Kako pogoditi pravu žicu s onima koje susrećete na ulici, na radnom mjestom ili u vlastitoj obitelji? Ključ je u razumijevanju razlike između prave evangelizacije i prozelitizma.

Kardinal Francis Arinze jednom je opisao prozelitizam: ˝On pokušava utjecati na ljude da prihvate neku religiju iskorištavajući njihovu slabu poziciju ili stavljajući neki drugi pritisak na njih.˝

Crkva ovome pristupa ozbiljno. Kanonski zakonik u članku 748 (2) kaže da ˝nikome nikada nije dopušteno prisiljavati ljude da protiv svoje savjesti prigrle katoličku vjeru.˝

Dok je Krist – prema kojem mi trebamo oblikovati svoja evangelizacijska nastojanja – stavljao izazove pred one koji su bili znatiželjni, koji su ispitivali i tražili put vječnoga života, znao je s kim razgovara i pristupao im je tamo gdje su se nalazili, tj. poštivao je njihovo ljudsko dostojanstvo i njihovu individualnost. Način na koji svojoj braći i sestrama govoriš o katoličkoj vjeri bit će različit od načina na koji ćeš o njoj pričati strancu.

Svaka osoba ima vlastitu priču, vlastiti kontekst. Prava evangelizacija pokušava prepoznati i prigrliti tu priču i taj kontekst dok prozelitizam iskrivljuje i manipulira pojedincem do stadija intelektualne podčinjenosti. Prozelitizam ne dopušta iskreni čin slobodne volje pojedinca da se okrene Kristu i slijedi ga.

˝…Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem…˝ (1 Petrova 3: 15).

Evangelizacija poziva, kao što bi to učinio Krist: ˝Hajdete za mnom.˝ (Mt 4:19)

Stephen Spiteri | Prijevod: L.Ć.