POŽUDA OČIJU I DUŠE

Pelanowski: Grijesi osjetila rješavaju se jedino kada shvatimo da je samo Bog sposoban odgovoriti na našu potrebu za ljubavlju

Kada naiđemo na nekoga ili nešto tko nas podsjeća na ljubav, potpuno gubimo ravnotežu, postajemo lakomi, posesivni, ovisni, padamo u napast, gubimo se. Što to sve dokazuje? Što nam dokazuju grijesi požude? Dokazuju da čeznemo za ljubavlju. A ne moram vam reći tko je Ljubav!

Foto: www.pexels.com

Svi trebamo prije svega ljubav, no ako je nismo doživjeli u prošlosti, ili je ne iskusujemo sada, tražimo zamjensku ljubav, tražimo sve što bi utažilo našu glad za ljubavlju, nešto što na nju u maloj mjeri podsjeća.

Tražimo ugodu i osjećaje, satisfakciju i smirenje našeg nemira. Zato tako lako padamo u grijehe tijela i očiju – u požudu. Tražimo alkohol, drogu, cigarete, hranu, posao ili vlast, znanje, predmete, osobe na koje se navezujemo, tražimo pornografiju ili jednostavno griješimo seksualno. To nas uzbuđuje, oživljava na trenutak, ali ne za vječnost. Moramo priznati da u tim objektima tražimo život! Sve to pruža kratkotrajno olakšanje, ali olakšanje koje traje samo trenutak čini da se nakon njega osjeća još veća pustoš – bezdan osamljenosti. To je iskustvo toliko snažno da u želji uteći od njega ponovno padamo u grijeh kako bismo se njime ispunili, i on nam ponovno daje malo utjehe, ovaj put manje nego prethodni put. Zatvoreni krug. Čak hrana ili posao, ili određene osobne veze koje su u biti plemenite, ne smiju biti prekomjerne, jer dobro u kojem prevršujemo mjeru postaje zlo. Bog je Izraelce hranio u pustinji manom, znakom Božje zaštite i ljubavi, ali mana nije Bog! Izraelci su skupljali tu ukusnu hranu iznad mjere i drugi dan bi mana trunula i crvala se. Ništa ne može zamijeniti Boga – čak ni ugodno dobro! (Izl 16, 20)

Posuda kojom su Izraelci skupljali manu bila je mjera koja se nazivala omer, što stvara određenu fonetsku aluziju na gomer ili grijeh. Samo malena razlika, u jednom malom slovu, i umjerenost postaje neumjereni grijeh! Nije dopušteno prevršiti mjeru čak ni u dobrim stvarima, jer mogu postati grijeh. Pa ipak zašto tako činimo? Jer je u nama nenasićena želja za ljubavlju i sve što čak na nju podsjeća, smatramo Ljubavlju, pa postajemo neumjereni u njenu doziranju. Kada naiđemo na nekoga ili nešto tko nas podsjeća na ljubav, potpuno gubimo ravnotežu, postajemo lakomi, posesivni, ovisni, padamo u napast, gubimo se. Što to sve dokazuje? Što nam dokazuju grijesi požude? Dokazuju da čeznemo za ljubavlju. A ne moram vam reći tko je Ljubav!

Tekst nastavlja ispod oglasa

Naše strasti su prozori, a naše biće je hram

Ako se želiš prestati zavaravati u svom traženju i vjeruješ da je jedino Bog u stanju udovoljiti tvojoj potrebi za ljubavlju, onda prvo zatvori prozore. Prestani tražiti drugdje i ukloni se od izvora požude. To je težak trenutak, test tvoje vjere. Ako vjeruješ da je Bog ljubav, od sveg ćeš se srca odlučiti za to… I, ne boj se, život nećeš izgubiti, jedino ćeš u sebi na svoje mjesto posložiti sve odnose. Sredit će se tvoj odnos prema stvarima, a sve one otrovne ovisnosti, nestat će… ionako nisi bio s njima zadovoljan. Treba ti i nekoliko dana da bi zatvorio prozore. Noa, kada je ušao u arku, četrdeset je dana imao zatvorene prozore. Da ih je otvorio, voda bi ih potopila. Nakon četrdeset dana Noa je otvorio prozore arke. Otvorio ih je kad je bio iznad Ararata. Moraš znati da Ararat ima veze s riječju arar, što znači prokletstvo. Odluči se na karantenu! Nije to lako, ali vrijedi se zahvaljujući tome, uzdići iznad svega onoga što čini da preklinješ svoje biće. Jeremija kaže: „Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiće nasred trgova.“ (Jr 9, 20) Prorok upozorava da u nas ulazi smrt i pustoši našu nutrinu ako su naše misli otvorene na grijeh. Grijeh ništi u nama Božje djetinjstvo! Zato je Ezekiel napisao da „bijahu prozori s rešetkama“. (Ez 40, 16) A Zaručnica je u Pjesmi nad pjesmama dočekala Zaručnika na prozorima na kojima su postavljene rešetke: „Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.“ (Pj 2, 9) Kao prvo, izbjegavaj grešne prilike. Možda bi trebao otići na duhovne vježbe zatvorenog tipa? Možda bi se trebao kroz neko vrijeme odreći kompjutora ili TV ekrana ili isključiti mobilni telefon? Treba ti posta i mrtvenja, kroz neko vrijeme, a Bog, Zaručnik duše tvoje, doći će brzo kao gazela. Kroz to vrijeme nastoj moliti za Duha Svetog! Sići će! Ne možemo ostati bez ispunjenja naših osjetila, zato je vrijedno u tom času ispuniti se duhovnom ljepotom koja je nasićena Duhom Božjim. U tom času treba ti kontemplacija, pogled u križ, klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu, molitva i boravak u kapelici, kako bi tvoje misli, osobito pogled spoznali ozdravljujuće ispunjenje Bogom i Njegovom ljubavlju. Sjećaš li se one epizode izlaska Izraelaca kada su Izraelce grizle zmije ljutice? Dok nisu počeli upravljati pogled prema uzdignutoj mjedenoj zmiji, život im je bio u opasnosti. Takva mjedena zmija je Kristov križ.
Ta kontemplacija križa, mada kratka, uvijek završava osjećajem ispunjenosti. Možeš to isprobati još danas (Br 21, 6-10).

