pleća. Nikada u svom životu nisam zastala i promotrila kako ovisnosti drugih ljudi utječu na mene. Mislila sam da je sve to normalno! Moj teret je bio sve što sam poznavala, i sada, prvi put u životu, pričala sam s ljudima koji su razumjeli ono kroz što sam prolazila.

Što sam mogla napraviti da pomognem svom bratu? Odgovor koji sam pronašla bio je – ništa. Prvo sam se morala pobrinuti za samu sebe i prepoznati da je njegov put bio samo njegov put. Ovi tjedni sastanci otkrili su mi na koji je način ovisnost o alkoholu mojih bližnjih emocionalno utjecala na mene. Otkrila sam da sam zapravo ja ovisnik – osjećala sam nezdravu odgovornost za svakog člana svoje obitelji, kao da sam ja njihov skrbnik. Ovo se nije događalo na zdrav način, kroz ljubav i samodarivanje – već kroz samoprecjenjivanje kako me svi oni trebaju. Ovisila sam o njihovoj ovisnosti o meni. Na kraju ispada da sam i ja bila jednako bolesna kao alkoholičari i ovisnici u mom životu.

Umjesto da se sa zdrave distance brinem za svoje fizičko, emocionalno i duhovno zdravlje ja sam se više brinula za njihovo. Upravo se zbog toga promjena u mom životu morala dogoditi (i još se događa). Nije mi bilo jasno kako sam cijeli život bila zarobljena i fokusirana na druge umjesto na sebe? Koliko god me je boljelo, morala sam priznati kako sam se bojala da će me moja obitelj napustiti. Imala sam samo 24 godine i u potpunosti sam izgubila samu sebe. Shvatila sam kako uopće ne poznajem samu sebe – ono što sam voljela i što sam željela postići u životu.

Kako je proteklo gotovo godinu dana od kada sam pristupila AA, mogu vam reći da se dosta toga promijenilo u mome životu. I iskreno govoreći – teško se promijeniti. Bojala sam se da ispadnem sebična i zabrinuta kako će nedostatak “brige” za moju obitelj izgledati kao da me nije briga za njih. Morala sam se u potpunosti odvojiti od njih. Osjetila sam se osnaženom kroz sastanke koje sam pohodila. Znam da nisam ja uzrokovala ovisnosti u svojoj obitelji i da ih ne mogu kontrolirati. Stalno sam se trebala podsjećati da “sve pustim i prepustim Bogu”, kako nas i uče, kad god osjetim tjeskobu i želju da kontroliram situaciju.

Polako napredujem u svome životu i više sam fokusirana na sebe umjesto na ovisnost mojih bližnjih. Učim kako moja odgovornost treba biti prvenstveno prema samoj sebi. Mogu i trebam postaviti granice. Terapija odvikavanja od alkoholizma nije polučila uspjeha kod mog brata. Još se bori sa svojom ovisnošću. Nitko ga ne može prisiliti da poželi biti trijezan – on je taj koji treba biti spreman za oporavak. Morala sam se odreći kontroliranja cijele situacije.

Svaki dan nosi nove bitke i ja biram način kako se nositi s njima. Prestala sam pratiti svog brata na društvenim mrežama jer su me njegovi statusi o neprestanom zabavljanju i opijanju uznemiravali. On je moj brat i volim ga, i nedostaje mi. No ne mogu se stalno brinuti za njega jer me uvlači u kaos svoga života. I danas se učim kako se nositi s takvim situacijama. Sve više otkrivam samu sebe – načine na koji se nosim sa svojim osjećajima i strahovima da izrazim ono što me muči. Vjerujem da ću uz Božju pomoć i pomoć svojih prijatelja iz grupe biti sposobna za sve izazove koji su preda mnom.

Na jednom od posljednjih sastanaka rečeno je kako svi mi imamo privilegiju voljeti nekoga tko se bori s alkoholizmom. Ovo je istina. Alkoholičari su bolesni ljudi, no to ne znači da su manje ljudi nego mi. No njihove borbe s ovisnošću su samo njihove borbe. Njihov put prema ozdravljenu je njihov put. Moj cilj je ostvariti zdravi odnos sa sobom samom. Tek kad to postignem mogu ostvariti zdravi odnos s onima koji se nalaze u bolima ovisnosti i ozdravljenja.

Izvor: verilymag.com

Prijevod: Nenad Palac | Bitno.net