Blagoslovljeni vjerski predmeti poput krunice, raspela, kipova, maslinovih grančica i sl. nesumnjivo se nalaze u svakom katoličkom domu. Kao i sve ostalo i ovi su predmeti podložni propadanju, stoga se mnogi pitaju što učiniti s blagoslovljenim predmetom kad više nije za uporabu ili je trajno oštećen?

O načinu postupanja sa spomenutim predmetima govori nam i Zakonik kanonskog prava:

Neka se s posvećenim stvarima, koje su posvetom ili blagoslovom određene za bogoštovlje, postupa s poštovanjem i neka se ne upotrebljavaju u svjetovne svrhe ili u svrhe koje njima ne odgovaraju, makar bile u privatnom vlasništvu. (Kan. 1171)

U izražavanju primjerenog poštovanja, katolička tradicija jednostavno nalaže da blagoslovljeni predmeti koji više nisu u funkciji ili su trajno oštećeni, trebaju biti spaljeni ili pokopani. Nakon spaljivanja, pepeo je također potrebno zakopati.

Običaj vraćanja blagoslovljenih predmeta zemlji nastao je iz razmišljanja da svaki predmet blagoslovljen u Božje ime treba biti vraćen Bogu. Baš kao što se ljudsko tijelo pokapa i vraća zemlji.

I dok tradicija vraćanja predmeta zemlji postoji tisućama godina, godine 1874. Kongregacija za bogoštovlje objavila je odredbe za primjerene načine odlaganja blagoslovljenih predmeta. Svi platneni predmeti, odjeća ili oltarnici trebaju biti spaljeni, a pepeo zakopan. Višak blagoslovljene vode ili zagađena blagoslovljena voda treba biti izravno izlivena u zemlju. Grančice (palmine, maslinove…) trebaju biti spaljene, a pepeo upotrijebljen za pepeljenje na Čistu srijedu ili Pepelnicu. Na jednak način, pokapanjem trebaju biti zbrinute krunice i kipovi.

Billy Ryan | Bitno.net