Od samih početaka Crkva je posebno častila znamenite crkvene oce i naučitelje. Do 4. stoljeća ovaj je naziv bio pridržan isključivo biskupima, a s vremenom je proširen na ugledne kršćanske teologe i pisce neovisno o njihovu životnom staležu.

Od vremena Bonifacija VIII. to je naziv koji službeno dodjeljuje papa ili opći sabor kako bi se nekoga posthumno (obično dugo nakon smrti) označilo kao mudrog, svetog i učenog te stoga kao izvor zdravog nauka za cijelu Crkvu. U prvim se stoljećima taj naslov dodjeljivao spontanije. Kasnije je papa Benedikt XIV. odredio specifične norme: pravovjernost, osobna svetost, znanje i izričita preporuka najviših crkvenih vlasti. U teološkim raspravama osobita se pozornost posvećuje tekstovima i mišljenjima onih koji su crkveni naučitelji, jer se smatra da oni predstavljaju tradiciju na najvišoj razini.

Među onima koji su ubrojeni u crkvene naučitelje najstarija imena su sv. Ambrozije, Augustin, Jeronim i Grgur Veliki – četvorica koji predstavljaju Zapadnu ili Latinsku Crkvu. Njima su kasnije pridodani Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski, Ivan Zlatousti i Atanazije Aleksandrijski, svi iz Istočne ili Grčke Crkve. Njima je 2022. godine pridružen i sv. Irenej Lyonski.

Naslov naučitelja Crkve danas nosi 37 svetaca, među kojima su i četiri žene.

Upoznajte naučitelje Crkve!

Loader Loading...
EAD Logo Taking too long?

Reload Reload document
| Open Open in new tab