Abba Evagrije je pričao: “Sjedi u svojoj ćeliji i saberi svoje misli, misli na dan svoje smrti, promatraj smrt svoga tijela, razmišljaj o nevoljama, prihvati trpljenje, odbaci ispraznost svijeta kako bi mogao uvijek ostati raspoložen za život u povučenosti i da ne bi oslabio. Misli i na to kako je sada u paklu, razmišljaj o tome kako je dušama koje su tamo u strašnoj tišini, u gorkim jecajima, u veliku strahu, muci i čekanju, u beskrajnoj tuzi, u neprekidnu plaču duše. Ali misli i na dan uskrsnuća i stajanja pred Bogom, zamisli taj strašan i jezovit sud. Predstavi si ono što je pripravljeno za grješnike, njihovu sramotu pred Bogom, anđelima, arkanđelima i svim ljudima, to jest kaznu, oganj vječni, neumorna crva, mračan ponor, tamu, škrgut zubi, strahove i mučenja. Predstavi si i dobra pripravljena za pravednike, pouzdanje pred Bogom Ocem i Kristom njegovim, anđelima, arkanđelima i pred cijelim narodom svetaca, kraljevstvo nebesko i njegove darove radost i zadovoljstvo.

Ovo dvoje imaj uvijek u svome umu i tuguj zbog suda nad grešnicima u strahu da se i tebi to ne dogodi. Zbog onoga što je pripravljeno pravednicima raduj se i budi veseo. Nastoj postići to zadovoljstvo, a ono drugo neka ti bude strano. Pazi da ne zaboraviš na ovo bilo da si u svojoj ćeliji u tišini, bilo negdje vani kako bi mogao izbjeći krive i štetne misli.”

Evagrije Pontski je rođen u Ibori oko 345. Grgur Nazijanski ga je zaredio za đakona. Nakon jednoga sna o posljednjemu sudu započeo je monaški život u Nitriji, potom u Ćelijama gdje je proživio 14 godina. Nazvan je pustinjskim filozofom jer je duhovni nauk otaca u svojim spisima izložio filozofskim pojmovima. Sudjelovao je 381. godine na Carigradskome koncilu. Glasoviti pisac Paladije bio je njegov učenik. Evagrije je bio Origenov sljedbenik i zbog toga je dosta njegovih djela uništeno u antiorigenističkim sukobima. Imao je velik utjecaj na duhovnost monaha. Poput mnogih drugih, i Kasijan mu posvećuje pozornost u svojim konferencijama, ali mu ne navodi ime radi opreza pred antiorigenistima. Umro je u 54. godini života nedugo nakon pričesti, na svetkovinu Bogojavljenja, 399. godine, nedugo prije velikoga progona origenističkih monaha.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Život i izreke pustinjskih otaca” monaha Doroteja Toića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.