Prvo pogledajmo u Sveto pismo, mjesto odakle svaki kršćanin mora početi. U Starome zavjetu pronaći ćemo ove riječi: „Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.” (Pnz 18,10-12) Riječ Božja kaže da onda kada činimo te stvari, mi od sebe činimo nešto Bogu odvratno. To nikako nije dobro.

Smiju li katolici koristiti karte za tarot?

Karte za tarot jedan su od mnogih oblika proricanja skrivenih stvari, često budućnosti. Tražiti znanje o budućnosti ili skrivenim stvarima znači Bogu reći da ne vjerujete Njegovoj riječi ili Njegovoj providnosti u svojemu životu. Kada su Isusa pitali koja je zapovijed najveća, On je rekao: „A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed.” (Mt 22,37-38) Kartama za tarot, kao i bilo kojim oblikom gatanja, Bogu kažete da mu ne vjerujete. Povjerenje koje dugujemo Bogu proizlazi – barem jednim dijelom – iz ljubavi prema Bogu. Drugi način na koji možemo ovo gledati jest taj da vi tarot činite idolom kojega častite, što je kršenje prve Božje zapovijedi: „Ja sam Jahve, Bog tvoj […] Nemoj imati drugih bogova uz mene!” (Pnz 5,6-7)

Katekizam Katoličke Crkve, koji je utemeljen na Svetome pismu i tradiciji, obrađuje i proricanje:

„Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduhâ, zazivati duše pokojnikâ, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu »otkriti« budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u protuslovlju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu.” (KKC § 2116)

Katolički stav prema predviđanju budućnosti

Dakle, kakav treba biti naš stav prema budućim događajima? Tu nam pomaže paragraf 2115 iz Katekizma Katoličke Crkve: „Bog može objaviti budućnost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav kršćanina u tomu da se, u stvarima koje se tiču budućnosti, s povjerenjem preda u ruke Providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost. […]”

Ako samo Bog poznaje budućnost, zašto onda neki ljudi tvrde da gatanje točno predviđa budućnost? To se može objasniti na barem tri načina. Kao prvo, karte za tarot, poput horoskopa iz novina, opisuju i predviđaju neodređene životne događaje i ljudske probleme koji su zajednički većini ljudi. Kao drugo, „čitanje” pruža mnogo podataka (koji su, kako smo rekli, zajednički u životu većine ljudi), i ako se samo jedan ili dva od njih ostvare, mi se koncentriramo na to, a zaboravimo mnoge koji nisu bili „točni”. To se naziva pristranošću na temelju potvrđivanja. Kao treće, u onim slučajevima u kojima demoni olakšavaju „čitanje”, oni mogu predvidjeti specifični budući događaj, a onda jednostavno učiniti da se taj događaj i dogodi u budućnosti. Ako ja predvidim da će vam netko sutra pokloniti cvijeće, a zatim vam sutra pošaljem cvijeće, zar sam time stvarno čarobno predvidio budućnost?

Proricanje budućnosti, ili skrivenih stvari u sadašnjosti, oblik je crne magije. Time se krši zapovijed Isusova, prva Božja zapovijed, i nauk Katoličke Crkve. Ljudi koji naplaćuju proricanje budućnosti obično iskorištavaju nečije tugovanje nakon gubitka bliske osobe, ili njihovu tjeskobu zbog životnih problema. Oni nude lažnu utjehu ili osjećaj moći kada se ljudi osjećaju nelagodno i nemoćno. Kada uđete u odnos s proricanjem, vi prekidate svoj odnos s Bogom, a otvarate vrata zloduhu. Vidio sam mnogo slučajeva u kojima su karte za tarot bile jedna od okultnih praksi koje su osobu povele putem do zlodušnog obuzimanja, zarobljavanja, pa čak i opsjednuća. Uobičajeni uzorak jest taj da se započne s praksom proricanja, onda to postane svakodnevnom praksom, a zatim duh nudi da izravno govori osobi, bez korištenja izvanjske tehnike (bile to karte za tarot, ploče za prizivanje duhova, visci, štapovi za proricanje, elektronički glasovni fenomeni itd.). Jednom kada osoba to dopusti, duh počne govoriti izravno u um osobe, a zatim nakon nekoga vremena počne diktirati što osoba smije, a što ne smije raditi.

Božja riječ, Katolička Crkva, i stoljeća iskustva gledanja ljudi kako postaju žrtvama okultnoga dovode do odbacivanja tih stvari. Svaka osoba ipak mora sama donijeti odluku o tome, i držat će ju se odgovornom za to. Molim vas da uzmete sve to obzir, ili barem mojih pukih petnaest godina rada s egzorcistima, kada poželite ponovno uzeti karte za tarot u ruke, ili ponovno dati čitati budućnost. Ako odlučite prestati s gatanjem (ili bilo kojom od praksi crne magije), a katolik ste, molim vas da otiđete svećeniku i ispovjedite te prakse. Ako ste kršćanin, molim vas da se ispovjedite Isusu najbolje što znate, i posavjetujete se o tome sa svojim mjesnim duhovnim vođom. Ako niste kršćanin, svejedno vas potičem da prestanete s tim praksama, jer ćete prije ili kasnije otkriti da su opasne.

Adam Blai je stručnjak (s crkvenim dekretom) za religijsku demonologiju i egzorcizam u biskupiji Pittsburgh. Pomoćni je član Međunarodnoga udruženja egzorcista (International Association of  Exorcists), sa sjedištem u Rimu. Kroz proteklo je desetljeće u brojnim biskupijama pomogao na nacionalnim konferencijama, seminarima i savjetovanjem u mnogim slučajevima obučiti svećenike za egzorcizme. Asistirao je kod više desetaka velikih egzorcizama, egzorcizama kuća, i rješavanjima slučajeva progonjenja od strane duhova. Pored crkvenih slučajeva, nastoji educirati ljude o aktualnoj zaluđenosti paranormalnim, opasnostima koje su u tome prisutne, i etičnim načinima rješavanja slučajeva progonjenja od strane duhova. Sastavio je pastoralni priručnik za svećenike o egzorcizmu i rješavanju slučajeva progonjenja od strane ljudskih duhova. Magistrirao je kliničku psihologiju odraslih osoba na sveučilištu Penn State, i priprema doktorat. Svoj je profesionalni život proveo radeći kao stručnjak za psihološke usluge u zatvorskome sustavu savezne države Pennsylvanije, gdje je napravio stotine psiholoških procjena za procese puštanja na uvjetnu slobodu, i radio je na punome spektru slučajeva mentalnih bolesti i ljudskoga zla.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.