Priča se kako je pontski kralj Mitridat otkrio mitridat (protuotrov) i njime tako ojačao tijelo da se nije uspio otrovati kad je to htio učiniti kako ne bi pao u ruke Rimljanima. Spasitelj nam je ostavio preuzvišeni sakrament Euharistije u kojem su zaista i njegovo tijelo i krv, da ima život vječni tko ih blaguje, stoga, tko god ove darove često pobožno uzima, toliko jača zdravlje i život svoje duše da se gotovo više uopće ne može otrovati bilo kakvom lošom sklonosti.

Ne može se čovjek hraniti ovim tijelom života, a živjeti od smrtnih požuda; kao što ljudi u rajskom vrtu nisu mogli tjelesno umrijeti zbog snage onog životnog ploda što ga je Bog tamo stavio, tako se i od duhovne smrti mogu očuvati blagujući taj sakrament života. Ako se i najmekše voće, koje se najlakše kvari, na primjer trešnje, marelice i jagode, lako mogu sačuvati tijekom čitave godine ispeče li se pekmez uz dodatak šećera ili meda, tada nije nikakvo čudo što se i naša krhka i slaba srca mogu sačuvati od kvarenja grijehom zaslade li se i zamede nepokvarljivim tijelom i krvi Sina Božjega. O Filotea, kršćani koji će biti prokleti na onaj dan, neće se imati čime braniti kad im Sudac pokaže kako su sami krivi za svoju duhovnu smrt, kako su lako mogli održavati život i zdravlje blagujući njegovo Tijelo koje im je zato i ostavio. Nesretnici, reći će im, zašto ste umrli a na volju su vam bili svi plodovi i životna hrana?

„Neću ni hvaliti ni kuditi svakodnevno pričešćivanje, ali savjetujem i potičem svakoga komu je duša čista od grešne požude da se nedjeljom pričesti“, kaže sveti Augustin. Isto tako ni ja ne kudim i ne hvalim svakodnevno pričešćivanje, nego to ostavljam na volju duhovnom ocu onoga koji želi razriješiti taj duhovni problem; s jedne strane, za svakodnevnu pričest potrebna je izuzetno dobra priprava, pa se ona i ne može preporučiti svakomu. No, kako li spremnost na svakodnevnu pričest može naći kod mnogo dobrih duša, nije dobro svakoga od toga odvraćati, nego treba zaviriti u svaku dušu posebno. Bilo bi nerazborito i svakomu savjetovati tako često pričešćivanje, kao i zbog toga bilo koga koriti, poglavito ako taj sluša dostojnog voditelja. Kad su Katarini Sijenskoj prigovorili to što se često pričešćuje, a sveti Augustin svakodnevnu pričest ne hvali i ne kudi, svetica je oštroumno uzvratila: “Ako sveti Augustin to ne kudi, molim vas, ne kudite ni vi i ja ću time biti zadovoljna.”

Ali vidiš, Filotea, sveti Augustin potiče i živo preporučuje pričešćivanje svake nedjelje; čini dakle i ti tako, koliko god možeš. Pošto, kao što pretpostavljam, nemaš nikakve sklonosti smrtnomu ili lakomu grijehu, pripravljena si onako kako to sveti Augustin traži, pa čak i bolje, jer ne samo da nemaš volje griješiti, nego nisi ni sklona grijehu, pa tako, bude li to tvoj duhovni otac smatrao dobrim, možeš se na svoju korist pričešćivati ne samo svake nedjelje nego i češće. No, mogu se pojaviti, kako s tvoje strane, tako i sa strane onih s kojima živiš, brojni opravdani razlozi zbog kojih ti mudar voditelj može zabraniti čestu pričest. Primjerice, ako si na neki način pod tuđom vlašću, a oni koje moraš slušati ili štovati neupućeni su ili tako čudni da se uzbuđuju i uzrujavaju zbog toga što se često pričešćuješ, katkad je bolje spustiti se, u neku ruku, na njihovu razinu i pričešćivati se svaki drugi tjedan, no to samo ako se teškoća ne može drukčije prevladati. U ovome nema općega pravila pa treba činiti kako duhovni otac kaže; ja pak sasvim pouzdano mogu reći da se onaj tko želi pobožno Bogu služiti, mora pričešćivati najmanje jedanput mjesečno.

Ako si pametna, neće ti braniti češće se pričešćivati ni majka, ni žena, ni muž, ni otac; no, da bi to lako bilo, na dan pričesti ne smiješ zanemariti svoje dužnosti prema njima, budi blaža i ljubaznija i ne odbijaj izvršiti nikakvu zadaću, pa te po svoj prilici neće odvraćati od tog čina koji im ni po čemu nije na teret; ali, ako unatoč tomu budu teški i nerazboriti, tada, kao što rekoh, možda će tvoj voditelj htjeti da se rjeđe pričešćuješ.

Ovo pak moram reći bračnim parovima: Bog je u Starom zavjetu vjerovnicima zabranio naplatu dugova na blagdane, no nije vidio ništa loše u tome da dužnici plate svoj dug onima koji to od njih zatraže.

Nepristojno je, premda ne i veliki grijeh, zahtijevati isplatu miraza onoga dana kad se pričestiš, ali nije nedolično, štoviše, zaslužno je ako ga daješ. Stoga, ako se netko želi iz pobožnosti pričestiti, pričest mu se zbog toga ne smije uskratiti. Poznato je da su se prvi kršćani pričešćivali svakoga dana, premda su bili oženjeni i i blagoslovljeni s mnogo djece; zato sam i naglasio kako česta pričest nije na teret ni roditeljima ni ženama, ni muževima, ako je duša koja se pričešćuje razborita i samozatajna. Nema tjelesne bolesti koja bi bila opravdan razlog za uskraćivanje svete pričesti, osim bolesti koja izaziva povraćanje.

Onaj tko se želi pričešćivati svakih osam dana, ne smije na duši imati smrtni grijeh niti smije imati sklonosti malim grijesima, a k tomu mora živo željeti pričest; ako se pak želi pričešćivati svakoga dana, nužno je da je savladao većinu loših sklonosti i da njegovo svakodnevno pričešćivanje bude po volji njegova duhovnog oca.

sveti Franjo Saleški

Gornji tekst je ulomak iz knjige “Filotea” sv. Franje Saleškog u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.