Papa Benedikt XVI. neprestano je isticao problem diktature relativizma. Danas je sve moguće: nemamo više korijene, ništa stabilno. Ipak, mi imamo stabilnu doktrinu, imamo objavu. Dužnost je biskupa poticati puk da se vrati na korijene stvari, na objavu. Ne možemo ostaviti narod bez sigurnoga puta, stijene na koju se osloniti – rekao je kardinal Robert Sarah, pročelnik Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, u razgovoru za talijanski dnevnik l’Occidentale.

U župi je stijena na koju se može osloniti župnik, u biskupiji je to biskup, a u općoj Crkvi je to Papa. A mi pokušavamo pomoći Svetome Ocu uvjeriti ljude kako postoji stabilnost, kako postoji put: put Isusa Krista. Beskorisno je napustiti taj put – naglasio je kardinal Sarah.

Osvrćući se na pitanje politike i religije, napomenuo je kako te dvije stvarnosti ne treba miješati, ali je istovremeno ustvrdio da je čovjek jedinstvena cjelina i da se „ne može biti kršćanin u crkvi, a vani neka druga osoba“. U suprotnom bismo – kako je rekao – bili kršćani u crkvi, a kad napravimo samo korak van iz crkve, naše ponašanje bi postalo pogansko, poput osobe koja ni u što ne vjeruje.

Istinska vjera je djelatna ljubavlju, ona se očituje u konkretnom djelovanju; stoga je pravi problem to kako biti vjerodostojni kršćani: u aktualnostima, u gospodarstvu i politici, umjetnosti, kulturi i obiteljskom životu. Ne može se reći da sam kršćanin, a potom se ne vjenčati u crkvi; teško je reći da sam kršćanin a onda ne ići na misu. Kršćanski se identitet treba odraziti u praktičnom životu, a svatko je od nas uronjen u društvo – ustvrdio je kardinal Sarah.

Osvrnuvši se na teologiju oslobođenja, pročelnik Zbora za bogoštovlje je istaknuo kako je pogrešno „horizontalno“ poimanje kršćanstva, kao samo humanitarne, socijalne i političke djelatnosti. Teologija oslobođenja je željela samo „teologiju djelovanja“ koja nije bila nadahnuta evanđeljem. I danas smo – upozorio je kardinal – u iskušenju vidjeti naše kršćansko djelovanje kao socijalnu djelatnost. Jako inzistiramo na prihvaćanju izbjeglica, na tome da im pružimo hranu, posao, dom. Ali oni imaju i višu potrebu – to jest potrebu za Bogom. Razmišljamo li o tome? Ili je naš pristup samo „horizontalan“?

„Teologija oslobođenja“ ponovno ulazi u praksu socijalnog života Crkve. Ne kažem da se ne trebamo brinuti za materijalne potrebe siromaha – napomenuo je kardinal – ali najveća je nepravda siromašnima dati samo hranu. Potrebno im je evanđelje. Potreban im je Bog. To govori i papa Franjo.

Danas se crkve radije „ogoljuje“ negoli „zaodijeva“ zato što smo izgubili osjećaj za „veličanstvo, dostojanstvo, veličinu Boga“ – nastavio je kardinal, ironično napominjući da je za nas Bog postao „ništa“ i „budući da je ništa, trebamo razgoliti njegov dom.“ No to je čista i istinska nepravda. „Svatko od nas želi obitavati u lijepoj kući. Zašto dopuštamo da Boga lišimo ljepote? Izgubili smo osjećaj sakralnosti, ljepote.“ Siromaštvo nije „razgoliti crkve“, to je „samo znak desakralizacije, prezira prema Bogu.“

Upravo zbog toga se – podsjetio je kardinal Sarah – Benedikt XVI. toliko brinuo za liturgiju, počevši od svećeničkog ruha do ljepote oltara i čitave crkve. „To je znak religioznosti, sakralnosti. Pomislimo samo koliko je lijep bio Hram u Jeruzalemu, premda su u ono vrijeme ljudi bili vrlo siromašni.“ Premda su bili „ne siromašni, nego najsiromašniji“, ljudi su htjeli dati sve za Boga, zato što „ništa nije prebogato za Boga.“

Kardinal je nadalje rekao da je prava sloboda u istini. Sloboda koja mi „omogućuje da činim štogod mi se prohtje nije istinska sloboda. To je samo ropstvo.“ Prava sloboda je ona koja potiče na traženje istinitog, lijepog, pravednog. „Biti slobodan je moguće samo u Kristu. Jedino nas on oslobađa“ – istaknuo je.

To nema ništa s onim što mi se dopada i Crkva treba ustrajati na tome. Najvjerodostojnija sloboda jest pobjeći od onoga što nas drži u ropstvu. Mi smo robovi novca, moći, beskonačnog broja stvari koje nisu naše istinsko dobro – primijetio je, dodajući kako sloboda dolazi od Sina Božjega. Istina se nažalost više ne uzima u obzir – nastavio je kardinal. Svatko od nas ima svoju istinu i stoga svoju slobodu. Danas je istina „ono što mi odgovara“. Ali sloboda je objektivna stvarnost i obvezuje me da tražim slobodu koja je u Bogu.

Bez ljubavi nema slobode, a ljubav uključuje poštovanje prema drugome. Ljubav se ne može nametati. Bog je izvor slobode jer se ne može nametati, nego nas ostavlja slobodnim da izabiremo ljubav – objasnio je kardinal.

Afrika će se energično boriti da ne prihvati „devijaciju“ po pitanju homoseksualnosti, zato što je to protivno naravi. „Nijedan poganin ne može misliti i istinski vjerovati u ono što vidimo ovdje na Zapadu. Nijedan“ – napomenuo je kardinal Sarah, ističući:

„Muškarac je stvoren za ženu. Žena je stvorena za muškarca.“ „Muškarac nije ništa bez žene i obrnuto. No iznad svega, oboje nisu ništa bez trećeg čimbenika, a to je plod koji se rađa iz njihove ljubavi: novi život, dijete.“ Takozvani istospolni brak – dodao je – čisti je egoizam. Besplodan. Ljubav koja ništa ne rađa ne može nego uništiti istinsku radost, istinsku komplementarnost. Muškarac ne može ispuniti drugog muškarca; koliko god to pokušavao, nikada neće uspjeti. To je narav.

Radio Vatikan | Bitno.net