Kako nas svi njegovi životopisci podsjećaju, Karol Wojtyła odrastao je u jednome od najmračnijih razdoblja dvadesetoga stoljeća. Kada mu je bilo devetnaest godina i kada je tek započinjao svoju karijeru na sveučilištu, nacisti su upali u njegovu rodnu Poljsku i u cijeloj zemlji uveli režim terora. Osvajači su gotovo odmah počeli obezglavljivati poljsko društvo, pobivši ili poslavši svu inteligenciju u koncentracijske logore. Svi istaknuti oblici poljske kulture okrutno su ugušeni, i Katolička je Crkva bila aktivno progonjena. Mladi Wojtyła pokazivao je junačku hrabrost stupajući u podzemno sjemenište, koje je vodio krakovski kardinal, i osnivajući maleno glumačko društvo, koje je živima održavalo poljsku književnost i dramu. Mnogi od njegovih kolega u oba ta pothvata su za vrijeme tih užasnih godina okupacije bili ubijeni ili uhićeni. Nažalost, nacističku je tiraniju zamijenila ona komunistička, i otac Wojtyła morao je ponovno pokazati svoju hrabrost. Suočen s maltretiranjem, nepravednim kritikama, prijetnjama oštrim kaznama i sličnim, on je vršio svoju svećeničku službu i formirao mlade ljude u velikoj katoličkoj duhovnoj i teološkoj tradiciji.

Čak i kao biskup, Wojtyła je bio pod gotovo neprestanim nadzorom (svaki mu je telefon bio prisluškivan, svaka soba ozvučena, svako kretanje praćeno), i komunistička ga je vlast – na male i velike načine – neprestano sprječavala u svemu. No on je ipak nastavljao. Naravno, kao Papa, zaputio se u „trbuh zvijeri”, stojeći nasuprot komunističkom establišmentu i govoreći za Boga, slobodu i ljudska prava. Čineći tako, dokazao se kao jedna od najhrabrijih ličnosti dvadesetoga stoljeća.

Nemoguće je poreći da je Karol Wojtyła bio čovjek koji je vrlinu pravednosti pokazivao do herojskoga stupnja. Za vrijeme svojih godina papinstva Ivan Pavao II. bio je uistinu najrječitiji i najuporniji glas za ljudska prava na svjetskoj pozornici. Suočen s postmodernim relativizmom i indiferentizmom, Ivan Pavao II. uzeo je najbolje od političke tradicije prosvjetiteljstva, i povezao je s klasičnom kršćanskom antropologijom. Rezultat je bio čvrsta obrana prava na život, slobodu, obrazovanje, slobodu govora, i iznad svega, za slobodu vjeroispovijesti. Ivan Pavao II. uvjerljivije se od ijedne druge političke ličnosti zauzimao za pravdu.

Također, vrijedi upamtiti da je George Weigel svoju izvrsnu biografiju Ivana Pavla II. nazvao „Svjedok nade”, poistovjećujući Karola Wojtyłu s tom bogoslovnom kreposti. U listopadu 1978. godine novoizabrani papa Ivan Pavao II. održao je svoj inauguralni govor pred prepunim Trgom svetoga Petra. Taj čovjek, koji je iz prve ruke svjedočio najgoremu u dvadesetome stoljeću, koji je na vlastitoj koži doživio koliko izopačena i zla ljudska bića mogu biti, uvijek je iznova pozivao: „Ne bojte se!” Naravno da u tome trenutku nije postojao nikakav politički ili ljudski razlog za taj poziv, nikakvo čisto prirodno opravdanje za nj. On je mogao doći samo od čovjeka čije je srce bilo ispunjeno nadnaravnim osjećajem da je Duh Sveti Gospodar povijesti.

U konačnici, je li Karol Wojtyla posjedovao ljubav, najveću od svih teoloških vrlina? Najbolji dokaz koji mogu iznijeti jest susret koji i danas oduzima dah, a dogodio se u jednoj sumornoj rimskoj zatvorskoj ćeliji, u prosincu 1983. godine. Ivan Pavao II. sjeo je s Mehmetom Alijem Agcom, čovjekom koji je godinu i pol dana ranije bio nekoliko puta nastrijelio Papu. Ivan Pavao razgovarao je s njim, zagrlio ga, poslušao ga, i na kraju mu oprostio. Ljubav nije osjećaj ili sentiment. Ona je, kako nas podsjeća sveti Toma Akvinski, čin volje, točnije – htjeti dobro drugoga. Zato je ljubav prema neprijateljima – prema onim ljudima koji nisu disponirani (raspoloženi, op. prev.) željeti nam dobro – najveći ispit ljubavi. Je li Ivan Pavao II. izražavao ljubav na herojski način? Oprostio je čovjeku koji ga je htio ubiti. Drugi argumenti nisu potrebni.

Sveci postoje, ali ne za sebe, nego za Crkvu. Oni su uzori i zagovornici za nas ostale ovdje na zemlji. Mi samo možemo zahvaljivati Bogu koji je svijetu dao ta dva nova nebeska prijatelja. Sveti Ivane Pavle II., moli za nas!

Izvor:  Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.