Sv. Faustina:

Isus mi je rekao: Ima duša u kojima ništa ne mogu učiniti. To su duše koje stalno gledaju druge, a ne znaju što se događa u njihovoj vlastitoj nutrini. Neprestano govore o drugima, čak i za vrijeme šutnje koja je određena za razgovor sa mnom. Jao dušama koje ne slušaju moje riječi, nego ostaju same u svojoj nutrini, ne traže me u tišini vlastitoga srca, nego u brbljanju, gdje nikada nisam. Osjećaju svoju prazninu, a ne priznaju vlastitu krivicu. Duše u kojima potpuno kraljujem za njih su stalan ispit savjesti. One umjesto da se poprave, srca ispunjaju ljubomorom, a ako se ne opamete – padaju još i dublje. Tada ljubomorno srce postaje srce koje mrzi. I već je blizu ponoru, ljubomorno je na druge duše zbog mojih darova, a samo ih ne zna primiti niti želi. (Dnevnik sestre Faustine, 1717)

Izvor: Milosrdni Isus