Sveta Irena Portugalska kršćanska je mučenica koja je živjela u sedmom stoljeću u gradu Tomaru koji se nalazi nedaleko od Fatime. Svetica je umrla mučeničkom smrću 653. godine, a njezin blagdan se slavi 20. listopada. Legenda kaže da je rođena u mjestu Nabanciji, koje se danas zove Tomar. Odrasla je u imućnoj i utjecajnoj obitelji, donosi Aleteia.

Njezini roditelji su joj osigurali privatnog učitelja i poslali je u samostansku školu. Irena je navodno bila toliko lijepa da su oni rijetki muškarci koji su je imali prilike vidjeti bili očarani njezinom ljepotom.

U njezinom susjedstvu je živio čovjek imenom Britald koji ju je promatrao kako odlazi u crkvu, a zatim ju je počeo slijediti. Čovjek je postao toliko očaran djevojkom da joj je konačno prišao i zamolio da se za njega uda. Irena ga je odbila te mu objasnila kako se Gospodinu zavjetovala na celibat. Muškarac se udaljio duboko razočaran.

Međutim, za Irenu se zainteresirao i njezin učitelj Remigio, kojemu su Irenini roditelji povjerili da djevojčicu podučava i čuva. Njegova požuda je s vremenom rasla  pa joj je jednoga dana pristupio na neprimjeren način. Kada ga je Irena odbila, on je dao otkaz i zavjetovao se kako će joj se osvetiti.

Ubrzo nakon toga ljudi su počeli Remigija ispitivati zbog čega više ne podučava Irenu, a on im je odgovarao kako je djevojka trudna, pa on više ne želi imati posla s njom. Jednoga dana joj je poslao poruku u kojoj ju je zamolio da se nađu kako bi joj dao materijale za učenje. Irena je pristala. Remigije ju je ubrzo uspio nagovoriti da popije piće u koje je, kako kaže legenda, stavio supstancu od koje je djevojci otekao trbuh. To je bilo dovoljno da ljudi povjeruju u Remigijeve laži o njezinoj trudnoći.

Glasina o njeznoj trudnoći je došla i do njezina prvog udvarača Britalda, koji je zaključio da mu je Irena lagala te kako je ustvari promiskuitetna. Britald je nakon toga unajmio plaćenika koji je trebao ubiti Irenu. Atentator joj je prišao na povratku iz crkve, povukao ju je prema sebi i prerezao joj grkljan. Nakon toga je njezino beživotno tijelo vukao i ubacio ga u rijeku Tajo.

S obzirom na to da ju se više nije moglo vidjeti kako odlazi na misu ili se u crkvi moli, ljudi su bili uvjereni kako je osramoćena Irena napustila grad.

Na ovom mjestu se legenda okreće prema Ireninu ujaku, opatu Celiju, koji je dobio mistično otkrivenje istine o Ireninoj smrti te o lokaciji njezina tijela. Opat je okupio povorku koja je krenula prema mjestu na kojemu su bili njezini posmrtni ostaci. Naime, vodene struje su njezino mrtvo tijelo izbacile na obale Skalabisa, mjesta koje je danas poznato pod imenom Santarem, što znači sveta Irena.

Kada je povorka stigla do mjesta koje je opat ugledao u viziji, vode su se povukle pa su ugledali neraspadnute ostatke Irenina tijela. Svima je odmah bilo jasno kako djevojka nije bila trudna, nego je bila žrtva laži i kleveta.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net