VJEŠTICA: I razbor i um meni je oron’o, Kad tebe gledam, gospodar-sotono!

MEFISTOFELES: Ne kazuj, ženo, ime ono.

VJEŠTICA: Pa što? Šta te ime kolje?

MEFISTOFELES: Već davno pišu med

bajke ga ljudi;

Al ipak im ni za trun nije bolje:

Hudòbê nesta, ostadoše hudi.

Gospodar barun, to je naslov moj;

Kavalir sam, ko kavaliri svi.

O plemenitoj krvi mi ne dvoj;

Moj grb je ovo! Da ga znadeš ti!

(Zamahne nepristojno.)

Goethe, Faust (2505–2510)

Pojam “poganstvo” odnosi se na antičke, plemenske kulture koje su postojale prije kršćanstva, od kojih je većina izumrla. Sam pojam potječe od latinske imenice pāgus, što znači selo, zemljište ili poljsko naselje,1 i imenice pāgānus2 koja znači seljak.3 Pogani su bili ljudi koji su živjeli na selima4 do kojih poruka evanđelja nije dopirala.5 Bili su tijesno povezani s prirodom, bavili se zemljoradnjom i lovom, pratili Zemljine mijene, ritmove i cikluse prirode, o kojima je ovisio njihov urod i egzistencija (sav njihov život).6 Poganstvo je, dakle, predkršćanski kult, “stara religija”. Nasuprot poganstvu, kao “seoskoj religiji” koja je divinizirala prirodu, kršćanstvo će od svojih početaka do danas, za pogane, ostati patrijarhalna “građanska religija” (jer su prva kršćanska misionarska žarišta bila u gradovima) koja je, po njima, desakralizirala svemir, oduzela mu dušu, kontaminirala praiskonsku nevinost prirode, nametnula judeokršćanski patrijarhat (židovsko-kršćansku sliku borbenoga Boga kao stroga suca) s opterećujućim pojmom grijeha te potisnula poganski matrijarhat 7 i štovanje boginje kojoj oni danas žele obnoviti kult povratkom prirodi i njezinim ciklusima.8

Da bi izbjegli miješanje povijesnoga poganstva i modernoga poganskog pokreta isprepletena s newageovim strujanjima, mnogi su stručnjaci, kao i suvremeni pogani, skloni radije upotrebljavati pojam “neopoganstvo”. Neopoganstvo (neopaganizam) danas predstavlja novi religiozni pokret rasprostranjen po cijelomu svijetu, a, po nekim procjenama, u Americi danas broji preko milijun sljedbenika. Sam pojam poganstvo, međutim, obuhvaća više različitih podvrsta – pogani ih nazivaju tradicijama – koje se uglavnom organiziraju i djeluju bez centralizirane hijerarhije i vjerskih dogma. Neopoganstvo je, dakle, moderni religijski pokret, nastao šezdesetih godina prošloga stoljeća, sa svim karakteristikama religije, ima svećenstvo, vlastite obrede, štuje prirodne cikluse (solsticije i ekvinocije), preferira individualnu potragu za istinom, zazire od dogma i moralnih zabrana, miješa elemente vjere i znanosti.9 Neopoganska duhovnost prilično se razlikuje od tradicije do tradicije i u sebi obuhvaća sve, od formalnih obreda do meditacije, šetnje u tišini, pjevanja, plesanja, iscjeljivanja, ekstatičnoga seksa, rada s biljkama, vrtlarenja i masaže. Neopoganin u svoju duhovnost može uključiti što god mu se prohtije. Rehabilitaciji poganstva pridonijelo je i njegovo pojavljivanje na Svjetskomu parlamentu religija u Chicagu 1994. godine. Američki Savezni sud potvrdio je vještičju organizaciju wicca (witchcraft), najveću od svih poganskih tradicija, kao religiju u slučaju spora Dettmer protiv Landona 1986. godine.10 Spomenuti sud, u navedenomu slučaju, ustanovio je da wicca posjeduje sve navedene karakteristike svojstvene jednoj religiji.11 Wicca je rođena u Engleskoj s Geraldom Brouseauom Gardnerom (1884.–1964.) koji je reanimirao srednjovjekovno vještičarstvo. Popularizirao je panteistički kult prirode, s naglascima na kultu seksualnosti, identificirajući prirodu i plodnost, u kombinaciji s feminizmom, veličajući Veliku Majku, “Boginju”, koja je u Americi postala socijalno znakovit fenomen gdje je pokret imao i najviše uspjeha uz, dakako, Veliku Britaniju. Wicca se razdijelila u razne, često rivalske pokrete, među kojima se ističe feministički pravac Starhawk. Wicca i New age zajednički dijele neka temeljna vjerovanja: reinkarnaciju, stanja medijumstva i izmijenjena stanja svijesti. Postoje među njima i temeljne razlike. Dok su za New age sve religije jednake i u svakoj postoji dobro koje treba otkriti, mnoge neopoganske grupe kategorički zastupaju stav da je jedino “stara religija”, predkršćanska, odnosno vještičarstvo, prava religija, dok su kasnije religije, osobito kršćanstvo, pogubne i krive. Nadalje, neopoganstvo je usmjereno unatrag, u predkršćansku prošlost, dok je New age zainteresiran za budućnost, Doba Vodenjaka. Wicca poganstvo nije toliko popularizirano i komercijalizirano kao New age. Unatoč rečenome pojavile su se “vještice New agea”, kao Selena Fox, koje su objedinile New age i poganstvo kroz prizmu feminizma. U okviru rečenoga ističe se figura Starhawk koja uživa ugled u neopoganstvu jednako kao i u New ageu, ali ovakvi su primjeri uglavnom iznimke, a ne pravilo.

