Je li prenatalna dijagnostika moralno dopuštena?

Ako prenatalna dijagnostika poštuje život, nepovredivost zametka i ljudskog ploda te ako smjera njegovoj individualnoj zaštiti ili liječenju, odgovor je potvrdan.

Prenatalna dijagnostika uistinu je kadra utvrditi stanje zametka ili ploda dok je još u majčinu krilu; ona omogućuje ili dopušta da se ranije i uspješnije predvide neki terapeutski, medicinski ili kirurški zahvati.

Takva je dijagnostika dopuštena ako, uz pristanak i dobru obaviještenost roditelja, primijeni takve metode koje čuvaju život te nepovredivost zametka i njegove majke, ne dovodeći ih u nerazmjernu opasnost. No ona je u teškom sukobu s moralnim zakonom kad, ovisno o svojim nalazima, računa s mogućnošću izazivanja pobačaja: dijagnoza kojom se potvrdi postojanje neke malformacije ili nasljednog oboljenja ne smije ujedno značiti osudu na smrt.

Zato žena koja bi zatražila dijagnozu s jasnom namjerom da u slučaju nalaza kojim se potvrđuje postojanje malformacije ili neke anomalije izvede pobačaj, učinila bi teško nedopušteno djelo. Jednako bi tako radili suprotno moralu suprug, roditelji ili bilo tko drugi ako bi savjetovali ili tražili liječnički pregled trudnice s istom nakanom da eventualno učini pobačaj. Isto tako bila bi odgovorna za nedopuštenu suradnju ona stručna osoba koja bi, postavljanjem dijagnoze i prilikom priopćenja rezultata, svjesno pridonijela da se uspostavi ili učvrsti povezanost između prenatalne dijagnoze i pobačaja.

Napokon, mora se osuditi kao povreda prava na život onoga koji se tek ima roditi te kao povreda prava i osnovnih dužnosti supružnika kad državne ili zdravstvene vlasti, ili pak znanstvene organizacije, donose smjernice ili programe koji bilo kako idu u prilog povezivanju prenatalne dijagnostike i pobačaja, ili jednostavno tjeraju trudnice da se podvrgnu prenatalnoj dijagnostici sa svrhom da se uklone plodovi s malformacijom ili opterećeni nasljednim bolestima.