U ovome vremenu financijske nesigurnosti mnogi su vlasnici obrta i malih poduzeća zabrinuti da će gospodarske posljedice pandemije COVID-19 značiti zatvaranje njihovih poslova. Nasreću, postoji dosta svetaca koji znaju što su poteškoće pri vođenju obrta, i svatko od njih rado bi bio zagovornikom, piše Aleteia.

Sveti Abraham iz Harrana (350. – 422.) bio je redovnik koji je postao poslovnim čovjekom radi spasenja duša. Kada je čuo za jedno selo kojemu je trebalo obraćenje, otvorio je štand s voćem kako bi mogao upoznati te ljude. No seljaci su više cijenili njegove cijene nego njegovo propovijedanje, propovijedanje koje ih je tako razljutilo da se Abraham počeo bojati za svoj život – sve dok nije platio njihove poreze i spasio ih od dužničkoga zatvora. Tada su se ljudi uvjerili da on želi ono što je najbolje za njih. Uskoro su se svi obratili, i uvjerili Abrahama da ostane s njima kao njihov svećenik. To je i bio tri godine, sve dok nije bio pozvan postati biskupom obližnjega grada.

Sveti Homobonus (1111. – 1197.) svetac je zaštitnik poslovnih ljudi, oženjeni trgovac tkaninama, koji je svoj posao smatrao načinom služenja Bogu, uz pravedne poslovne prakse i velikodušnost prema siromašnima. Iako je bio uspješan poslovni čovjek, njegovo obilato dijeljenje milostinja učinilo je da se njegova supruga zabrine da će oni završiti u ubožnici. No Homobonus je vjerovao da Bog proviđa, i po njegovome dobrotvornome radu i po smjernicama koje je dobivao u svojem ustrajnome molitvenome životu. Nije bi ni biskup niti mističar, ali svetost njegova običnoga života bila je tako očita da je Homobonus proglašen svetim samo dvije godine nakon svoje smrti.

Sveta Marguerite d’Youville (1701. – 1771.) odrasla je u siromaštvu, koje je postalo još gorim nakon što se udala za pijanoga krijumčara alkohola, koji je bio nemoralan, a usto i loš poslovni čovjek. Trpjela ga je osam godina braka, tijekom kojih je rodila šestero djece, a pokopala njih četvero. Kada joj je muž umro, Marguerite nije bilo ostalo ništa osim dugova, pa je otvorila trgovinu u pokušaju da se sama izbori i izvuče iz siromaštva. Bila je dovoljno uspješna kao poduzetnica da je mogla davati siromašnima više nego što je ostavljala sebi. Nakon sedam godina, Marguerite je ostavila trgovinu, i posvetila život služenju siromašnima uz skupinu sličnih žena, koje su kasnije postale Sivim redovnicama Montreala.

Sveti Petar Wu Guosheng (1768. – 1814.) bio je bučan i razmetljiv vlasnik hotela. Nakon što je načuo svoje goste kako govore o Isusu, Wu je bio pun želje da Evanđelje podijeli sa svima. Počeo je dovlačiti ljude s ulice u svoj hotel, i nagovarao ih da ostanu u njegovu hotelu i slušaju Evanđelje. Nakon što je naučio kako usmjeriti svoj vjerski žar (kako bi bio učinkovitiji, ali i kako bi izbjegao uhićenje), Wu je svoj hotel učinio središtem kršćanske zajednice u svojoj regiji, i šest stotina ljudi doveo Isusu. Kasnije je uhićen i ubijen, i postao je prvim kineskim mučenikom.

Sveti Louis Martin (1823. – 1894.) i Zélie Martin (1831. – 1877.) najpoznatiji su po tome što su roditelji svete Terezije iz Lisieuxa, ali i oni sami su sveci. Louis je bio urar, čovjek kojega je slabo znanje latinskoga spriječilo u učenju za svećenika, a Zélie je bila čipkarica koju je slabo zdravlje spriječilo u odlasku u samostan. Vjenčali su se, i uskoro je Zéliein čipkarski obrt postao tako uspješnim da je Louis odlučio prodati svoj urarski i draguljarski obrt kako bi se posvetio pomaganju svojoj supruzi u poslu. Zélie je vodila posao iz ureda u njihovoj kući, a Louis je pomagao pri prodaji, kao i pri umjetničkome dizajnu. Prema svojim zaposlenicima odnosili su se kao prema članovima obitelji. Zaradili su toliko da je Louis – nakon što je Zélie preminula – mogao otići u mirovinu u Lisieux, i svoje kćeri odgajati blizu suprugine obitelji.

Blaženi Salvador Huerta Gutierrez (1880. – 1927.) bio je oženjen, i otac dvanaestero djece, i imao je mehaničarsku radionicu u Meksiku. Iako je ispočetka bio siromašan, postao je poznat kao najbolji mehaničar u Guadalajari („čarobnjak za automobile”), i s vremenom je zaposlio osmoricu ljudi. Smatrao je da mu je posao svoje zaposlenike formirati kao muškarce i kršćane, baš kao što je vodio i svoj posao. Bio je primjer kršćanskoga života, i svakoga je jutra na putu na posao svraćao u crkvu pomoliti se pred Presvetim oltarskim sakramentom. Ubijen je zbog svoje vjere, zajedno sa svojim bratom, blaženim Ezequielom Huertom Gutierrezom, ocem desetero djece i poznatim pjevačem.

Časni sluga Božji Jan Tyranowski (1901. – 1947.) nadao se da će raditi kao računovođa, no kronična bolest onemogućila mu je uredski posao. Umjesto toga pridružio se svojem ocu kao krojač, i nakon očeve smrti vodio je obiteljski posao. Bio je neženja iz radničke klase, živio je sa svojom majkom, i nije ni najmanje djelovao kao osoba koju se primjećuje. No on je bio mističar, čije je djelovanje kao vođe mladih promijenilo život jednoga mladića imenom Karol Wojtyła, a preko njega – i cijeli svijet. Sveti papa Ivan Pavao II. cijeloga je svojega pontifikata na svojemu stolu držao fotografiju Tyranowskoga – čovjeka kojemu je dugovao svoj poziv.

Prijevod teksta: Ana Naletilić | Bitno.net