Jedna od četiri oznake Crkve jest da je ona sveopća ili katolička. Ta nam se oznaka Crkve očituje na mnoge različite načine. Možda najljepši među njima veže se uz Blaženu Djevicu Mariju.

Katolici Blaženu Djevicu Mariju smatraju Kraljicom Svih svetih. Ona na veoma poseban način zagovara vojujuću Crkvu pred prijestoljem svojega sina, Isusa Krista. Tako se pokazalo prikladnim to što je papa Franjo proširio blagdan Marije, Majke Crkve na opći rimokatolički kalendar. Kako je to rekao kardinal Robert Sarah u dekretu kojim je 2018. godine ustanovljen blagdan:

Marija je majka udova Kristovih jer je s ljubavlju sudjelovala u ponovnome rođenju vjernih u Crkvu, a rođenje Glave je i rođenje tijela, čime se pokazuje da je Marija Majka Krista, Sina Božjega, a ujedno i majka udova njegova Otajstvenoga Tijela, koje je Crkva.

Budući da je ona majka cijele Crkve, tijekom povijesti vidimo kako ona želi komunicirati sa svojom djecom, a uvijek po nalogu našega Gospodina. Pojavila se u gotovo svakome kutku svijeta, od Portugala do Japana, od Wisconsina do Egipta.

Ranije smo se bavili s nekoliko ukazanja, a danas ćemo se pozabaviti s još pet drugih. Za neke ste vjerojatno već čuli, a vijest o ostalima nije došla do vas. Za gotovo svaki dan u godini postoji po jedan blagdan nekoga Marijina ukazanja, pa je shvatljivo što ste propustili neke od njih!

Ovdje ćemo se pozabaviti specifičnim porukama koje je Gospa dala tijekom tih pet ukazanja. Svih pet odobrila je Sveta Stolica i/ili mjesni biskup. Drugim riječima, svaki od tih Gospinih naslova veoma je dostojan našega štovanja. Kao kršćani trebali bismo jako dobro pripaziti na ove poruke koje nam je dala.

1. Gospa od Čudotvorne medaljice

Mnogi katolici nose smeđi škapular ili raspelo oko vrata, ali još jedna se blagoslovina koristi već gotovo dva stoljeća – Čudotvorna medaljica. 1830. godine Majka Božja ukazala se jednoj dvadesetčetverogodišnjoj ženi, imenom Catherine Labouré, kasnije proglašenoj sveticom. Ona je malo prije toga pristupila redu Kćeri milosrđa sv. Vinka Paulskoga u njihovoj kući matici u Ulici Rue du Bac, u Parizu. Na uočnicu blagdana sv. Vinka Paulskoga, 18. srpnja, jedno dijete, iz kojeg je zračila blistava svjetlost, probudilo ju je i reklo joj da je Gospa u kapelici i da je čeka.

Kada je sv. Katarina stigla u kapelicu, začula je šuštanje svilene haljine. Pogledala je, i vidjela Djevicu Mariju blizu oltara. Sv. Katarina odmah je požurila do nje i stavila ruke na Gospina koljena. Njih dvije razgovarale su više od dva sata. Sv. Katarina je kasnije ispripovijedala:

Tamo je proteklo jedno vremensko razdoblje, najslađe u mojem životu. Za mene bi bilo nemoguće reći što sam doživjela.

Gospa se svetoj Katarini ukazala još dva puta, a za vrijeme tih ukazanja jasno je rekla da želi udijeliti mnogo milosti vjernicima, kada bi oni samo zatražili. Gospa se jednom pojavila sa zrakama svjetlosti koje su izlazile iz dragoga kamenja na prstenu koji je nosila na jednome prstu. No neki od tih kamenova nisu sjali. Poruka koju je Gospa dala sv. Katarini bila je sljedeća:

Te zrake simboliziraju milosti kojima obasipam one koji za njih mole. Kamenovi iz kojih ne izlaze zrake su milosti za koje su duše zaboravile moliti.

