Za ovozemaljsku, a napose za vječnu sreću, silno je važno znati koji duh me nosi i vodi kroz život. To može biti: duh ovoga svijeta koji se protivi Bogu. To može biti duh mojih neobraćenih strasti i sebičnih požuda koje me vode u propast. To može biti duh đavolski, Sotona koji nas zaluđuje idejom da čovjek može biti sretan bez Boga. Konačno, to može i treba biti Duh Kristov, Duh Sveti, naš Branitelj i Tješitelj kojeg je Isus obećao onima koji su njegovi, koji istinski mu vjeruju.

Treba dobro prepoznati duhove koji djeluju na nas, kako bismo im se mogli oduprijeti duhom Kristovim koji treba vladati u čitavom našem biću. Ostati u Kristu, znači imati u sebi duha Kristova. Duh Kristov nas potiče na praštanje, ljubav i istinsko prijateljstvo. Duh đavolski, kao i duh ovoga svijeta potiču na mržnju, osvetu i manipuliranje drugim ljudima. Duh Kristov ostavlja u duši ljubav, radost i mir. Duh đavolski ostavlja u duši koju zarobi gorčinu, tjeskobu, žalost i veliki nemir. Duh Kristov ujedinjuje ljude u istinskom prijateljstvu, a duh đavolski unosi podjelu, svađu i razdor među obitelji i među narode. Duh Kristov potiče na poniznost i služenje.

Duh ovoga svijeta kao i duh đavolski, potiču dušu na oholost i vladanje nad drugima. Duh Kristov daruje istinsku slobodu duši. Duh đavolski i duh ovoga svijeta zarobe dušu i učine od nje velikog ovisnika. Također i duh naših sebičnih požuda vodi dušu u propast jer traži trenutni užitak na štetu vječne radosti koju Krist obećava onima koji mu vjeruju i koji ga ljube. Duh Kristov daruje život u izobilju, a duh đavolski, duh ovoga svijeta i duh vlastitih požuda, vode u smrt i vječno robovanje onome koji nas zarobi svojim iluzijama.

Đavao obećava ono što nema i što ne može dati. On je lažac i ubojica. Krist nam obećava i daje ono što ima u sebi, a to je život vječni, život u punini, u izobilju. Tko ima mudrosti i pameti, povjerovat će Kristu i ostati u njemu. U 15. poglavlju Ivanova evanđelja Isus nam daje do znanja da moramo biti spremni na Božje obrađivanje, ako želimo ostati u njegovu vinogradu. Isus kaže da je njegov Otac pravi vinogradar i da on svaku lozu koja ne donosi roda, siječe, a svaku onu koja rod donosi, čisti da više roda donese. Ovom rečenicom Isus nam je dao odgovor na pitanje zašto nas Bog kuša i dopušta da trpimo i onda kad mislimo da nismo ništa krivi. Bog nas želi očistiti i pripremiti da mognemo u izobilju primiti Duha Kristova i tako još više roda donijeti. On nas je sam za to osposobio, zato nas čisti da više roda donesemo.

Veliki pjesnik i mistik Halil Džubran je donio lijepu usporedbu s violinom koja je najprije bila obično drvo, a onda je došao majstor, umjetnik koji je dlijetom i pilom nanio tome drvetu puno bola, tako da je drvo cvililo, dok ga je majstor pilio i dlijetom mu zadavao duboke boli, ali kad je to čišćenje i piljenje završilo, od grubog drveta postala je violina, muzički instrument koji proizvodi božanski lijepe tonove. Violina je sada sretna i zahvalna majstoru koji ju je pilio i zadavao joj tolike boli. Tako se nešto slično događa i s nama kad se predamo u Božje ruke. Isus o tome izričito govori kad kaže da njegov Otac svaku lozu koja donosi rod, čisti da više roda donese. Prema tome kad nam je teško, kad nas Bog iskušava, kad dopušta da nas snađu razne nevolje, bolesti i neprilike, a da mi sami nismo ništa tome skrivili, budimo tada sretni i zahvalni Bogu koji nas tako sprema za nešto veliko i veličanstveno lijepo.

Mi smo stvoreni za život u izobilju, za rajske radosti, a ne za paklene muke. Nismo stvoreni za oganj neugasivi, nego za ljubav neprolaznu. Ali, da ne bismo promašili svoj život i doživjeli sudbinu odsječene loze, dobro je da se ozbiljno upitamo ima li u meni duha Kristova, ili me olako zarobljava duh ovoga svijeta, duh đavolski i duh mojih sebičnih požuda. Velika devetnica pred svetkovinu Duhova spasonosna je prilika da svaki dan molimo Himan Duhu Svetom i ponavljamo riječi: “Dođi Duše presveti, sa neba me posjeti… Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim…“

dr. sc. Mijo Nikić (s dopuštenjem autora preuzeto iz knjige “Očima psihologa teologa”)