Ne boj se i neka ne strahuje tvoje srce! Naš Krist ti pomaže nevidljivom rukom. On te iskušava kako bi ti podario svoj blagoslov. Ukoliko se obrađuje zemlja srca i ukoliko zemljoradnik dublje polaže plug, utoliko će i njiva u svoje vrijeme dati više ploda. Tako postupa i Bog, veliki zemljoradnik naših duša. On dopušta da nam dođu iskušenja, patnje, bol i tjeskoba, ili da se nađemo u bezizlaznom položaju, kako bismo se izborili s ovim ili onim iskušenjem. Čovjek pati i boluje, ali Bog djeluje u onima koji ga ljube, kako bi došlo do dobrog ishoda.

Molim se Bogu da nam podari strpljivost i moralnu snagu kako bi nadvladali i ovo iskušenje koje nam je sveti Bog dao radi naše koristi. Budite strpljivi, jer Bog dopušta da njegova istinska djeca budu iskušavana i da pate. To je put kojim se usavršava duša. Bol očišćuje dušu i čini ju poniznom, osjetljivom i dobrom, pripremajući na taj način tlo za božanski posjet. Neka vas ne zamore iskušenja, jer kroz trpljenje u iskušenjima idemo ka zadobivanju božanskog. Putem iskušenja doznajemo da smo djeca Božja i da postajemo nasljedovatelji Božji.

Odagnaj rđave pomisli, čedo moje, jer đavao nikad ne želi dobro čovjeku. On mu stvara različite teškoće kako bi ga uvjerio da ništa ne radi… Prihvatimo patnje i žalosti. I Krist je patio i u strašnim mukama na križu predao svoju božansku dušu. Bio je prikovan na križ, gol, usamljen, napušten i oklevetan od bezbrojne svjetine. Toliko toga je radosno pretrpio radi nas nezahvalnika! Zar da mi, čedo moje, ne pretrpimo malo patnje i boli? Prilikom svog drugog dolaska, Krist će nam pokazati patnje svoga tijela kao dokaz svoje ljubavi prema nama. Tada ćemo mu i mi, čedo moje, pokazati svoja srca izmučena i okrvavljena patnjom koju smo podnijeli radi njegove ljubavi. Svi sveti su mnogo trpjeli. Što sve mučenici nisu podnosili? Zbog toga budi strpljiv i moli se, jer Bog neće dopustiti da patimo više nego što možemo.

Velika je utjeha, čedo moje, što će svatko od nas primiti nagradu ovisno od toga koliko se trudio ljubavi Kristove radi. Veliki je napor nositi breme duša, posebno u našem vremenu kojim vladaju samoživost i samovolja. Ne budimo obeshrabreni, jer je nevidljivo prisutan Isus, koji će umiriti uzburkano more iskušenja i donijeti spokoj blagoslova. Borimo se s razbješnjelim valovima i prizovimo svemoćnog Boga: “Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi” (Ps 80,15), vidi iskušenja moja i pripremi dušu moju da čini volju tvoju, jer si ti moj Bog.

Molim se našoj slatkoj Bogorodici da ti bude dobro, da ublaži duh žalosti tvoje, i da ga posredstvom Duha Svetoga zamijeni duhom utjehe. Nesumnjivo je da nam se sve te patnje šalju radi iscjeljenja naše bolesne duše, kako bi posredstvom patnje izbacio otrov raskalašenosti i svake strasti. Kroz tugu se snažno pojavljuje i ljubav nebeskog Oca prema njegovoj vlastitoj djeci, kako bi bili dionici njegove svetosti i kako bi se uvećala njihova vječna slava. Iako tugujemo u ovom prolaznom svijetu, naše tugovanje će jednoga dana prestati. Od onih patnji koje dolaze poslije smrti, kao što su pakao i sl., neka nas sasvim izbavi Krist i naša Presveta Bogorodica. Neka to naše oči ne vide, jer je strašna i sama pomisao na pakao, a kamoli da netko bude osuđen da vječno u njemu živi!

Preklinjimo Boga da nam se smiluje i da nas udostoji da uvijek smireno tražimo njegovu božansku milost i oproštenje, budući da je po svome Sinu rekao: “I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete” (Mt 21, 22) i ištite i dat će vam se. Da, tražimo Boga svakoga dana i svakoga trena, kako bi nas pomilovao i zanemario naša djela, počinjena svjesno i nesvjesno, i kako bismo se pouzdali u njegove božanske riječi, da će se smilovati našoj poniznosti. Amen.

Izvor: Pouke.org

Priredio: Miodrag Vojvodić | Bitno.net