Vidite kako je važno moliti za zagovor naše Blažene Majke! Poslije toga pojavila se slika koju vidimo na Čudotvornoj medaljici, a Gospa je svetoj Katarini rekla da što prije dade iskovati medaljicu. Obećala je:

Svi koji je budu nosili primit će mnoge milosti, a trebaju je nositi oko vrata. Osobe koje je budu nosile s pouzdanjem primit će obilje milosti.

Oni koji su ovu dragocjenu medaljicu primili kao svoju primaju obilje milosti sve do današnjega dana.

2. Gospa od Gietrzwalda

Kada pomislimo na Gospu i na krunicu, vjerojatno prvo pomislimo na ono što je Gospa rekla u Fatimi. Ona je upravo tamo zatražila od prisutnih da svakoga dana mole krunicu. No oko 40 godina prije toga Gospa je veoma sličnu poruku dala u Poljskoj. Baš kao što je posjećivala troje djece u Fatimi, Blažena Djevica Marija također je posjećivala dvije djevojčice u razdoblju od tri mjeseca, u selu Gietrzwaldu, 1877. godine. To je jedino ukazanje u Poljskoj koje je odobrila Sveta Stolica. Često ga u drugi plan potiskuju popularnija ukazanja koja su se dogodila u Lourdesu i Fatimi. No poruka, poput onih koje su primljene na tim mjestima, također je veoma važna.

U lipnju te godine, Justyna Szafryńska, kojoj je bilo 13 godina, i Barbara Samulowska, kojoj je bilo 12 godina, imale su mnogo posla – pripremale su se za svoju Prvu svetu pričest. U zasebnim prigodama pozdravila ih je dugokosa žena koja je ispod jednoga javora „sjedila na zlatnome prijestolju ukrašenome biserima”. Mali Isus sjedio je na njezinu koljenu, i u ruci držao zlatnu kuglu. Kada su ženu upitale tko je ona, jednostavno je odgovorila:

Ja sam Blažena Djevica Marija od Bezgrešnoga Začeća.

To je veoma slično onome što je Gospa rekla u Lourdesu tek nekoliko desetljeća ranije. Dvije djevojčice, koje su, posve shvatljivo, bile prepune pitanja, pitale su i što ona želi.

Opet, Gospa je dala jednostavan, ali veoma znakovit odgovor:

Želim da svakoga dana molite krunicu.

I opet, paralele s drugim ukazanjem, u Fatimi, veoma su jasne. Čim su djevojčice razgovarale sa svojim župnikom, sva sela i okolica reagirali su na poruke, i mnogo je ljudi počelo redovito moliti krunicu. Nakon ukazanja također se povećao broj ljudi koji su primali sakramente. Sveti papa Ivan Pavao II. kanonski je odobrio ukazanja 1977. godine. Crkva danas svake godine slavi blagdan Gospe od Gietrzwalda 27. lipnja.

3. Gospa Lurdska

Kao što smo vidjeli kod već navedenih marijanskih ukazanja, Gospa Lurdska također je privukla naročitu pažnju na dogmu o Marijinu Bezgrešnome Začeću. Kao i kod prethodnoga ukazanja, ovaj poznati događaj vjernicima je prenio veoma snažnu poruku, koju je dobila siromašna seljančica. Ta je mlada žena bila sv. Bernardica Soubirous, i prvi je put susrela Gospu 11. veljače 1858. godine, u malenoj špilji Massabielle, u pirinejskoj regiji Francuske. Prvih nekoliko puta kada joj se Blažena Djevica ukazala, nije rekla ništa. Na kraju ju je sveta Bernardica upitala da izjavi što želi, kako bi to zapisala. Prema knjizi „Butlerovi životi svetaca”, Gospa se nasmiješila i odgovorila:

Nema potrebe zapisivati ono što želim reći. Hoćeš li biti tako ljubazna i dolaziti ovdje svakoga dana, četrnaest dana?

