Gabrielle Bossis je bila svjetovna žena, katolička mističarka koja je živjela u Francuskoj tijekom 20. stoljeća. Rođena je u Nantesu 1874. kao najmlađa od četvero djece. Odrasla je u dobrostojećoj obitelji u ljupku mladu ženu. Kao dijete je već pokazivala čežnju za Bogom. Bila je bolničarka, ali se također bavila i izradom skulptura, slikanjem i glazbom. Kasnije je u životu otkrila i druge talente – gluma i pisanje. Putovala je po cijeloj Francuskoj i izvan nje, producirajući vlastite drame i glumeći.

U rijetkim je prilikama rano u životu bila zateknuta misterioznim glasom koji je znala čuti i koji ju je ispunjavao strahopoštovanjem, a ona ga je prepoznala kao Glas Krista. No, tek je u dobi od 62 godine započeo dijalog nje i Krista i trajao je (bar po njenim zabilješkama) gotovo do same njene smrti, 9. lipnja 1950. Dnevnik njenih zabilješki dijaloga koji je vodila s Kristom objavljen je na mnogim jezicima pod nazivom „On i ja“ i postao je izvorom inspiracije i nadahnuća za mnoge. Dnevnik je dobio i imprimatur, dakle odobrenje i potvrdu da ne proturječi nauku Katoličke Crkve (imprimatur – nadbiskup Jean Marie Fortier, Sherbrooke, Quebec). Slijede neki od zapisa iz njezina dnevnika.

12. travnja 1945. željeznička postaja u Angersu:

Vidiš kako se brinem za svoje. Čak i u strci privučem ih u samoću gdje je srce pažljivo za glas Ljubljenoga. Nisam li rekao u prošlosti: Kada sam vas poslao bez torbe i stvari, da li vam je ikada išta nedostajalo? A oni bi odgovarali – “Ništa nam nije nedostajalo!

Gospodine, ja sam ta koja je manjkava.

Za te se propuste skruši, nemoj biti začuđena njima. Žudi da budeš izliječena od svojih manjkavosti u Mojoj službi. Promišljaj često ne samo o vrijednosti svojih djela, već prije svega o svojim motivima zbog kojih djeluješ – iskrenosti i volji da slaviš Mene. Kada bi obraćala više pažnje na ono što činiš za Mene, pojačala bi svoj žar i pobožnost. Bila bi vjernija u detaljima – malim detaljima koji vrijede tako mnogo. Oni su čestice dobrote koje ispunjavaju život… Zamisli – nevidljiva zrna pijeska čine neizmjernu Saharu. Budi vrlo pažljiva u malim stvarima, Moja Gabrielle. Reci sama sebi – One su načinjene u skladu s mojom prirodom. Ta će te misao držati skromnom. Jesi li primijetila kako se često moraju činiti djela poniznosti? Čini to sa srcem, znajući da Mi tako ugađaš. Kako želiš živjeti za Mene, želiš vidjeti sve u odnosu na Mene, učini svoj život prema uzoru Moga života, razmatrajući kako je kratko vrijeme koje ti ostaje na zemlji. Možeš mi dati slavu za to vrijeme. Daj mi slavu ne štedeći.

20. travnja 1945. u crkvi u le Fresneu:

Vidjela sam cvijeće svih vrsta na rubu provalije. Vidiš kako je prevrtljivo proljeće! Neka plima ljubavi u tvojoj duši procvjeta u dobrim djelima svih boja. Ja ću na njih gledati ljupko kao što si ti gledala na cvijeće u žbunju. Reci sama sebi da sama ljubav može učiniti divna čuda. Prepusti se Ljubavi  i neka te Ljubav posjeduje. Ne dijeli se na dvoje – jedan dio za sebe i jedan za Mene – jer žudim da te imam cijelu i nadam se tome. Tvoja ljubav utažuje Moju žeđ. Ja sam najzahtjevniji: vidiš da želim da Moja djeca budu potpuno Moja u svakom trenutku. Nemoj mi se uskraćivati. Ne oduzimaj mi ništa od sebe. Ako bi to učinila, ukrala bi od Mene, jer sve je Moje. Ako Ja zahtijevam ovo od tebe, to je zato što je Moja čežnja za tobom kao plamteća vatra. A moja čežnja je rođena iz Moje Ljubavi. Razumiješ li? Vjeruješ li bar? Priznaješ li moju moć ljubavi? Kako je Moja Ljubav iznad svih drugih, onda kako možeš propustiti da kreneš izvan svojih uobičajenih puteva kako bi sagradila svoj dom u kraljevstvu na Nebesima… Prije svega znaj da te ondje Ja čekam jer je velika Moja potreba da te upoznam. Razmišljaj o tome i shvatit ćeš da je u tvojoj moći da mi daš taj milodar. Sjeti se vrijednosti dara – dara same sebe ponuđenog sa nježnošću. Kakva će neopisiva radost biti Njegova kada ga primi. On će umnožiti svoje blagoslove tako da će se onaj koji ih primi izgubiti u čudu i zahvalnosti. Što sam učinio da sam zavrijedio blagost moga Boga? – pitat će. Ja ću reći: Volio si ga svom svojom snagom i dopustio su Njemu da voli tebe.

26. travnja 1945. Gospodine, Tvoja bijedna mala djevojčica, Tvoje malo stvorenje je pred Tobom, čezne za Tobom sa svom snagom svoga bića.

Jesi li primijetila kako ljudi razgovaraju među sobom, raspravljajući svoje osobne stvari? Oni provode tako mnogo vremena čineći to, a to im donosi tako malo dobra. Ne misliš li da kad bi se predali Meni, svom prijatelju, Ja bih se radovao da imam svoje mjesto u njihovim mislima i znao bih kako obilno nagraditi njihovo povjerenje? Ne misliš li da bi to stvorilo bliskost između njih i Mene, i da bi to bilo radost za njih, jer u Mojoj blizini njihov bi život izgubio svoju napetost. Razumiješ? To bi bio život u zajedništvu sa Mnom – Ja nosim teži kraj. Opet kažem: razgovarajte sa Mnom, maleni moji. Govorite Mi, i naša srca će se sjediniti. Nije li to svrha mojih kršćana? Nije li to zašto ti želiš umrijeti? Onda počni živjeti ovo jedinstvo srdaca. Iskoristi priliku. Odbaci svaki izgovor. Nisi dovoljno smjela. Neki od vas su ravnodušni. Ali Moji bliski prijatelji, zašto, o zašto Me oni ne zovu iz dubina svoga srca? Ja bih trebao paziti na sve u njihovom danu, a po noći njihove bi se oči sklopile na Mome Licu.

12. kolovoz 1945. crkva u Le Fresneu:

Kada Mi kažeš „Moj Ljubljeni Isuse, dajem Ti svoj cijeli život“ shvaćaš li da istovremeno Ja tebi dajem i više, jer čak i to što ti daješ Meni je ono što sam Ja tebi dao? Priznaj da sve što imaš dolazi od Mene. Sve je dar od Mene.

Imaš sve što trebaš da usavršiš Gabrielle o kojoj sam sanjao stvarajući tebe. Jesi li Me gledala dok sam te stvarao? Vidiš, ne možeš ni zamisliti nježnost koju sam založio u tvoju dušu davno – od početka vječnosti. Tada ne smatraj pretjeranim kada ti kažem, kako često radim – daj mi sve!

21. ožujak 1946. Sveti sat:

Cijelu noć čekao sam te u Euharistiji – čekao da ti se dam ujutro. Zašto bi te to začudilo? Vjeruješ u Moju prisutnost u tabernakulu, zar ne? Vjeruješ u Moju neizmjernu ljubav? Onda zbroji to dvoje. I kada se probudiš noću, pogledaj na Onoga koji već čezne za zorom da te dovede k Sebi. To će ojačati tvoju ljubav i povjerenje u Moju moć. Daj mi dobro od svojih dana, nema ih puno.  Nosi Mene u njima koliko možeš, ne dozvoli da prođe dan a da ne učiniš nešto za Mene, jer nema niti jednog dana a da Ja ne radim za tvoje dobro. Vjeruješ li mi?