Neopoganstvo je zajednički naziv za različite tradicije, prakse i učenja, kao što su šamanizam, druidizam, eklektizam, keltska tradicija, vještičarstvo (wicca i streghe), vudu, ceremonijalna magija, misterijske tradicije, kao i različite sinkretističko-eklektičke pravce (poganstvo u kombinaciji s elementima nekih religija) poput judeopoganstva, kršćanopoganstva, budistopoganstva itd.

Poganske tradicije koje hotimično kombiniraju  elemente dviju religija nazivaju se “miješane tradicije” (Blended Traditions). Jedan od primjera je judeopoganizam koji je često strogo matrijarhalan, ali miješa određene stare židovske običaje s praksom usmjerenom prema zemlji (earth-centered religions). Kršćanopoganizam, nadalje, predstavlja kršćanstvo pomiješano s poganskim elementima. Mentalitet kršćanopoganstva je prizivanje na “Kristove energije” ili lik Majke Božje s privjeskom turskoga (ili grčkoga) oka, umnažanje kršćanskih molitava i njihovo ostavljanje u točno određenomu broju crkava tijekom točno određenoga broja dana, “ezoterijske krunice” od kristala za uravnoteženje energija, komuniciranje s duhovima (navodnim “anđeoskim korovima”) itd. Jedan primjer poganske upotrebe kršćanske krunice u svrhu postizanja zdravlja opisuje vještica Silver RavenWolf12  (rođena 1956.), specijalizirana za vrbovanje adolescenata u vještičarstvo, potičući da se koncentrira na bolesnu osobu i na svako zrnce krunice zaziva: “Anđeli zdravlja, pošaljite iscjeljujuću energiju N. N.”13 Wolf savjetuje adolescentima zainteresiranima za vještičarstvo, kojima se roditelji protive izboru njihove “nove religije”, da ih zavaraju pričom o anđelima: “Stavite anđele, anđele i nadasve anđele, i mama i tata ne će imati ništa reći. Da, jer svi vole anđele. Zamisao je da anđeli nadilaze sve religije, štoviše stvaraju mostove između različitih religija.”14 Silver Ravenwolf je pokrenula neopoganski network, koji se agresivno usredotočio na najmlađi uzrast, da ga od najranije dobi uvede u okultne prakse literaturom, filmovima, igricama i bižuterijom.15 Neopoganstvo se agresivno probija kroz komercijalizirana (amerikanizirana) poganska slavlja, poput Halloweena,16 a stidljivo se komercijalizira i domaća vještičja tradicija, ne zlonamjerno, poput “Gričevanja”17

Vještičarstvo je prava religija koja ima i svoju pogansku Crkvu s određenim obredima.18 Na tragu kulture smrti je i saga Sumrak kojom dominiraju vampiri, ali ne samo oni negativni, koji ispijaju ljudsku ili životinjsku krv, nego i “obraćenici”, “vampiri vegetarijanci”, koji su na strani dobra, premda su dobro i zlo u osnovi relativizirani. Nasuprot Kristu koju svoju krv daje ljudima za piće, kako bi se spasili, vampiri ispijaju ljudsku krv, kako bi produžili svoj život. Riječ je o inverziji kršćanske euharistije. Naglasak je na okultnim moćima i vlastitim snagama transcendiranja smrti, bez potrebe za spasiteljem i milošću spasenja budući da pojam grijeha i ne postoji.

