Jer, u nebo se dolazi, tako da nekoga nosimo u naručju. U nebo nitko ne ulazi sam. Samo s nekim koga spašava i koga želi tamo unijeti. S nekim koji nije mogao sam u nebo, te mu je trebao netko tko će ga nositi. Ne možemo jedni bez drugih.

Oprati drugoga, zaviti mu rane, uzeti ga na ruke i ponijeti kući, to je naše nebo. Ne ostaviti nikoga očajnog, ne dopustiti da nisi nekome obrisao suze, ne proći pokraj ispružene ruke koja moli za pomoć, ne zatvoriti oči pred jecajima drugih, ne pomisliti da si sam na svijetu, to je put prema sreći i odlaganju vlastitih tereta.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića “Gdje je izlaz”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.