‘Problem kršćanin’ ili po čemu se oni koji vjeruju u Isusa Krista razlikuju od pripadnika ostalih religija

Jednog sam se dana vozio podzemnom željeznicom u New Yorku i okupirao sam se svojom omiljenom razonodom: promatranjem ljudi. Uistinu, možete proučavati ljude koji se voze podzemnom, zato što oni uglavnom sjede neko vrijeme na jednom mjestu i skoro uvijek izbjegavaju kontakt očima. Preko puta mene sjedio je sikh ¹ u skupocjenu odjelu i s turbanom na glavi. Blizu njega sjedila je muslimanka koja je bila pokrivena maramom.

Malo niže u kupeu bila su dva hasidska Židova ² u dugim crnim kaputima, na glavi su nosili crne šešire s ravnim obodom, dok su im ispod njih virili uvojci kose s jedne i druge strane. Religije svijeta, prisutne u jednom vagonu, takvo se što može dogoditi jedino u New Yorku. Tad mi se učinilo da čovjek koji je sjedio do sikha čita Bibliju. No nisam mogao reći zasigurno. Knjiga je izgledala dosta obično, slova su bila mala i tiskana u dva stupca po stranici. Dečko ni u kojem smislu nije iskakao izgledom, štoviše, bio je to običan dečko koji čita knjigu u vrijeme vožnje. Ostale je vjernike bilo lako primijetiti jer je njihova odjeća bila obilježje njihove vjere, religije kojoj pripadaju. Kršćanin se (ako je bio kršćanin) u cijelu priču uklapao dosta dobro. Baš kao i ja.

Moj prijatelj, pisac Chris Lowney, naziva ovakvu situaciju “problem kršćanin”. A problem glasi: po čemu su to kršćani drugačiji od drugih? Naši su životi poprilično slični životima svih drugih ljudi. Neki kršćani žive u samostanima, dok je nekolicina onih koji ne žive u samostanima dovoljno sretna da svakodnevno ide na svetu misu i redovito se moli kroz dan. A mi ostali? Mi ostali zajedno kao plovak plutamo u moru poruka, susreta, kućnih poslova, zadataka, dnevnih kretanja, stvari koje trebamo napraviti. Gledamo uvijek iste televizijske programe, iste filmove. “Po našoj ljubavi znat će da smo kršćani”, refren je jedne stare pjesme, ali i nekršćani se trude ponašati etički i prema drugima se odnositi s dobrotom i ljubavlju. U smislu svakodnevice, što nas čini drugačijima?

Ostale religije imaju odgovor na to pitanje, ako ćemo suditi po mom opažanju za vrijeme vožnje podzemnom željeznicom. Pažljivi Židovi slijede “halahu“, židovski zakon koji određuje način ishrane, oblačenja i ostale aspekte svakodnevnog života. Pobožni muslimani mole se pet puta dnevno. Hindusi se razlikuju od kaste do kaste, pri čemu u svakoj kasti vlada drugačiji način oblačenja i ponašanja. Identitet kršćanina određuje svega nekoliko ovakvih izvanjskih znakova.

Razlog tomu Isusova je apsolutna nezainteresiranost za izvanjske znakove pobožnosti. Puno ga je više zanimalo (i zanima ga) stanje našeg srca – jer ponašamo se kao kršćani tek kad iz srca počnemo živjeti u ljubavi za Boga i bližnjega. Živimo kao sljedbenici Kristovi tek kad su naši životi usklađeni s Božjim djelovanjem u svijetu – a to je u puno većoj mjeri obilježje unutarnjeg nego izvanjskog. Znamo da smo kršćani, kad smo usklađeni s Božjom prisutnošću koja je tamo gdje je i “moja olovka, moja lopata, moj kist, moja igla – moje srce i moje misli”, kako je to zapisao Pierre Teilhard de Chardin.

Odgovor na “problem kršćanin” pronaći je Boga u svemu, vidjeti ga u stvarima o kojima razmišljamo, u onome što radimo, osjećamo – u životu s obitelji, prijateljima, kolegama, slučajnim prolaznicima – u našoj zauzetosti i u našem odmoru. Upravo nam u tome egzamen pomaže, i to je razlog zašto ga zovem molitvom koja mijenja sve.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Egzamen – jednostavna molitva koja mijenja život” Jima Manneyja. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više informacija o knjizi možete dobiti na e-adresi tajnistvo@skac.hr.

1. Sikhi su pripadnici monoteističke sljedbe nastale u Indiji sukobljavanjem nauka hinduizma i islama. Riječ sikh na punjabi jeziku znači “učenik”. Sikhi vjeruju u jednog Boga, dok je sveta knjiga “Guru Granth Sahiba” sažetak učenja deset gurua. Broj sikha u svijetu se trenutno procjenjuje na otprilike 23 milijuna, po čemu je sikhizam peta najmnogoljudnija religija na svijetu.
2. nap. ur. Hasid na hebrejskom znači pobožan. Hasidizam je židovski društveno-religijski pokret nastao u 18. st. čije je glavno obilježje naklonost mistici. Grana se na njemački i istočno-europski hasidizam, a kasnije se širi u SAD. Hasidi su pripadnici tog pokreta, a odlikuje ih asketska pobožnost, čvrsto poštivanje židovskih zakona i mistično doživljavanje svakodnevice.