KREPOST UFANJA

10 razloga zbog kojih se kršćani ne smiju prestati nadati

U trenutku krštenja naša duša prima mnoge izvanredne milosti među kojima su bogoslovne kreposti vjere, ufanja i ljubavi. One su kao malo sjeme posađeno u vrtu naše duše. Ipak, kao i u svakom vrtu, to sjeme moramo neprestano obrađivati. Ako ga ne njegujemo, korov ga može ugušiti i dobra biljka će uvenuti.

Foto: Shutterstock.com, zašto se ne smijemo prestati nadati nada ufanje krepost ufanja

Foto: Shutterstock.com

Jedna od kreposti koja je u modernom svijetu najviše ugrožena je krepost nade. Katekizam Katoličke Crkve nam donosi izvrstan opis bogoslovne kreposti ufanja sljedećim riječima:

“Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom. Pritom svoje pouzdanje stavljamo u Kristova obećanja i oslanjamo se na pomoć milosti Duha Svetoga, a ne na svoje vlastite sile. Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade, jer je vjeran Onaj koji je obećao. Duh Sveti je bogato izliven na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.” (KKC 1817).

S ovim nadahnutim riječima, punim ohrabrenja, prožeti nadom i pomazani Duhom Svetim, razmotrimo deset razloga zbog kojih bismo trebali imati ufanje do dana dolaska našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.

1. Gospodin je na našoj strani

Bog je na našoj strani kao konačni Pobjednik. Sveti nas Pavao na to podsjeća ovim poticajnim riječima: “Ako je Bog uz nas, tko može biti protiv nas.” I psalmist ponavlja tu istu misao: “Pomoć je naša u imenu Gospodnjem koji stvori nebo i zemlju.” A najpoznatiji psalam nas tješi ovim riječima: “Gospodin je Pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam.”

2. Moć molitve: naš izvor snage i nade

Dok su se Izraelci borili protiv Amalečana, Mojsije se popeo na vrh brda kako bi s visine promatrao borbu svog naroda. Mojsije je potom podigao ruke prema nebu u zagovornoj molitvi. Na taj znak Izraelci bi pobjeđivali u borbi, ali kad bi mu ruke klonule od umora Amalečani bi počeli voditi. Kada su Aron i Hur to vidjeli, skovali su plan, posjeli su Mojsija na kamen, a jedan bi mu držao ruke podignute u vis s desne i drugi s lijeve strane. Taj plan je ostvario njihov cilj, Izraleci su izvojevali pobjedu.

Što za nas znači taj veliki događaj iz Starog zavjeta? Prispodoba o Mojsiju nam pokazuje kako naša snaga i nada leže u žarkom i dinamičnom molitvenom životu!

3. Primili smo snagu kako bismo ponovno ustali

Jeste li u svom životu padali? Griješili ste i osjećali ste se kako posrćete? Ponovno ustanite i nemojte ostati na dnu!

Samo Bog je savršen i Sveto pismo navodi kako i pravednik pada sedam puta dnevno. Najveći problem nije toliko u našem padanju koliko u našem opiranju i pomanjkanju volje da nakon pada ustanemo. Nedavno kanonizirani svetac, sv. Junipero Serra, vjerni i sveti misionar koji je s mukom radio na evangelizaciji u Kaliforniji, jasno je rekao: “Uvijek naprijed, uvijek naprijed i nikada se ne osvrtati natrag.”

4. Otac uvijek čeka svog rasipnog sina

Biblijski odlomak koji najbolje prikazuje koncept opraštanja nalazi u Lukinom 15. poglavlju – pripovijest o rasipnom sinu, ili ako želite, pripovijest o Milosrdnom Ocu. Usprkos svim našim prijestupima i pogreškama, voljene ruke nebeskog Oca su uvijek širom otvorene da nas prime u svako doba, na svakom mjestu i u svim okolnostima. Iako smo griješili, naš Otac i dalje jedva čeka primiti nas natrag kao svoju djecu. Sv. Pavao nas podsjeća na to utješnim riječima: “Gdje obiluje grijeh, tu se još više razlijeva milost Božja.”

5. Sveci nam pružaju molitve, poticaje i prijateljstvo

Destruktivna osamljenost obilježava današnji moderni svijet. U velikim gradovima žive milijuni ljudi, ali toliki pojedinci u tako velikim gradovima nemaju niti jednog prijatelja, niti jednu osobu koja bi ih samo saslušala. Prava je istina da mi nismo sami, jer pripadamo prekrasnoj obitelji koju zovemo Crkva.

Crkva se sastoji od tri razine:
Trpeća Crkva — duše u čistilištu,
Putujuća Crkva — svi živući koji su Kristovi vojnici i bore se Božjom pomoću za naše spasenje,
Proslavljena Crkva — Kristovi slavni pobjednici koje zovemo sveci.

Ovu zadnju grupu možemo nazvati “našim nebeskim navijačima”. Njihove molitve, njihov primjer, njihova ljubav za Boga i ljubav za nas su nam neprestani podsjetnik kako nismo sami u svojoj borbi, nego se nalazimo u društvu moćnih Božjih prijatelja. Sama pomisao na ove duhovne pobjednike trebala bi biti dovoljna da ispuni naša srca nadom u budućnost i nadom za raj!