Da, Gospodine.

Onda se skruši što ne odgovaraš bolje na svu ljupku darežljivost svoga Tvorca. Znaš kako volim opraštati? Znaš kako tvoje povjerenje privlači Moje suosjećanje? Tvoje povjerenje može osvojiti bilo što iz Moga Srca. Računaj na Mene. Pozovi Me. Ne voliš li svoje ime? Ja volim čuti svoje na tvojim usnama. Ne uskraćuj mi se.

19. prosinac 1946.

Ne boj se otkriti kako je malo potrebno da Me dotakneš. Ja sam osjećajan i ne možeš zamisliti kako tvoje geste skladaju glazbu u Mom Srcu. Boj se da Me ne povrijediš. Uvijek se trudi usrećiti Me i nikako Me ne zamišljaj dalekim. Shvaćaš da sam Ja u tebi, zar ne? Ako shvaćaš, zašto ne misliš na Mene češće? Želim reći – uvijek. Tada bi moja čežnja za tobom bila zadovoljena. Ja sam isti za sve ljude. Oni su svi moja djeca. Čeznem za svakim od njih.

6. veljače 1947. Sveti sat:

Tvoja čežnja Mi ugađa i daje veliku čast. Nadoknađuješ mi time za sebe i nadoknađuješ za nezahvalnost mnogih drugih. Misle li na Mene sa bar malo naklonosti, bar jednom na godinu? Kada će shvatiti da vrijeme – životni vijek zemaljski – je prekratak, ja trebam vječnost da ih volim? Da ovaj sadašnji život njihov nije svrha, već samo prilika dana njima da zarade Vječni život?

14. veljače 1947. u trenutku tuge:

Sjeti se da sam ja prošao svim tvojim putovima.

Ne shvaćaš li da sam čekao na tebe dugo, dugo? Nema dvije jednake duše. Niti jedna druga ne može Mi dati ono što očekujem od tebe.

8. travnja 1948.

Jesi li Mi zahvalila za sve što sam učinio za tebe, za čovječanstvo, za anđele, za Moju majku? Kakva simfonija blagoslova, dijete Moje! Skupi ih sve kao da su tvoji i pridruži se simfoniji zahvale! Pjevaj svoju pjesmu u zboru nebrojenih glasova i Ja ću ju razlikovati od svih drugih. Ima li dva ista glasa na svijetu? Nisi li zapanjena raznolikošću u stvaranju čovjeka? U Nebu također, svaki je svetac drugačiji od drugog, i ako si očarana mnoštvom boja u svom vrtu, možeš biti sigurna da Raj sija bezbrojem divota, sve na Moju slavu. Tamo isto prepoznajem glasove, jer sve vas poznam. Moje dijete, okajao sam za sve vas i znam svoje otkupljene.

Gospodine, tko će me naučiti da Ti zahvalim i koje bih riječi trebala koristiti?

Najjednostavnije – one iz tvoga srca. Reci Mi ih na Misi. Reci Mi ih ponovo nakon Pričesti kada smo jedno. Još jednom, Ja ću biti taj koji ti ih daje. Kako volim djelovati u tebi. Možeš li vjerovati? Osjećam se kod kuće, osjećam da si Moja.

17. travnja 1948.

Je li tako teško misliti na Tebe, Gospodine? Je li tako teško razgovarati s Njime i praviti Mu društvo? Kad susretnete nekoga u čekaonici, ne priđete li blago toj osobi i učiniti sve da vam vrijeme ugodno prođe? A ako bi ta osoba bila pjesnik, učenjak, ili netko velik u očima svijeta ne biste li pokazali i više radosti? Moje dijete, Bog je taj koji čeka na vratima tvog srca, Bog koji je sav tvoj i koji je u tebi.

Gabrielle Bossis, moli za nas!

Kristina D. | Bitno.net

Pridruži se Facebook stranici: Misticizam u KC

Vidi ostale tekstove iz ovog niza: Velike mističarke Katoličke Crkve

Foto: Verbum.hr