Ilustrativan primjer kršćanopoganstva predstavlja saga o Harryju Potteru Joanne Kathleen Rowling (rođene 1965. u Americi). U njezinim romanima  susrećemo se s fenomenom kršćanopoganstva, odnosno miješanja poganstva s kršćanskim elementima.19 Zazor mladih naspram magije uklonjen je. U društvo se ponovno vraćaju one sile koje su s kršćanstvom bile prevladane. Vještice gospođe Rowling slave Božić, magija je dobra ako se primjenjuje u dobre svrhe, a Harry Potter, glavni junak sage, u srodstvu je s Voldomertom, apsolutnim zlom u priči, da bi u petomu romanu njime čak bio i opsjednut, što je prouzročilo gubitak njegove osobnosti. Sve natprirodno, u njezinim romanima, isključivo je demonsko.

Postoje i budistopogani koji s poganstvom miješaju neke sadržaje budizma i ostalih istočnjačkih tradicija. Osim spomenutih poganskih običaja neki uključuju i meditaciju, jogu, t’ai chi i/ili borilačke vještine. Sve ih možemo susresti upletene u svjetonazoru New agea, osobito štovanje Majke Zemlje (earth-centered religions), boginje Geje, “Žene Pauka i Žene Bijeloga Bizona američkih Indijanaca, Gaia i Atena u Europi, Oshun i Yemaya (među ostalima) u Africi, Sofija u Grčkoj i Shekinah u Izraelu”20, kao i drugih poganskih božanstava, nadasve feminističkih (povratak boginje). Odnos feminizma i ženskih božanstava Blaženka Despot percipira na sljedeći način:

Vjerovanje u vještice, posebno vještičji kultovi danas, ukazuju na feminističku identifikaciju s boginjama. (…) Kozmolatrijski kultovi vještica vezani su za ekološko shvaćanje prirode, vraćaju ženama identifikaciju s boginjama. Već smo u ekozofiji vidjeli Sofilogiju, ekološko meditiranje s Mudrošću. Vraćanje Gei, Artemidi, Ateni ne označavaju povratak poganstvu, već identifikaciju žena s pojmom božanstva, koje još nije okupirano patrijarhalnim porobljavanjem njihovih vrijednosti.21

Nastanak ženskih studija, čini se, također se može promatrati kroz prizmu izmijenjena shvaćanja ženstvenosti, analize patrijarhata u muškome mišljenju, osobito zaboravljanja simbola ženskih božanstava, netom spomenutih.22 U svakom slučaju, religija usmjerena zemlji, usredotočena na stvaranje, ne ostavlja mjesta za otkupljenje. U osnovi (neo)poganstvo nije s kršćanstvom kompatibilno nego njegova alternativa što poručuje i pjesma Povratak poganskih krvnika sastava Kult Perunov, u kojoj susrećemo mračan pagan metal:

U boj! U boj, braćo, vičem vam, uzdignite mačeve svoje, visoko, s ponosom ih nosite, za svoje bogove, i zemlju svoju svetu. Krenite, braćo, tamo gdje nebo plače, nad tlom koje vam je oduzeto, časno jašite na konjima svojim, poput vjetra neka vas nose, jer vrijeme je došlo. Slavite povratak poganstva i pad kršćana, što zemlju našu oskvrnuše. Zato jašite, braćo, na krilima pobjede, preko ravnica i proplanaka, jašite hrabro, i s mržnjom u očima, jer danas je dan kada kršćanstvo će pasti. Svoje mačeve natopite krvlju njihovom, pokažite svoju moć, neka vide snagu slavenskih ratnika, krvnika poganskih srca. Neka im duše plaču, kao što su i naše, kada nam uzeše nas ponos.23

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Josipa Blaževića “New age i kršćanstvo”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. O knjizi “New age i kršćanstvo” saznajte više na linku ovdje gdje je možete i prelistati.

