Ivanovo viđenje žene odjevene suncem iz dvanaestoga poglavlja Otkrivenja iznosi samu bit te knjige. S mnogim razinama značenja, ono pokazuje prošli događaj koji nagoviješta događaj u dalekoj budućnosti. Ono ponavlja važne događaje Staroga zavjeta dok ispunjava Novi zavjet. Ono otkriva nebo, ali u slikama zemlje.

Ivanovo viđenje počinje otvaranjem Božjega hrama u nebu: “I pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu” (Otk 11,19). Možda ne možemo u potpunosti shvatiti koliko je ta rečenica bila potresna. Kovčeg saveza nije bio viđen tijekom pet stoljeća. U vrijeme babilonskoga sužanjstva prorok Jeremija sakrio je Kovčeg saveza na mjesto koje “će biti nepoznato sve dok Bog ponovno ne sabere svoj narod” (2 Mak 2,7).

To obećanje ispunjeno je u Ivanovu viđenju. Pojavio se hram “te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika”. I zatim: “Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna” (Otk 12,1–2). Ivan ne bi spomenuo Kovčeg saveza i odmah ga potom zaboravio. Vjerujem (kao i crkveni oci) da kada Ivan opisuje ženu, on opisuje kovčeg – Novoga saveza. A tko je ta žena? To je žena koja je rodila muško dijete, Onoga koji će vladati narodima. Dijete je Isus, njegova majka je Marija.

Što je izvorni kovčeg činilo tako svetim? Ne zlato kojim je bio obložen izvana, već Deset zapovijedi koje su bile unutra – Zakon koji je Božjim prstom upisan na kamene ploče. Što je još bilo unutra? Mana, čudesni kruh koji je hranio ljude na njihovu hodočašću kroz pustinju; Aronov štap koji je procvjetao kao znak njegove službe velikog svećenika (vidi Br 17).

Što novi kovčeg čini svetim? Stari kovčeg sadržavao je riječ Božju napisanu na kamenu. Marija je u svojoj utrobi nosila Riječ Božju, Onoga koji je postao čovjekom i prebivao među nama. U kovčegu je bila mana. Marija je nosila živi kruh koji je s neba sišao. Kovčeg je sadržavao štap. Marijina utroba nosila je vječnoga Velikog svećenika, Isusa Krista. U nebeskom hramu Riječ Božja je Isus, a kovčeg u kojem prebiva je Marija, njegova majka.

Ako je muško dijete Isus, onda je žena Marija. Ovo tumačenje podržavali su najtrezveniji od crkvenih otaca, sveti Atanazije, sveti Epifanije i mnogi drugi. Ipak, »žena« ima i dublje značenje. Ona je »kći Sionska« koja je rodila Izraelova Mesiju. Ona je i Crkva, koju progoni Sotona, ali čuvana na sigurnom. Kao što sam već rekao, bogatstva Svetoga pisma su beskrajna.

Drugi učenjaci zagovaraju tezu da žena ne može biti Marija, jer prema katoličkoj predaji Marija nije trpjela porođajne bolove. Međutim, bolovi koje je žena podnosila nisu isključivo morali biti fizički bolovi. Sveti Pavao je, na primjer, koristio izraz trudovi kako bi opisao vlastitu agoniju dok se Krist ne oblikuje u njegovim učenicima (vidi Gal 4,19). Dakle, patnja žene mogla bi opisivati patnju duše – patnju koju je Marija proživljavala podno križa, kada je postala majka svih “ljubljenih učenika” (vidi Iv 19,25–27).

Drugi se protive i kažu da žena ne može biti Marija, jer žena u Otkrivenju ima drugu djecu, a Crkva naučava da je Marija vječna djevica. Ali Sveto pismo često koristi pojam »potomstvo« (na  grčkom  sperma) za opisivanje duhovnih potomaka. Marijina djeca, njezini duhovni potomci, oni su “što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo” (Otk 12,17). Mi smo ti drugi potomci žene. Mi smo Marijina djeca.

Dakle, Otkrivenje također prikazuje Mariju kao “novu Evu”, majku svih živih. U Edenskom vrtu Bog je obećao “zametnuti neprijateljstvo” između Sotone, stare zmije i Eve – i između Sotonina “roda… i roda njezina” (Post 3,15). U Otkrivenju vidimo vrhunac toga neprijateljstva. Rod nove žene, Marije, muški je sin, Isus Krist, koji je došao poraziti zmiju (na hebrejskom ista riječ nahash može označavati i zmaja i zmiju). To je prevladavajuće učenje otaca, naučitelja, svetaca i papa Crkve, kako drevnih, tako i suvremenih.  To je učenje Katekizma Katoličke Crkve (vidi br. 1138). Moram ipak istaknuti da ovo nije stav mnogih biblijskih stručnjaka današnjice. Međutim, oni koji se ne slažu, moraju dokazati svoje tvrdnje. Papa sveti Pio X. rječito je govorio u prilog Predaji u svojoj enciklici Ad Diem Illum Laetissimum:

“Svi znaju da je ta žena označavala Djevicu Mariju… Ivan je, dakle, vidio Presvetu Majku Božju već u vječnoj sreći, koja se ipak još muči u tajanstvenom porodu. O kojem je porodu riječ? Sigurno se radi o porodu nas, koji smo još u progonstvu, i tek trebamo biti rođeni za savršenu Božju ljubav, i vječnu sreću.” (papa Pio X., Enciklika Ad Diem Illum Laetissimum 24, 1904.)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Scotta Hahna “Gozba Jaganjčeva”.  Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.