Fotografija sv. Terezije od Djeteta Isusa u kostimu sv. Ivane Orleanske koji je nosila radi uloge u predstavi o francuskoj heroini iz XV. stoljeća, predstavi koju je sama napisala, prilično je poznata.

Ono što je manje poznato jest priča koja postoji iza te fotografije i koja govori puno, prije svega, o duhovnom putu svete karmelićanke, ali i o duhovnom ozračju dekristijanizirane Francuske s kraja XIX. i početka XX. stoljeća.

Fotografija o kojoj je riječ snimljena je otprilike početkom 1897., kada je sv. Terezija ponovno obukla kostim koji je nosila neke dvije godine ranije u predstavi koju je napisala na čast svog velikog duhovnog uzora – sv. Ivane Orleanske. Tom prigodom nastale su fotografije koje na predivan način spajaju životne i duhovne priče dviju francuskih svetica.

Neke od njih karmelićanska redovnica poslala je ženi pod imenom Diana Vaughan. Vaughan je, tako se barem smatralo u vrijeme kada je Terezija poslala svoje fotografije, bila nekadašnja pripadnica masonerije koja se obratila na katoličanstvo i potom svoja iskustva opisala u knjizi, upozoravajući na opasnosti masonskih organizacija. Bila je to jako popularna knjiga u to vrijeme u Francuskoj, stoga je bila popularna i u karmelu sv. Terezije. Karmelićanka je u znak potpore i duhovnog sestrinstva Diani poslala fotografije na kojima je glumila sv. Ivanu Orleansku, povijesnu ličnost koja je bila velika ljubav francuske redovnice koju je Diana također spominjala u svojoj biografiji.

Ono što se dogodilo nakon toga bilo je veliko razočaranje za sv. Tereziju. Autor po imenu Leo Taxil, koji je stajao iza knjige o Diani Vaughan, kao i još nekoliko knjiga u kojima su se opisivala obraćenja bivših masona, uključujući njegovo, održao je u travnju 1897. tiskovnu konferenciju u Parizu. Na njoj je obznanio kako su sve njegove knjige bile prevara, da osobe o kojima je pisao, uključujući Dianu, ne postoje, da je sve to izmislio i da je to učinio kako bi ismijao Katoličku Crkvu i njihov odnos prema masonima.

Cijelo svoje priznanje „pojačao je“ upravo fotografijama sv. Terezije obučene u kostim sv. Ivana Orleanske, objašnjavajući kako je riječ o karmelićanskoj redovnici koja je povjerovala njegovoj izmišljotini. Poruka je bila otprilike: evo kako su naivni ti katolici.

Bilo je to veliko poniženje za sv. Tereziju, napisala je ovih dana na društvenim mrežama američka redovnica Theresa Aletheia iz reda Kćeri sv. Pavla, koja je cijelu priču prepričala, nakon čega je to prenijela i stranica Church Pop.

I never knew the background of my favorite photo of Saint Thérèse playing Joan of Arc until recently when a friend told me about it. It’s fascinating. Apparently, a man under the name Leo Taxil published a number of autobiographies featuring Freemason conversions to Catholicism. The most popular was an autobiography of Diana Vaughan, whose conversion she said was influenced by Joan of Arc. Diana’s story was wildly popular and made it inside the Carmel walls. Thérèse loved her story and sent Diana this photo of her playing Joan of Arc. ⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀ In April of 1897, Leo Taxil called a press conference and revealed to the crowd of 400 people that he was Diana Vaughan. The entire thing was a ruse to demonstrate the gullibility of French Catholics. His prop that evening? A giant projected picture of this photograph of Thérèse, a symbol of the naive religious person. It was a terrible humiliation for Thérèse. She tore up the letter she had received from “Diana.” ⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀ Months later, Thérèse would face death. As death approached, she struggled with a great darkness, living the experience of those who do not believe. Certainly this experience was informed by her recent great humiliation. But Thérèse bravely offered this “bread of sorrow” for those who do not believe. Despite her bitter trials, she knew that Light was on the other side of darkness.

Post udostępniony przez Sr. Theresa Aletheia ? (@pursuedbytruth)

Karmelićanska redovnica ponižena je pred cijelom Francuskom u vrijeme kada se već borila s tuberkulozom koja joj je dijagnosticirana na Uskrs prethodne godine i kada je prolazila i kroz veliki „ispit vjere“, kako su to zadnje razdoblje njezina života nazvali biografi. Vjernica koja je cijeli svoj život bila formirana u živoj i dinamičnoj vjeri, prvo u roditeljskom domu, a potom u karmelu, doživljavala je pravu duhovnu „pustoš“, otkrivajući prvi put kako život i svijet može beznadno izgledati onima bez Boga.

„Nekoliko mjeseci kasnije Terezija je bila suočena sa smrću. Kako joj se smrt približavala, borila se s velikom tamom, proživljavajući iskustvo nevjernika… Ali, hrabro je prikazala ovaj ‘kruh tuge’ za nevjernike. Unatoč svim kušnjama, znala je kako je na drugoj strani čeka Kristovo svjetlo“, napisala je američka redovnica.

Kako su napisali neki drugi, za Tereziju je moralo biti veliko razočaranje otkriće da je duša za koju je molila i na njoj zahvaljivala Bogu bila zapravo izmišljena osoba i to izmišljena da bi ismijala Kristovu Crkvu koju je ona tako voljela. Unatoč tome i unatoč svim duhovnim i fizičkim patnjama kroz koje je prolazila u zadnjem razdoblju svoga života, karmelićanka je ostala vjerna Kristu do kojega je dolazila svojim „malim putem“, ostavljajući pri tome jedno od najvažnijih duhovnih nasljeđa za čovjeka suvremenog doba. Ostala je, baš kao i svoj veliki uzor sv. Ivana Orleanska, Kristova ratnica.

U jednom od svojih pisama svojoj poglavarici opisala je svoje duhovne muke i napisala:

“Draga majko, što je još preostalo da spriječi moju dušu poletjeti? Jedino za čime čeznem jest da nastavim voljeti dok ne umrem od ljubavi.”

Goran Andrijanić | Bitno.net