1 Giovanni OCCHIPINTI, “Poganstvo” u: Enciklopedijski teološki rječnik, Zagreb, 2009., 855.

2 Mirko DIVKOVIĆ (ur.), Nav. dj., 746.

3 Usp. Joyce-River HIGGINBOTHAM, Paganism. An  Introduction  to  Earth-Centered  Religions,  St. Paul, 2007., 7.

4 Usp.  Raymond  BUCKLAND,  Vještičje  umijeće, Zagreb, 2007., 20.

5 Poganstvo (paganĭtas i paganismus) obično je bilo bremenito negativnom konotacijom: poganski narodi (paganus gentiles ili paganus nationes), poganska vjera (ethnicorum secta ili inanis religio), klanjanje idolima (idolatria ili cultus idolorum), praznovjerje (superstitio). Usp. Jozo MAREVIĆ, Hrvatsko-latinski enciklopedijski rječnik, sv. II., Zagreb, 1997.

6 Usp. Giovanni OCCHIPINTI, Nav. dj., 855.

7 Nisu sve poganske tradicije strogo matrijarhalne: “Neke tradicije njeguju mnogo obreda, dok druge više vole jednostavnost. Neke su keltskog porijekla, a neke su saksonskog, škotskog, irskog, talijanskog ili velikog broja drugih naslijeđa. Neke su sklone matrijarhatu, druge patrijarhatu, dok druge traže ravnotežu. Neke više vole grupno štovanje (skup), dok su neke za samostalno štovanje.” Raymond BUCKLAND, Nav. dj., 26.

8 “Vještičarstvo je, u stvari, najstarija religija na svijetu. (…) Korijeni vještičarstva leže u drevnom matrijarhalnom sistemu obožavanja boginje. To je religija prirode, u kojoj je primarno božanstvo žensko (suština ženstvenosti, majka Zemlja, velika majka i sl.).” GWYDION, Vika.

9 Usp. Joyce i River HIGGINBOTHAM, Nav. dj., 3–4.

10 Usp. Isto.

11 O radu wicce Hrvatica Lidija Zafirović piše: “Magijski i duhovni rad unutar wicce odvija se u kovenima, grupama od (najbolje) trinaest članova/članica. Rituali prate izmjenu godišnjih doba, Mjesečeve mijene ili trenutne potrebe grupe. Za sudjelovanje u radu kovena potrebna je sposobnost ulaska u viša stanja svijesti, osobna i životna odgovornost te spremnost na razvoj osobnosti na materijalnoj, emotivnoj, mentalnoj i duhovnoj razini (ako sve te osobine i nisu razvijene, potrebna je barem želja za radom na sebi). Rituali su zabavni, veseli, ekstatični i učinkoviti. Povezanost je unutar grupe velika. Žene i žensko načelo imaju bitnu ulogu. Seksualnost i tjelesno nisu odvojeni od duhovnog. Krajnji je cilj wicce kao suvremenoga praktičnog i duhovnog svjetonazora osvijestiti pojedinčev unutarnji svijet i omogućiti mu da učinkovito funkcionira u materijalnom svijetu, utemeljen u svijesti jedinstva sa svojim prirodnim i društvenim okruženjem.” http://www.liberata-publishers.com/wicca.htm (15. ožujka 2013.)

12 Usp. http://silverravenwolf.wordpress.com (1. studenog 2012.).

13 Silver RAVENWOLF, Giovani streghe. Magia per una nuova generazione, Cesena, 2000., 198.

14 Isto, 251.

15 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Silver RavenWolf (2. lipnja 2012.).

16 Usp. Jean MARKALE, Halloween. Povijest i tradicije, Zagreb, 2012.

17 http://gricevanje.com/gricevanje (6. travnja 2013.)

18 Usp. http://www.wicca.org (1. studenog 2012.).

19 Usp. Josip BLAŽEVIĆ, Halloween. Poganstvo staro i novo, 26.

20 Matthew FOX, The Coming of the Cosmic Christ. The Healing of Mother Earth and the Birth of a Global Renaissance, San Francisco, 1988., 27.

21 Blaženka DESPOT, “New Age” i Moderna, Zagreb, 1995., 83.

22 Isto, 103.

23 http://www.nationale-revolution.net/forum (30. lipnja 2012.)