Možda misliš da prividno pobožne želje tvoga srca dolaze od Boga. Ne varaj se. Možda dolaze od neprijatelja tvoje duše koji na taj način usmjerava tvoj pogled prema dalekim brdima kako ne bi vidio svoj put i na njemu se spoticao.

Foto: Shutterstock.com

Pogledaj, ima ljudi koji čeznu za mučeni­štvom, ali ne mogu podnijeti jednu malu ne­pravdu. Svakako, ti trebaš ljubiti križ, ali ga smiješ željeti samo po mjeri svojih snaga.

Doista mogu razumjeti tvoju dušu u njezi­nim idealnim željama, a zapravo ne prekoravam ni tvoju pobožnu čežnju jer je ona, uistinu, majka svega velikoga, ali te opominjem zbog prevrtljivosti koja često u tim željama izlazi na vidjelo. Ako duša na svom putu prema Bogu dosegne izvjestan stupanj i ako se osjeća oslobođena od tereta zemaljskih prohtjeva, onda preobilna radost i zahvalnost ispunjaju srce kao i spoznaja snage kojoj ni jedan cilj nije previsok. Ta duhovna glad za potvrđivanjem, ta težnja za svetim brdima svakako je dobar znak. Ali ne zaboravi da se čovjek uvijek može usporediti s rekonvalescentom. Hoćeš li rekonvalescentu dati svaku hranu koju traži? Tako moraš i ti među željama svoga srca načiniti dobar izbor, moraš malo pomalo ići svojim putem. I svoj pogled moraš uvijek usmjeravati samo prema vrhuncu u radosnoj spoznaji ispunjenih dužnosti.

I sad me shvati. Ne kažem ti da trebaš od sebe odbaciti pobožne želje srca, nego ih srediti pogledom čovjeka koji zna što hoće i može. I ako otkriješ da za njih još nije sazrelo vrijeme, onda ih odbaci i posveti se drugima koje te potiču k svetosti.

Prije svega strpljivost

Razumijem jako dobro da bi htio biti bez nesavršenosti. Ali moraš biti strpljiv jer si čovjek, a ne anđeo. Ne smijemo nemarno prolaziti pokraj naših nesavršenosti, nego s apostolom naroda govoriti: “Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz tijela ovoga smrtonosnog?” Ali nas nesavršenosti ne smiju čuditi, a kamoli obeshrabriti. Iz toga trebamo naučiti poniznu predanost i samospoznaju, a ne obeshrabrenost i potištenost i nikada nepovjerenje prema Božjoj svemogućoj ljubavi. Pogledaj, majci se doista ne dopadaju nestašluci i pogreške djeteta, ali unatoč tomu, ona ga ljubi svakom žilicom svoga bića. Tako i Božja ljubav prema nama ostaje ista u svemu i unatoč svemu. Zato je David mogao upravo iz osjećaja svoje bespomoćnosti zavapiti Bogu: “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.