O anđelima čuvarima Katekizam Katoličke Crkve govori sljedeće: “Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom.” (KKC 336)

Iz ovog kratkog teksta možemo zaključiti da i u trenutku naše smrti možemo računati na zaštitu i zagovor naših anđela čuvara. Anđeli nas ne prate samo za vrijeme našeg zemaljskog života – njihovo se djelovanje nastavlja i nakon naše smrti.

Da bismo bolje razumjeli ovu povezanost koja se nastavlja i nakon prelaska iz ovog života u drugi, sjetimo se riječi svetog Pavla koji kaže da su anđeli poslani “zbog onih koji će baštiniti spasenje” (Heb 1,14). Na sličan način sveti Bazilije Veliki kaže da nitko ne može zanijekati kako “svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život”. (KKC 336)

Možemo slobodno reći da je primarna zadaća anđela čuvara spasenje čovječanstva: kako bi svatko od nas mogao ući u životno jedinstvo s Bogom. Njihovo poslanje uključuje i zagovor za naše duše kada se one nađu pred Bogom.

Crkveni su oci često govorili da su anđeli čuvari prisutni uz dušu u trenutku smrti kako bi je branili od posljednjih napada demona.

Sveti Alojzije Gonzaga (1568-1591) je govorio da u času smrti anđeo čuvar prati i tješi čovjekovu dušu kako bi se ona s pouzdanjem mogla predstaviti pred Bogom, pravednim sudcem. Prema Gonzagi, anđeo čuvar se poziva na Kristove zasluge kako bi u njima duša mogla pronaći utjehu u trenutku presude. Kada Bog iznese svoj konačni sud, ako je duša poslana u čistilište, njezin će je anđeo čuvar često posjećivati kako bi je tješio i pomogao joj, donoseći pritom molitve za nju izrečene, i dajući joj nadu u njeno skoro oslobađanje iz čistilišta.

Imajući ovo na umu vidimo da pomoć i poslanje anđela čuvara ne završava sa smrću. Njegova se zadaća nastavlja sve dok duša ne postigne jedinstvo s Bogom.
Ipak, moramo znati da nakon smrti svaki čovjek ide na posebni sud na kojem duša u prisutnosti Boga mora donijeti odluku hoće li se otvoriti njegovoj ljubavi ili zauvijek odbaciti tu ljubav i oproštenje, čime se odriče vječnog zajedništva s Bogom. (audijencija pape Ivana Pavla II., 4. kolovoza 1999.)

Ako se duša odluči za jedinstvo s Bogom, pridružuje se svom anđelu čuvaru u slavljenju jednog i trojstvenog Boga kroz cijelu vječnost.

Ako se dogodi da se duša otvori Bogu no ne nalazi se u savršenom stanju, tada “njen put prema punini blaženstva zahtijeva pročišćenje, a ono se postiže kroz čistilište o čemu govori nauk Crkve”. (audijencija pape Ivana Pavla II., 4. kolovoza 1999.)

U tom slučaju anđeo, koji je svet i čist te živi u Božjoj prisutnosti, ne sudjeluje u procesu pročišćavanja štićenikove duše. Ono što anđeo može učiniti jest zauzimati se za povjerenu dušu pred Božjim prijestoljem i tražiti pomoć ljudi na zemlji kako bi prenio njihove molitve za svog štićenika da što prije napusti čistilište.

One duše koje odluče odbiti Božju ljubav i oproštenje, a time i konačno radosno zajedništvo s Bogom u vječnosti, odriču se i odbacuju prijateljstvo svog anđela čuvara.

U ovoj teškoj situaciji anđeo čuvar slavi Božju pravdu i njegovu svetost.

U sva tri slučaja (raj, čistilište, pakao) sveti će anđeo uvijek slaviti Božju presudu, upravo zato što je anđeo u potpunosti složan s Božjom voljom.
Sjetimo se ovih dana naših pokojnika kako bismo im po našim molitvama, uz pomoć njihovih anđela čuvara, mogli poslati molitve pred Boga u nadi da im on iskaže milosrđe.

o. Antonio Maria Cardenas, ORC | Aleteia.org

Prijevod: Nenad Palac | Bitno.net