(ANTI)PRIRUČNIK ZA EVANGELIZACIJU

5 uspješnih načina kako ateistima i agnosticima govoriti o Bogu

U knjizi „Kako govoriti o Bogu danas? Antipriručnik za evangelizaciju“ Fabrice Hadjadj otkriva neke zanimljive strategije kako širiti Božju riječ.

Foto: Shutterstock.com

Koji je najuspješniji način na koji možemo danas govoriti o Bogu? Kako se obratiti jednom ateistu ili agnostiku, a da u njemu pobudimo zanimanje ili pak s njim započnemo razgovor o Bogu? U knjizi “Kako govoriti o Bogu danas? Antipriručnik za evangelizaciju” Fabrice Hadjadj nam nudi neke odgovore na ova pitanja. Vidjet ćemo pet načina na koje se može uspostaviti jedna uspješna komunikacija.

1. Govoriti na uzvišen, a ne banalan način

Govoriti o Bogu ne znači govori o drugome, piše Hadjadj, i zbog toga mora postojati način da se Jedan objavi preko drugih, a drugi se potvrde zahvaljujući Jednome; način da riječ “Bog” ne bude izrečena samo kao neka strašna, ogromna riječ usred mnoštva malih beznačajnih riječi, nego da ukazuje na tihi izvor koji daje dah i ton cijeloj rečenici.

Samo takav način govora “može nas spriječiti da ne govorimo o Bogu kao o nekoj super stvari. Štoviše, to nas sprječava da o stvarima općenito govorimo na banalan, trivijalan način. Radi se o tome da se o njima govori na uzvišen način.” Želeći to objasniti primjerom iz nogometa autor navodi da bi to zvučalo kao da se pitate: “Koji je cilj zgoditka?” Ili u vezi s nekom lijepom djevojkom, kao da se pitate: “Koji je smisao njena života?” ili “Zašto ljepota njena tijela tako misteriozno progovara mojoj duši?”

Nikada dakle ne treba banalizirati stvari, niti biti umjetan, ali niti činiti od govora nešto komplicirano i nedostižno. Govoriti o Bogu stoga znači “govoriti o Riječi ili još jasnije rečeno znači staviti se u osluškivanje Riječi u srcu Crkve”.

2. Otvoriti se dijalogu s bilo kojim sugovornikom

“Govoriti o Bogu”, nastavlja Hadjadj, “znači također voljeti onoga kojemu govorimo o Bogu jer na taj način nad tom se osobom izlijeva Riječ koja joj daje egzistenciju i koja beskrajno čezne da ta osoba postoji.”

Autor navodi primjer misionara koji se nalazi nasuprot neprijateljske osobe. “Dolazim mu navijestiti Božju Riječ, ali budući da mi ta Riječ govori o Božjoj providnosti, posvješćujem samom sebi da mi ovu, ne baš dragu osobu, sam Bog stavlja na put. Stoga, prije svega moram poštivati ovu osobu, moram si posvijestiti da se, iako mi je malo antipatična, trebam diviti njezinom licu i tajni njezina postojanja.”

Dovoljno je usvojiti ovu pravu perspektivu “i svaki govor se objavljuje kao Riječ Božja. Naravno, ne kroz neprijateljske namjere nego kroz njegovu prisutnost. Božja riječ je ona koja potvrđuje postojanje te osobe, a ljubav je Božja ona koja to postojanje izvlači iz ničega.”

3. Obraćenje protivnika kršćana

Bog je prisutan i u najnekršćanskijem čovjeku, “kroz svoje stvaralačko djelo, kroz prisutnost onog neizmjernog, tako da u trenutku u kojem govorim o Bogu sa svojim neprijateljem, moram imati pri svijesti da je Bog s ljubavlju stvarao  mojeg neprijatelja”.

Ta je situacija definitivno “destabilizirajuća”, kaže Hadjadj i dodaje: “Na meni je govoriti mu o Bogu, ali prije toga moram odbaciti neznanje o njemu i prihvatiti ga, odbaciti neprijateljski stav i priznati da u njemu postoji iskonsko dobro. I upravo je to čuđenje pred njegovom izvornom dobrotom koja je iznad moje početne antipatije ono što mi dopušta doprijeti sve do neprijateljeva srca.”

Od temeljne je važnosti “da se vjesnik Božji ne boji svjedočiti pred onim tko je prividno daleko od vjere” (poput svetog Pavla koji je započeo svoj put vjere kamenovanjem sveca).

4. Svjedočiti milosrđe

Evangelizator danas može pasti u napast, opaža autor “da postane klaun zbog nesrazmjera između onoga o čemu govori i onoga što on jest: njegova usta su premalena da obuhvati bezgranično, njegovo srce je preusko da bi primilo bezmjernu ljubav. Odjenulo se Kristom, ali je u svojem prevelikom odijelu, gubi se iznutra, posrće, noge se zapliću u predugačke mu hlače”.

Kršćanin, opaža sarkastično Hadjadj, “ne treba nastojati nasmijavati, nego je smiješan sam po sebi. Duh je vrlo šaljiv. Pogledajmo otajstvo Trojstva: samo jedan Bog. To je prihvatljivo, ali u tri Osobe?! Pogledaj otajstvo Utjelovljenja: Onaj čovjek koji jede ribu poput nas pokušavajući ne progutati nijednu kost jest Vječna Riječ.”

Kako stoga govoriti o Bogu a da ne izgledaš kao klaun? To se može postići tako da svjedočim milosrđe “dok prolazim pored beskućnika od čijeg mi se neugodnog mirisa povraća”,  blagoslivljajući “preobraženo tijelo dok patim od hemeroida”, govoreći da je “Bog prisutan svugdje makar ga nitko i ne vidi, a i ja sam ga osjećam dalekim”.

5. Govoriti iz srca s mnogo poniznosti

Pričati o Bogu danas znači propovijedati onima do sebe “preobražaj srca i pogleda”. “Ne radi se o jednom velikom showu koji će vas očarati a da vas ne promijeni ili o nekoj velikoj moći koja će ukrotiti vaše srce a da ga ne preobrati. Bog – ističe autor knjige “Kako govoriti o Bogu danas” – želi nas naučiti poniznosti, ljevici koja ne zna što čini desnica. Zbog toga uvijek propovijedaj svojim primjerom, budi ponizan dajući samo diskretne znakove, čini dobro bez vikanja o tome na trgovima, a čini to s takvom velikodušnošću da se može shvatiti da su Njegovi darovi sami po sebi dovoljni i da nam nije potreban nikakav dobročinitelj”.

Gelsomio del Guercio | Aleteia.org

Prijevod: s. Maja Ivković | Bitno.net

Objavljeno: 2. srpnja 2016.

Možda vam se svidi