Ako se tvoje srce prepadne razmišljajući o tome da moraš ploviti po duboku moru, onda ostani ovdje na zemlji gdje imaš čvrsto tlo pod nogama. Dopusti da tvoje mjesto zajedno s Martom bude do Gospodinovih nogu i ako se osjećaš malen, onda ne teži prema velikim i blistajućim krepostima. Pogledaj, ima kreposti kojima se moraš uspeti i takvih kojima moraš sići. Siđi, dakle, dolje i uči strpljivost, poniznost, blagost, ljubav prema bližnjemu i sveto razumi­jevanje naših slabosti.

Prije svega preporučam ti svetu jednostavnost srca. Ti vidiš opasnosti i strahote u daljini. Zato usmjeri svoj pogled u svetom povjerenju prema gore, a ne prema tim opasnostima, jer dok svoju pozornost usmje­ravaš na to, mogao bi napraviti pogrešan korak. Ono što ti je potrebno, samo je jedno: čvrsta i odlučna volja da služiš Bogu svim srcem sve dane svoga života. Nosiš li u sebi taj duh, onda ne misli na sutra, nego jedino na danas, jer pogledaj, tek što jedna noć prođe, sutra je postalo ponovno danas. Mana je padala samo za jedan dan, ne sumnjaj da ti Bog neće dati manu sutra i prekosutra i sve dane tvoga hodo­časničkog puta. Zato dopusti svojoj duši u veliku povjerenju da se osloni na Boga.

Ovaj život je kratak, ali je isto tako od beskonačne vrijednosti jer skriva u sebi sjeme vječnosti. Blažen čovjek koji shvaća smisao te istine. Zato dopusti svojoj duši da kliče u svetom veselju jer, gle, Bog ti u svojoj ljubavi nije dao samo snažnu volju kako bi pretvorio tvoj smrtni život u besmrtni, nego on te je postavio nasred puta prema besmrtnosti i dao ti sredstva koja će tvome biću darovati vječnost.

Ne sumnjaj: nebesko svjetlo nalazi se na tvom putu i vodit će te prema svetim brdima. Svakako ima divnijih putova nego što je taj kojim ti hodiš, ali nisu za tebe. Razmisli da ljepota puta još ne preobražava hodočasnika. Sve što te od tvoga puta želi odvratiti smatraj napašću koja je utoliko opasnija što se čini ljepšom. Ništa u očima tvoga Boga nije tako izvanredno kao strpljivost i ustrajnost puna predanja; ta nezamjetna krepost čini one koji ustraju do kraja savršenijima od onih koji oblijetaju od jedne do druge blistajuće kreposti.

Neka tvoja duša bude mirna i neka si kaže: “Koliko putova vodi do neba! Blaženi ljudi koji hode tim putovima. Ali moj put je ovaj jedan i ja želim ići njime u svetom miru, jednostavnosti i poniznosti.” Vjeruj mi, ta svjesna odlučnost srca najuzvišenije je sredstvo prema savrše­nosti. Ljubi i hvali sve drugo što je dobro i lijepo, ali obuhvati samo jedan jedini cilj koji ti je odredila upravo božanska Providnost i tvoje srce neka poznaje samo jednu čežnju kako bi dosegla taj cilj pod svaku cijenu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.