Sveta Bernardica je poslušala. Uskoro se s njom počelo skupljati mnoštvo ljudi svaki put kada bi zapala u zanos pri Gospinu ukazanju. Gospa je uskoro djevojci rekla da ode do izvora koji će jednom postati mjestom hodočašća, i da tamo popije vode i okupa se. Ispočetka je to bio maleni potok, no sljedećega tjedna izvor je davao na tisuće i tisuće litara vode. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana Gospa je svetoj Bernardici dala mnoge poruke, od kojih su neke ostale između njih dvije, a druge je Bernardica priopćila svima. Među tim porukama bili su i pozivi na obraćenje. Jednom prilikom Gospa joj je rekla:

Pokora, pokora, pokora. Moli za grešnike.

To podsjeća na ono što je rečeno u Fatimi, gdje je Gospa veoma jasno zatražila zadovoljštinu za grijehe koje čine ljudi cijeloga svijeta. Obraćenje grešnika je nešto što bi nam uvijek trebalo biti na pameti, počevši s našim vlastitim obraćenjem. Druga važna poruka koju je Gospa dala bila je:

Ne obećavam da ću te učiniti sretnom na ovome svijetu, nego na drugome.

To je cijena ako ćemo slijediti našega Gospodina Isusa. On nam je rekao da moramo nositi svoje križeve kako bismo ga slijedili. To uključuje patnju, ali znamo da čak i ako ne iskusimo sreću na ovome svijetu, iskusit ćemo veliku sreću u nebeskome kraljevstvu s našim Gospodinom i svim svecima, kroz cijelu vječnost. Crkva svake godine obilježava blagdan Gospe Lurdske 11. veljače.

4. Gospa od Dobrog Uspjeha

U slučaju ovoga ukazanja malo ćemo zaći u prošlost. U Quitu, u Ekvadoru, sestra iz reda Marijina Začeća, službenica Božja Mariana de Jesus Torres, imala je nekoliko Gospinih ukazanja kroz četiri desetljeća, počevši od 1594. godine. Prostor nam ne dopušta ići duboko u poruke koje je dobila sestra Mariana, ali dovoljno je reći da su Gospine riječi bile veoma proročanske. Gospa je predvidjela mnoge događaje devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća, od lokalnih zbivanja u Ekvadoru do blaženoga pape Pija IX. i njegova proglašenja dogme o Bezgrešnome Začeću te njegova „zatočeništva” nakon opsade Rima 1870. godine.

Djevica Marija upozorila je na kvarenje morala u devetnaestome i dvadesetome stoljeću, a budući da smo proživjeli to vrijeme, možemo posvjedočiti da su njezina predviđanja istinita. Gospa je bila naročito zabrinuta za svećenike. Upozoravala je na mnogo pokvarenosti, i od sestre Mariane zahtijevala je stvari koje bismo i mi kršćani 21. stoljeća morali poslušati:

Dijecezanski svećenici [svećenici koji ne pripadaju nekoj družbi ili samostanskome redu] veoma će zakazati u onome što se očekuje od njih jer neće obavljati svoje svete dužnosti. Izgubit će božanski kompas, zalutat će s puta svećeničke službe koji im je odredio Bog. […] Stalno moli, neumorno preklinji, prolijevaj gorke suze u samoći svojega srca, preklinjući Euharistijsko Srce mojega presvetoga Sina da se sažali na svoje svećenike.

Molimo li mi za svoje svećenike? Znamo da naša borba u ovome svijetu nije „protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima” (Ef 6,12). Zli ništa ne želi više nego da uništi svećenike, a na nekim je mjestima jako dobro obavio taj posao. Moramo nastaviti žarko moliti za svoje svećenike.

