Kako se Božji dolazak očituje u stvorenjima? Kako se događa?

1. Produhovljenje

Božja prisutnost u čovjeku produhovljuje ljudske snage i sposobnosti na osjetilnoj, psihičkoj razini.

Po tome što se iz nutrine ljudske duše oslobađa svjetlost koja postupno prosvjetljuje sve stupnjeve bića prepoznaje se da je duša primila Krista.

Voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni (Iv 4,14).

2. Punina

Bog u nutrinu duše ne dolazi izvana. Bog izvire iz nutrine srca, iz njegove biti gdje je počelo Bića u ontološkomu smislu, gdje je Bog u punini prisutan. I zato, kada Bog u punini svojega Bića dolazi u čovjeka, ispunja ga puninom svoje Ljubavi.

Tako se u čovjeku porast bića prepoznaje po porastu Ljubavi Božje koja ga postupno obuzima. Uspinjući se prema svojoj punini, čovjek se uspinje prema Ljubavi; čovjek postaje Ljubav.
Kada se čovjek daje voditi prema svojoj punini, on postiže novo spoznanje Božjega Bića. Otkriva da Bog ima nešto kao potrebu ne-biće pozivati na Ljubav. Beskrajna Ljubav i otkupljenici u Bogu žive neodvojivo prisutni. Ljubav Božja je Jedno, kao i njegovo Biće: A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mije dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni (Iv 6,39-40). Da budu jedno kao što smo mi jedno… da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio (Iv 17,22-23).

Bog “jest” u svojemu “daru”; “dar” jest božansko “Biće”. U trenutku kada se Bog objavljuje Mojsiju govoreći: “Ja sam onaj koji jesam”, razotkriva mu svoj dar, svoje milosrđe. Ljubav koja je unutar božanskoga Trojstva na van se pokazuje kao milosrdna, stvaralačka i otkupiteljska Ljubav. Pa ipak, trojstvena Ljubav i milosrdna Ljubav jedna su te ista Ljubav. Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj i pred tobom ću izustiti svoje ime (Izl 33,19). Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv (Izl 34,6).

3. Vremenitost

Sve što je stvoreno teži prema punini Bića. Evolucija materije i života koja je dovela do čovjeka nastavlja se u čovjeku. Ljudsko je biće primilo sposobnost da otkrije apsolutni izvor Bića, onkraj očitovanja Bića i samoga ljudskog bića. Taj apsolutni izvor jest Očeva Ljubav koja u rađanju Sina daje život stvorenjima.

I tako, sve stvoreno svoje ispunjenje nalazi u onima kojima je Bog jedina baština. Oni na bitan način doprinose napredovanju svemira prema punini. Čovjekov je život napeta težnja prema punini njegova bića. Čovjek napreduje prema svojemu “ja” koje će procvasti tek u punini njegova postojanja. On je eshatološko biće koje se konstituira u vremenu. Prisutnost čovjeka u Bogu ostvaruje se u vremenu dok je Sin prisutan u Ocu u sadašnjosti božanskoga jedinstva.

Čovjekova prisutnost u Bogu događa se u vremenu, u Crkvi i u svijetu, u uzastopnim etapama. Pa ipak, čim je milost darovana, sva božanska trojstvena prisutnost – božansku posinstvo – ostvaruje se u čovjeku koji je istodobno vječno i tjelesno, opravdano i grješno biće.

U svakomu trenutku čovjek prima dar svojega vječnog bića, iako on stvarno jest sin Božji. U svakomu trenutku čovjek može odbiti svoje sinovstvo, može se zatvoriti u svoje grješno biće ili pak može dopustiti Duhu da ga nosi i preobrazi u opravdano biće.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Nada grješnika”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.