1. Koliko je dugo Krist prisutan po euharistiji?

KKC #1377 Kristova euharistijska prisutnost počinje u trenutku posvete i traje tako dugo koliko traju euharistijske prilike. Krist je sav i čitav prisutan u svakoj prilici i u svakom njezinu dijelu, tako da lomljenje kruha ne dijeli Krista.

2. Euharistija uprisutnjuje Isusovu muku, smrt i uskrsnuće

(EE 14) “Kristova Pasha obuhvaća, zajedno s mukom i smrću, također njegovo uskrsnuće. To je ono na što podsjeća usklik naroda nakon posvete darova: ‘Tvoje uskrsnuće slavimo.’ U stvarnosti, euharistijska žrtva ne uprisutnjuje samo otajstvo Spasiteljeve muke i smrti, već također otajstvo uskrsnuća, u kojem ta žrtva nalazi svoj vrhunac.”

3. Tri uvjeta za dostojno primanje pričesti

KKC #1355 U pričesti, kojoj prethode Gospodnja molitva i lomljenje kruha, vjernici primaju “kruh s neba” i “čašu spasenja”, Tijelo i Krv Krista koji se predao “za život svijeta” (Iv 6, 51): Budući da su ovaj kruh i ovo vino, prema starodrevnom izrazu, bili “euharistrirani” (=nad njima je rečena euharistija), “mi i tu hranu nazivamo Euharistijom te nikome nije dopušteno blagovati je ako (1) ne vjeruje u istinitost onoga što činimo, (2) te ako nije opran kupelju za oproštenje grijeha i novo rođenje (= ako nije kršten) i (3) ako ne živi po Kristovu nauku”.

4. Bez priprave nema plodova euharistije

KKC #1098 Zajednica se na susret sa svojim Gospodinom mora pripraviti, mora biti “narod prikladno raspoložen”. Ta priprava srdaca zajedničko je djelo Duha Svetoga i zajednice, posebno njezinih službenika. Milost Duha Svetoga ide za tim da pobudi vjeru, obraćenje srca i prianjanje uz Očevu volju. Ta je priprava pretpostavka za prihvaćanje drugih milosti što će ih samo slavlje ponuditi, i za plodove novog života kojim ono treba da naknadno urodi.

5. Vrhunac euharistijske žrtve je pričest

KKC #1382 Misa je istodobno i nerazdruživo žrtveni spomen-čin u kojem se ovjekovječuje žrtva križa, i sveta gozba pričesti Tijelom i Krvlju Gospodnjom. No, sve je slavlje euharistijske žrtve usmjereno prema najdubljem jedinstvu vjernika s Kristom po pričesti. Pričestiti se znači primiti samoga Krista koji se prinio za nas.

6. Kao da smo sami bili ondje prisutni

(EE 11) “Kada Crkva slavi euharistiju, spomen smrti i uskrsnuća svojega Gospodina, taj središnji događaj spasenja stvarno se uprisutnjuje i „vrši se djelo našeg otkupljenja“ (Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija Lumen gentium, 3). Ta je žrtva tako presudna za spas ljudskog roda da ju je Isus Krist izvršio i vratio se Ocu tek nakon što nam je ostavio sredstvo po kojem ćemo moći u njoj sudjelovati kao da smo sami bili ondje prisutni. Svaki vjernik može tako u njoj imati dio i neiscrpno iz nje crpsti plodove.”

7. Euharistija nas čuva od smrtnih grijeha

KKC #1395 Snagom iste ljubavi koju zapaljuje u nama, euharistija nas čuva od budućih smrtnih grijeha. Što više sudjelujemo u Kristovu životu i napredujemo u njegovu prijateljstvu, to nam je teže prekinuti s njim zbog smrtnog grijeha.

8. Isusova prisutnost

KKC #1373 “Krist Isus koji umrije, štoviše i uskrsnu, koji je zdesna Bogu – te se zauzima za nas” (Rim 8, 34), prisutan je u Crkvi na više načina: u svojoj Riječi, u molitvi svoje Crkve – “jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18, 20), zatim u siromasima, u bolesnima, u zatočenicima (Mt 25, 31–46), u sakramentima koje je ustanovio, u žrtvi Mise i u osobi službenika. Ali je “ponajpače prisutan pod euharistijskim prilikama”.

9. Obnavlja, učvršćuje i produbljuje pritjelovljenje Crkvi

KKC #1396 Jedinstvo otajstvenog Tijela: Euharistija stvara Crkvu. Koji primaju Euharistiju s Kristom se tješnje sjedinjuju. Krist ih pak sjedinjuje sa svim vjernicima u jedno tijelo – Crkvu. To pritjelovljenje Crkvi, već ostvareno po krštenju, pričest obnavlja, učvršćuje i produbljuje.

10. Pričest povećava naše sjedinjenje s Kristom

KKC #1391 Primanju Euharistije u pričesti glavni je plod tijesno sjedinjenje s Isusom Kristom. Gospodin je naime rekao: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu” (Iv 6, 56). Život u Kristu nalazi svoj temelj u euharistijskoj gozbi: “Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni” (Iv 6, 57).

11. U euharistiji primamo čitavog Krista, Boga i čovjeka

KKC #1374 Način je Kristove prisutnosti pod euharistijskim prilikama jedinstven. Uzdiže Euharistiju iznad svih sakramenata i čini je “tako reći vrhuncem duhovnog života i ciljem kojemu teže svi sakramenti”. U presvetom sakramentu Euharistije “sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i božanstvom, i, prema tome, čitav Krist”. “Ta se prisutnost zove stvarnom ne u značenju isključivosti, kao da druge ne bi bile stvarne, već po izvanrednosti, jer je bitna (supstancijalna) te po njoj biva prisutan čitav Krist, Bog i čovjek.”

Priređeno prema tekstu objavljenom u časopisu Book