Sv. Toma Akvinski vrlo je cijenio, osim molitve i posta, davanje milostinje za preminule duše u čistilištu. Velike su sluge Božje i veliki mistici često odabirali to sredstvo da pomognu siromašnim dušama.

Otac Frithemius, poznati pisac Reda svetog Benedikta, ustanovio je pravilo da se, kada jedan od redovnika umre, dio hrane dijeli siromasima 30 dana da bi se time pomoglo preminulom bratu.

830. godine je u samostanu u Fuldi zavladala zarazna bolest i mnogo je redovnika umrlo.

Opat Raban-Maur (kasnije biskup u Mayencu), pun ljubavi prema preminulima, pozvao je Edelarda, samostanskog prokuratora, i upozorio ga u pogledu pravila milostinje za preminule. Rekao mu je: “Pobrini se dobro da se naša pravila vjerno vrše i da se siromahe hrani čitav mjesec hranom koja je bila namijenjena braći koju smo izgubili.“

Edelard to nije izvršio i tako se ogriješio i o pravilo poslušnosti i o ljubav prema braći. Pod izlikom da je takva darežljivost pretjerana i da mora voditi strogi račun o samostanskim dohocima – dok je u stvari bio zaveden lakomošću! Bog nije dopustio da takvo djelo neposlušnosti prođe nekažnjeno.

Mjesec dana kasnije, kada je sva redovnička zajednica pošla na počinak, prokurator je šetao sam po sobi za sastanke sa svijećom u ruci. Kakvo je strašno iznenađenje doživio kada je najednom ugledao sobu punu braće, a iznenađenje je prešlo u užas kada je shvatio da su sva ta braća upravo oni koji su nedavno preminuli! Groza ga je uhvatila, sledila mu se krv u žilama i ostao je na mjestu poput kipa. Tada ga jedan od preminule braće oslovi i oštro ukori: “Nesretni stvore, zašto nisi razdijelio milostinju koja je bila određena da se pomogne dušama preminule braće? Zašto si nas lišio te pomoći usred čistilišnih muka? Od ovog časa bit ćeš kažnjen zbog svoje lakomosti, a  još jedna druga, teža kazna čeka te kada nakon tri dana dođeš pred Boga.“

Na te riječi Edelard padne na tlo kao gromom ošinut i ostane nepomičan sve do poslije ponoći, kada su braća došla u kor na molitvu. Tu su ga našli napola mrtva u istom stanju kao i Heliodora u prošlosti, kad su ga anđeli bičevali u hramu (2. Mak,3). Prenijeli su ga u bolesničku sobu i čim je došao svijesti, ispričao im je strašni događaj, čemu je najbolji svjedok bila njegova žalosna pojava. Također je nadodao da mu je rečeno da će za tri dana umrijeti. Skrušeno i ponizno zamoli za bolesničko pomazanje i ostale posljednje sakramente te nakon tri dana premine.

Braća su se molila za pokoj njegove duše i odmah su odslužili misu za pokojnika i dio njegove hrane su podijelili među siromahe za pokoj njegove duše. Edelard se, međutim, ukazao opatu Rabanu, sav blijed i izobličen. Opat, duboko dirnut samilošću, upita što bi još mogao učiniti za njega. Nesretna duša odgovori: “Ah, usprkos molitava naše svete zajednice, ne mogu zadobiti milost da se oslobodim muka dok sva moja braća, koju je moja pohlepa lišila molitava i dobrih djela, a koja su im po pravu pripadala, ne budu oslobođena čistilišta. Sve ono što je bilo podijeljeno siromasima za me, sve je to pošlo njima u korist, a ne meni. Sve je to tako odradila Božja Pravda. Stoga vas usrdno molim, časni i milosrdni oče, podvostručite vašu milostinju. Nadam se da će uz ta moćna sredstva Božanska Blagost osloboditi sve nas, najprije moju braću, a onda i mene, koji najmanje zaslužujem Božje milosrđe.“

Raban-Maur je povećao milostinju i jedva da je jedan mjesec prošao, kad se Edelard ponovno ukazao, sav u bjelini, obasjan zrakama svjetlosti, a njegovo je lice odražavalo radost. Zahvalio se svoj braći i opatu na dirljiv način za iskazanu ljubav…

Vidimo kako Bog kažnjava već na ovome svijetu one koji iz lakomosti dopuštaju da liše pokojnike njihovih molitava. … To je najcrnja nezahvalnost, otvrdnulost srca, potpuno oprečna kršćanskoj ljubavi koja vapi za osvetom možda čak i u ovome životu.

*Ostale tekstove iz niza Čistilište u nauku Katoličke Crkve možete pročitati OVDJE.

Preuzeto iz knjige F. X. Shouppea SJ: Purgatory: Explained by the lives and legends of the saints

Prijevod: Kristina D., Misticizam u KC