MISLI DVOJICE PAPA
Zašto zaštita okoliša nije odvojiva od zaštite svakog, pa i nerođenog ljudskog života?
Za pojedine ekološke aktiviste, ljudi su neka vrsta nametnika na Zemlji, zbog čega prigrljuju različite vrste kontracepcije kao sredstvo ograničavanja reprodukcije
Hvalevrijedno je čuvati okoliš, ali nerođeni i ranjivi ne bi smjeli biti zanemareni u tome procesu, piše Aleteia.
Posljednjih nekoliko desetljeća, Crkva je naglašavala potrebu za skrb o svemu što je Bog stvorio, pa tako i potrebu očuvanja prirodnog svijeta za buduće naraštaje.
Takvu vrstu svijesti najjasnije demonstrira enciklika pape Franje Laudato si’.
Ipak, u suvremenom svijetu još uvijek nije prepoznata poveznica između zaštite okoliša i zaštite ljudskog života.
Za pojedine ekološke aktiviste, ljudi su neka vrsta nametnika na Zemlji, zbog čega prigrljuju različite vrste kontracepcije kao sredstvo ograničavanja reprodukcije.
Papa Benedikt XVI., baš kao i papa Franjo, progovorio je o izostanku svijesti o isprepletenosti okoliša i ljudskog života u svim njegovim fazama.
U svojoj enciklici Caritas in veritate, Benedikt XVI. je zapisao:
“Za očuvanje prirode nije dovoljno primjenjivati ekonomske mjere poticanja, odnosno sankcioniranja; i primjereno poučavanje je, uzeto samo za sebe, također nedostatno. Istina, riječ je o važnim sredstvima; međutim, ključan je problem moralno vladanje društva. Ako se neće poštivati prava na život i prirodnu smrt, ako se začeće, trudnoća i porod počnu događati umjetnim putem, ako se ljudski embriji budu žrtvovali u svrhu istraživanja, tada će iz zajedničke svijesti nestati pojam humane ekologije, a time i ekologije okoliša. Protuslovno je tražiti od novih naraštaja da poštuju prirodni okoliš istodobno dok im odgoj i zakoni danas ni najmanje ne pomažu kako bi sami sebe poštivali. Knjiga prirode jedna je i nevidljiva; u njoj je jednako obrađena tema okoliša, života, spolnosti, braka, obitelji i društvenih odnosa – jednom riječju, tema cjelovitoga ljudskog razvoja”.
Još je eksplicitniji bio Franjo u svojoj enciklici Laudato si’, progovarajući protiv pobačaja u enciklici posvećenoj okolišu:
“Budući da je sve međusobno povezano, zaštita prirode također je nespojiva s opravdavanjem pobačaja. Kako možemo istinski učiti o važnosti brige za druga ranjiva bića, ma koliko bila neugodna i smetala, ako ne uspijemo zaštititi ljudski zametak, čak i tada kada će njegov dolazak dovesti osobu u nezgodan položaj i stvoriti određene teškoće? ‘Ako se izgubi osobna i društvena osjetljivost za prihvaćanje novoga života, sahnu i drugi oblici prihvaćanja korisni za društveni život'”.
Potrebno je izabrati život na svaki način, kako bismo bili odgovorni upravitelji prirode, ali ne na štetu ljudskoga života.