6. Božje milosrđe

Još jedna sjajna zraka nade dolazi iz nauka o Božjem milosrđu kako je bilo objavljeno sv. Faustini Kowalskoj, prvoj svetici kanoniziranoj u ovom tisućljeću, koju je svetom proglasio sv. Ivan Pavao II. na nedjelju Božjeg milosrđa 2000. godine. Glavna misao Božjeg milosrđa je krajnje utješna: Milosrđe je Božja temeljna i najvažnija karakteristika.

Kako definirati milosrđe? To je Božja sveobuhvatna ljubav koja prašta grešniku. Čak i najveći grešnici mogu postati najveći sveci pod jednim uvjetom: da vjeruju u beskrajno Božje milosrđe. Stoga, često molimo: ISUSE, UZDAM SE U TE!

7. Sveta misa i pričest

Božji darovi i blagoslovi nas obasjavaju kao podnevno sunce. Naravno, među svim Božjim blagoslovima, najveći je dar samog Isusa kojeg imamo u Euharistiji. On je doista istinski prisutan u svetoj misi i u pričesti, u svetoj Euharistiji. Kakav dar!

Svakog dana našeg života “Božje sunce” se podiže u svetoj misi u rukama svećenika i onda Isus, Kruh Života, može doći u dubinu vašeg srca nakon što primite svetu pričest. Ova stvarnost bi vas trebala ispuniti beskrajnom nadom u ovom životu i u vječnosti. Isusovo obećanje je puno nade: “Ja sam kruh života. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” (Ivan 6) Svakodnevna sveta misa i pričest izvor su nade za vječni život!

8. Na životnom putu imamo dobre Samaritance

Još jedan snažan razlog za nadu je postojanje dobrih Samaritanaca, koje Bog u svojoj beskrajnoj dobroti i božanskom providnošću šalje k vama. Ako pregledate film svog života u duhu molitve i budnosti, primijetit ćete koliko puta je Bog na vaš put stavio dobre Samaritance koji su vam pomogli kada je bilo potrebno, onda kada je izgledalo kako će se brodica vašeg života potopiti.

Naš Bog nije bezlični deistički Bog koji se drži daleko od nas. Naprotiv, On je stvarno uključen u naš život, toliko da Bog postaje jedan od nas u utjelovljenju. On neprestano šalje podsjetnike svoje prisutnosti po dobrim Samaritancima koji podižu naše breme i vode nas prema sigurnosti i ozdravljenju. Nadalje, trebali bismo se osjećati potaknuti, kad smo već toliko puta primili ljubav mnogih dobrih Samaritanaca, da se i sami preobrazimo u dobrog Samaritanca za nekoga drugog na životom putu.

9. Naša nada u Nebo se nazire pred našim očima

Dok razvijamo krepost ufanja u našim srcima, vrlo je važno neprestano si ponavljati kako je naš vječni dom u Nebu. Isus nam obećava: “Idem pripraviti vam mjesto da budete tamo gdje sam ja. U kući Oca mojega ima mnogo stanova.” Isus je za svakoga od nas pripravio stan u Nebu.

Život je jako kratak kako nas psalmist podsjeća: “Čovjekov život je kao cvijet u polju koji se ujutro uzdigne i uvene kada sunce zađe.” U svim svojim kušnjama i nevoljama, moramo nastojati pred sobom neprestano imati stvarnost raja, našeg vječnog doma. Sv. Pavao nam daje samo djelić za naslutiti: “Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.” Sv. Augustin opisuje prolazan karakter ljudskog života: “Naš život je samo treptaj oka u usporedbi s vječnošću.” Život na zemlji je dašak dima; raj traje zauvijek!

10. Marija: naš život, slast, ufanje naše

Sv. Bernard je napisao prekrasnu molitvu – pjesmu Zdravo, Zvijezdo Mora. Slatkorječivi naučitelj Crkve, sv. Bernard, predstavlja naš život kao brod koji plovi u olujnom moru. Kapetan je pozvan upraviti pogled visoko na zvijezdu koja sjaji u tamnom obzorju. Ta sjajna zvijezda će voditi kapetana, mornare i brod će sretno dospjeti na obalu. I mi smo pozvani, u olujama svog života, oči upraviti još jednoj zvijezdi na moru – Stelli Maris, Gospi, Zvijezdi Mora. Po njezinoj snažnoj prisutnosti i zagovoru, mi ćemo sigurno dospjeti doma, u luku spasenja koja je raj. Stoga, prijatelji Isusovi i Marijini, uhvatimo se za krepost ufanja. Bog je na našoj strani, život je kratak, vječni život će trajati zauvijek, dok je raj naš neprolazan dom. Zamolimo Gospu da nam udijeli nadu: “Zdravo Kraljice, Majko milosrđa, živote, slasti, ufanje zdravo.”

o. Ed Broom | catholicexchange.com

Prijevod: T.S. | Bitno.net

Objavljeno: 28. rujna 2016.

Možda vam se svidi