U psalmima često čitamo da je Božje Ime ljupko. Prvo što pomislimo je kako jedno ime poput Božjeg, JAHVE, može biti ljupko? Ljupkost vežemo uz neku milinu, slatkoću, ljubaznost, tečnost, prijemčivost i tomu slično. Što u Imenu JAHVE ima od toga? To pitanje ostavimo za kraj, a sada se uputimo drugim putem.

Božje ime nije samo Jahve. U Svetom pismu nalazimo bezbroj Božjih Imena. Glavna im je podloga dvoglas EL. El Šadaj. El Eloin. El Olam. Elohim. Često se koristi i naslov ELI. Bog moj! Bože moj! U Kristovim ustima čujemo taj naslov kada je s križa vikao: Eli, Eli, lama sabahtani! Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio. U tom ELI ima puno ljupkosti i blizine. Pokušajmo više puta izreći to Ime – ELI, tako da čujemo sami sebe, i već ćemo osjetiti neku slatkoću i milinu u samim ustima, a i u duši. U Imenu ELI je ljubav. Privrženost. Predanost. Radost. Sigurnost. Mir. Bog je moj. Ja sam Njegov. On pripada meni i ja Njemu. Ta bliskost ima usporedbu u bliskosti bračnog para. Moj muž. Moja žena. Također i u bliskosti roditelja i djece. Moj sin. Moja kći. Moj otac, moja majka. U bliskosti prijatelja. To je moj prijatelj. Za razliku od hrvatskog izričaja, hebrejski je još ljupkiji i intimniji. U hrvatskom jeziku su tri sova (s dva suglasnika), dok je u hebrejskom samo jedno slovo (i samo jedan suglasnik). Samoglasnik I. To slovo kao da ne postoji. Ono je dah. Uzdah. Rekao EL ili ELI, isto je. Samim time što je Bog – On je moj i ja Njegov (bl. Charles de Foucault je, čim je shvatio da Bog postoji i povjerovao u tu činjenicu, razumio da je čitav Njegov. On je sve. Bez Njega sam ništa. Čitav sam Njegov i On je čitav moj!).

U Isusovim ustima On je ABI – Otac moj! To je još ljupkije i slađe. Djeca često progovaraju s blebetanjem – ba, ba, ba. A često se to blebetanje miješa s  – ab, ab, ab (probajmo sami to izgovarati pa ćemo vidjeti kako ta dva slova izmjenjuju pozicije sama od sebe!). Slatko je to blebetanje. Djeca uživaju u njemu. Teče im slina niz usta od nježnih osjećaja. Bliskost Sina i Oca ne da se dočarati (sjetimo se Getsemanija i Sinovljeva obraćanja Ocu: Abba! Tata! Oče dragi! Oče moj!). AB su dva prva slova hebrejskog alfabeta, kao i naše abecede. Po Židovima od slova A (Alef) sve je počelo. Ono je princip svega i nalazi se u svemu (pročitati fantastičnu pripovijetku J. L. Borgesa, Alef). Sva slova sadrže alef. U svim je riječima dah koji dolazi iz alefa. Sve je stvoreno po alefu i kroz alef. Alef je u svim bićima. A i B su spojeni Duhom. Isto tako i dva nepovezana slova E i L povezuje Duh. Eto tako u Imenu El (Bog) i AB (Otac) možemo naslutiti Trojstvo. Otac i Sin u jedinstvu Duha Svetoga! Koja jednostavnost. Ljupkost. Poniznost. Malenost. Sažetost.

Na kraju, i Ime JAHVE je prozračno i pitko. Ono poput vjetra prolazi našim ustima. Njegova ljupkost je u Njegovo JEST. Ne može ništa biti milo i ljupko ako ne postoji. Bog daje da sve lijepo i dobro postoji. On JEST ljubav. To JEST Njegova bît! Ljupkost nije stvar namještenosti i površnih osjećaja. Ona prodire iz dubine Božjeg Bića, a time i naših bića. Ulijeva se u nas i čini nas ljupkima. Ljubljenima. Ljubiteljima. Milima Bogu i ljudima. Postojanima. Čvrstima. Mekanima. Prozračnima. Dragima. Dobrima. Podatnima. Povjerljivima. Slatkima. Uljudnima. Ljudima.

Nema Imena po kojem možemo biti ljupki osima Imena Isus – JAHVE SPAŠAVA!