Kratko vrijeme prije smrti sestre Mariane, Gospa joj je rekla ove veoma otrježnjujuće riječi:

Kada bi samo smrtnici razumjeli kako treba cijeniti vrijeme koje im je dano, i kada bi iskorištavali svaki trenutak života, kako bi drugačiji bio svijet! Veliki broj duša ne bi završio u vječnoj propasti!

Cijenimo li mi vrijeme koje nam je Bog dao na zemlji? Koristimo li trenutke koje nam je naš Gospodin dao kao prigode da primimo Njegovu milost, za naše posvećenje i posvećenje drugih? Pripazimo da bolje cijenimo ovo vrijeme koje imamo na zemlji, kako bismo se na kraju vremena mogli radovati sa svim svojim voljenima pred prijestoljem Božjim. Blagdan Gospe od Dobrog Uspjeha svake se godine slavi 2. veljače, istoga datuma kao i blagdan Očišćenja Blažene Djevice Marije.

5. Gospa od Dobre Pomoći

Ovo je ukazanje veoma blisko Amerikancima. To je jedino službeno odobreno mjesto ukazanja u cijelim Sjedinjenim Državama, a nalazi se u američkoj zemlji mlijeka, Wisconsinu. U listopadu 1859. godine Gospa se triput ukazala dvadesetosmogodišnjoj belgijskoj imigrantici Adele Brise. Kao što smo vidjeli u porukama iz gore navedenih ukazanja, Gospa je naročito željela prenijeti poruku da je obraćenje bijednih grešnika od presudne važnosti. Poput svake dobre majke, naša Blažena Majka veoma je zabrinuta za vječno odredište svakoga od svoje djece, i žarko želi svakoga od nas vidjeti u raju s našim Gospodinom i Bogom Isusom Kristom. Nakon što je Adele Brise upitala Gospu tko je i što želi, Gospa je veoma izravno odgovorila:

Ja sam Kraljica neba, koja moli za obraćenje grešnika, i želim da i ti činiš isto. Ovoga si se jutra pričestila, i to je dobro. Ali moraš činiti više. Učini životnu ispovijed i svaku svetu Pričest prikazuj za obraćenje grešnika. Ako se ne obrate i ne budu činili pokoru, moj će ih Sin morati kazniti.

Naročito je dojmljivo to što je Gospa rekla Adele Brise da mora činiti više nego što već čini. Već je svakoga dana išla na svetu misu, ali mora činiti još više. To je posve istinito i za svakoga od nas! Koje dodatne stvari možemo činiti? Korizma je prošla, ali i dalje možemo činiti pokoru svakoga dana, naročito petkom, za obraćenje bijednih grešnika. Moramo također pokazivati žalost i kajanje za vlastite grijehe, i trebali bismo češće pristupati sakramentu ispovijedi.

Gospa je nastavila govoriti Adele Brise da u životu obraćenja pomaže i vjeronauk, i zatražila je da „okupi djecu u ovoj divljoj zemlji i pouči ih što trebaju znati radi spasenja. […] Nauči ih katekizmu, kako da se prekriže, i kako da pristupaju sakramentima. […] Idi i ne boj se ničega, ja ću ti pomagati.” Blagdan Gospe od Dobre Pomoći slavi se 9. listopada.

Gospine riječi koje je govorila na raznim mjestima i u raznim vremenima mogu nas utješiti. Ona će nam stvarno pomoći. No mi moramo prvo zamoliti pomoć, kao što smo jasno vidjeli iz vizije sv. Catherine Labouré. Gospa ništa ne želi više od toga da nas dovede k svojemu Sinu. Zato je ona tako moćna zagovornica. Razmišljajmo o tim Gospinim riječima, i vidimo kako možemo u svoj život uklopiti njezine zahtjeve. Što je najvažnije, nastavimo moliti za obraćenje duša i cijeloga svijeta. 

Sveta Marijo, Majko Crkve, moli za nas!

Izvor: Ascension Press

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net