Nekoć je na Kreti živio sveti čovjek koji je silno volio svoj otok. Volio ga je toliko da je u trenutku kad je osjetio da mu se približava smrt naredio svojim sinovima da ga iznesu i polože na voljenu zemlju. U trenutku smrti zagrabi šaku zemlje.

Uskoro se nađe pred nebeskim vratima. Tu ga dočeka Bog u liku starca s bijelom bradom i pozdravi ga: „Dobrodošao! Bio si dobar čovjek. Uđi u nebesku radost!“

Tek što starac prijeđe prag bisernih vrata, Bog mu reče: „Moraš pustiti zemlju iz ruke.“

„Nikada!“ odgovori starac, koraknu natrag i ponovi: „Nikada!“

Bog se ražalosti i ode ostavivši čovjeka pred vratima.

Prođe puno vremena. Bog opet dođe starcu, ovaj put u liku starčeva prijatelja s kojim je starac za života na zemlji uz čašicu često razgovarao. Ispili su nekoliko čaša, razgovarali o različitim događajima, a onda mu Bog reče: „Dobro, vrijeme je, prijatelju, da uđeš u nebesa. Pođimo.“ I dođoše pred biserna vrata. Opet Bog reče starcu da ispusti zemlju iz šake, ali starac to ovaj put ne htjede učiniti.

Nakon što opet prođe puno vremena, Bog treći put dođe starcu. Sad je uzeo lik starčeve ljupke i vesele unuke. „O, djede, tako si divan i tako nam jako nedostaješ. Molim te, dođi sa mnom.“ Starac pristade. Unuka mu pomože ustati, jer se u međuvremenu vrlo postarao i teško je hodao. Tako teško da je morao desnicu, u kojoj je stiskao zemlju, podupirati lijevom rukom. Kad su došli pred biserna vrata, starac posve onemoća. Njegovi iskrivljeni prsti više nisu mogli tako čvrsto stiskati zemlju, pa mu ona polako poče kliziti među prstima i uskoro mu dlan ostade potpuno prazan. Tako starac uđe u nebesa. I prvo što je tamo ugledao bio je njegov ljubljeni otok.

Petar mu poče govoriti: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.”  Reče Isus: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,  a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni. A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.” (Mk 10,28-31)

Božo Rustja | Bitno.net