Ignacije je poticao svoju subraću da ispravljaju jedni drugima pogreške. Takvo je “bratsko ispravljanje” neprocjenjiv čin ljubavi. Tako prijatelji jedni drugima pomažu napredovati ka savršenosti.

[Sada prelazimo na] ispravljanje drugoga. Da bi to bilo uspješno, od pomoći je ako onaj koji ispravlja posjeduje stanovit autoritet ili ako djeluje s velikom ljubavlju, ljubavlju koju je moguće osjetiti. Ako nedostaju oba ova svojstva, ispravljanje neće postići svoju svrhu, odnosno neće doći do poboljšanja. Radi toga nije prikladno da se svi upuste u takvo ispravljanje. No, na koji god način ono bilo poduzeto, ako možemo razložno biti sigurni da će biti dobro shvaćeno, naše upozorenje ne smije biti odveć izravno, nego ublaženo te izneseno na ljubazan način jer jedan grijeh rađa drugim grijehom te je lako moguće kako, ukoliko na taj način sagriješimo, onaj koji je u prijestupu neće prihvatiti čak ni dobronamjernu ispravku u pravome duhu.

Pisma 242

Razmisli

  • Trebam drugima blago pomagati da uvide i isprave svoje pogreške.
  • U ispravljanje se trebam upuštati jedino kada znam o čemu govorim i kada to mogu učiniti s istinskom ljubavi.
  • Prije no što drugome ukažem na njegove pogreške, trebam se pomoliti.

Predoči

“Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.” (Mt 18,15–17)

Upamti

Ako ispravljanje vršimo bez autoriteta ili ljubavi, ono neće postići svoju svrhu; neće doći do poboljšanja.

Gornji tekst izvadak je iz knjige sv. Ignacija Lojolskog “Radi, moli, voli”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.