Tumačenje četiriju marijanskih dogmi

1. Marija, Majka Božja (Marijino bogomaterinstvo)

Marija je uistinu Majka Božja, budući da je rodila drugu Osobu Presvetoga Trojstva, Boga Sina, koji je radi nas postao čovjekom. (crkveni sabor u Efezu, op. prev.)

Na Istoku ovu dogmu nazivaju Marijinim izvornim grčkim naslovom – Theotokos, što znači „Nositeljica Boga”. Posve je jasno da je Marija iz Nazareta majka Isusova. Ona ga je nosila u svojoj utrobi, rodila ga, i odgojila ga uz pomoć svojega čistoga supružnika, Josipa. Kako onda možemo reći da je Marija majka samoga Boga? Zato što je Bog zapravo Trojstvo – jedan Bog u tri Osobe. Je li Marija Majka Presvetoga Trojstva?

Nije. Marija nije Majka Presvetoga Trojstva, ona je Majka samo druge Osobe Presvetoga Trojstva, jer se samo druga Osoba Presvetoga Trojstva utjelovila. Ono što Katolička Crkva naučava o Mariji podržava središnje doktrine vezane uz Isusa Krista.

Kada je Isus začet u utrobi Blažene Djevice Marije, Njegova vječna božanska narav savršeno je ujedinjena s ljudskom puti koja je dana od Marijine vlastite ljudske puti. Isus ima ljudsku narav i božansku narav, ali mi uistinu možemo reći da je On Božanska Osoba. No majke ne rađaju naravi, one rađaju osobe. I tako mi možemo s pravom reći da je Marija Majka Božja, jer Isus je Bog, a Marija je Majka Isusova.

2. Vječno djevičanstvo (Marija – „vazda Djevica”)

Katolička Crkva tradicionalno predstavlja Mariju kao „djevicu prije poroda, u porodu, i poslije poroda”, potvrđujući – ukazivanjem na ta tri trenutka – da ona nikada nije prestala biti djevicom.

Anđeo Gabrijel Mariji je otkrio da će ona začeti i roditi dijete silom Duha Svetoga, unatoč svojemu djevičanstvu. Njezino duhovno i tjelesno djevičanstvo bilo je posvećeno Bogu, i održalo se za sva vremena, i to je ono što nazivamo njezinim vječnim djevičanstvom.

U knjizi Izaijinoj prorok kaže „Evo, začet će djevica i roditi sina […]” (Iz 7,14). Dakle, ona je djevičanski začela Isusa, bez tjelesnoga oskvrnjivanja. Bilo je također prikladno da i njezino rođenje bude djevičansko, također bez tjelesnoga oskvrnjivanja. Neki crkveni oci smatraju da je Isus možda prošao kroz trbuh Blažene Djevice Marije, kao što je prošao kroz zid u gornju sobu poslije svojega uskrsnuća. Kako bilo, Drugi vatikanski koncil potvrđuje to govoreći kako Djevičin prvorođeni Sin „nije umanjio njezinu djevičansku netaknutost, nego ju je posvetio” (Lumen Gentium 57).

Marija je savršeni uzor čistoće, svetosti i surađivanja s milošću.

3. Bezgrešno začeće

„Blažena [je] Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Otkupitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage istočnoga grijeha, […]”

– bula pape Pija IX. Ineffabilis Deus („Neizrecivi Bog”) od 8. XII. 1854. kojom je proglašena dogma Bezgrešnog Marijina začeća

Bog je po svojoj milosti i po zaslugama svojega Sina Isusa Krista na križu, izvan vremena, sačuvao Mariju izvanrednom milosti u trenutku njezina začeća. Očuvao ju je od svake ljage istočnoga grijeha Adama i Eve. Time je započelo poništavanje čovjekova pada. Rani crkveni oci su govorili: „Čvor Evine neposlušnosti bio je razriješen Marijinom poslušnošću; što je djevica Eva svezala nevjerom, to je djevica Marija razriješila vjerom ”, i još preciznije: „Smrt po Evi, život po Mariji” (Lumen Gentium 56).

Marija je, kao i svatko od nas, bila u iskušenju da sagriješi, ali ona se zbog svoje herojske kreposti i poslušnosti Bogu u vjeri u svakoj prigodi mogla oduprijeti iskušenju i grijehu. Kako prelijep uzor imamo u svojoj Blaženoj Majci! Ne samo da je Marija od trenutka svojega začeća bila uzor čistoće i svetosti, nego je i održala tu istu čistoću, i rasla u svojoj sjedinjenosti s Bogom.

4. Uznesenje

„Bezgrešna Majka Božja vazda djevica Marija, završivši tijek zemaljskoga života, bi uznesena dušom i tijelom u nebesku slavu.”

– apostolska konstitucija (bula) pape Pija XII. Munificentissimus Deus („Silno darežljivi Bog”) od I. listopada 1950. o Uznesenju Blažene Djevice Marije dušom i tijelom na nebo

Dogma o Uznesenju Marijinu neraskidivo je povezana s Marijinom posebnom povlasticom da je ona posve bez grijeha, s njezinim Bezgrešnim začećem. Kada je Krist umro na križu, uskrsnuo od mrtvih, i uzašao na nebo, On je otvorio vrata raja. No kada mi umremo, morat ćemo čekati na uskrsnuće tijela dok On ponovno ne dođe.

Na kraju svojega zemaljskoga života, budući da je bila posve slobodna od grijeha, Marija nije prošla kroz raspadanje svojega zemaljskoga tijela, što je prikladno za Majku Božju. Krepošću njezina Bezgrešnoga začeća, Bog je odlučio da će Njegova majka biti uznesena tijelom i dušom u raj kako bi vladala kao Kraljica.

Uznesenje je Marijina posebna okolnost, ali njezinu sudbinu dijelit će svi vjernici. Kada Krist ponovno dođe u svojoj slavi, On će uskrsnuti žive i mrtve. To nazivamo općim uskrsnućem, i to ispovijedamo svake nedjelje na svetoj Misi za vrijeme Vjerovanja, ili dok molimo krunicu: „Radujem se uskrsnuću mrtvih” i „Vjerujem […] u uskrsnuće tijela i život vječni”.

Svaki ljudski život oblikovan je prema slici i liku Božjemu. Uznesenje Blažene Djevice Marije potvrđuje dostojanstvo uistinu svakoga ljudskoga života. Naše tijelo i duša moraju djelovati zajedno nasljedujući Isusa, jer će Ga naše tijelo i duša – nadamo se, ako Bog da – častiti kroz vječnost, u raju.

Marijanske dogme

  • Marijino uznesenje: U trenutku svoje smrti Marija je bila uzeta u nebo tijelom i dušom.
  • Bezgrešno začeće: Marija je od prvoga trenutka svojega začeća bila održana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha.
  • Marijino božansko majčinstvo: Djevica Marija je Majka Božja.
  • Vječno djevičanstvo: Ona je ostala djevicom prije poroda, u porodu i poslije Kristova poroda, i prije Kristova začeća, u Kristovu začeću i poslije Kristova začeća.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.