Ne budi čak ni trenutak znatiželjan što se događa izvan prozora

David je tek na trenutak, iz znatiželje, izašao na terasu, a kasnije je puno godina njegova obitelj trpjela zbog grijeha s Bat Šebom (2 Sam 11). Ne podliježi znatiželji, niti si govori da si na trenutak možeš dopustiti ponovno kušati alkohol, zagledati se u filmove, prejedati se, neumjereno trošiti novac kupujući potpuno nepotrebne stvari, nazvati osobu s kojom te vežu lanci grijeha ili emocionalne ovisnosti, ili popustiti seksualnom nagonu i pasti u teški grijeh. Budi odlučan u odbacivanju napasti. Zao duh nas zavarava vizijom olakšanja koje će se uistinu na trenutak javiti ako podlegnemo požudi. Ne govori nam ipak, kako se nakon toga otvara ponor gorčine i kako je okrutan osjećaj gubitka milosti. Najveća nesreća je živjeti nakon što u sebi ubijemo Kristov život – kada živimo u smrtnom grijehu. To je gore od smrti, jer onaj koji umre gubi tijelo, ali ne gubi vezu sa Živim Bogom. Isti tren kada padamo u grijeh, gubimo svaku vezu s Bogom. Umrli smo u nutrini. Ne budi ni na trenutak znatiželjan, neka te ne golica što te može snaći kad utoneš u smrt. Sirah kaže: „Tko će žaliti zmijara koga je zmija ujela i one koji se približuju divljim zvijerima?“ (Sir 12, 13) To znači da je teže naći izlaz iz grijeha onome tko je mogao prokleti grijeh, ili je imao vlast nad svojim nagonima, znajući da je to otrovna zmija, pa ipak se
usudio pomilovati je, umjesto da je se kloni. Ne približavaj se onome što te je već ugrizlo. Ne traži ona mjesta koja su te nagnala na grijeh. Isus kaže, ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga, ili ako te sablažnjava desna ruka, odsijeci je. To znači da se treba kloniti bilo kakve prigode za grijeh. Ako griješimo dugo, suživljavamo se s grijehom i grijeh kao da postaje dio našeg bića, kao da je naše desno oko ili desna ruka. (Mt 5, 27-30). Kao da si ne možemo zamisliti život bez nekih grijeha! A kada te spopada napast, misao podleći grijehu, sjeti se riječi psalma koje okrutno govore kako se ponašati u slučaju da nas počnu obuzimati naoko nevine misli: „Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!“ (Ps 137, 8-9)

Kćer babilonska je demon nečistoće koji u našoj predodžbi, kao u utrobi, rađa svoje dojenče ili prividno nevine vizije grešnog umirenja. Psalam govori, da takvo dojenče grijeha treba smrskati o stijenu. Radi se o tome da je potrebno biti okrutan, bez sućuti, i u isti tren odbaciti kušnju prije nego sazrije. Grijeh je naime najslabiji u trenutku začeća u našoj predodžbi – tada je slab poput dojenčeta i to je jedini trenutak za njegovo uništenje.

Vrlo snažan lijek koji ti omogućuje pobjedu nad grijehom požude

Ako dopustiš da se u tebi razvije kušnja, ona će tebe smrskati o stijenu, odnosno o Krista. Stijena je naime Krist i potrebno je razbijati svaku kušnju o Njega, zazivajući u svakom trenutku napasti Njegovo ime (1 Kor 10, 4). Borba s grijehom je na život i smrt, zato psalam koristi tako drastičnu usporedbu, kako bi te motivirao na čvrste odluke. Vrlo snažan lijek, koji ti omogućuje pobjedu nad grijehom požude je post. Ne boj se tog koraka. Znam da se puno ljudi boji postiti jer misle da će post u njima izazvati veliku prazninu koju neće imati čim ispuniti. Iskustvo pustoši je vrlo teško. Post nam pokazuje kako je velik u nama ponor i snažna potreba da ga se ispuni, bilo čim, samo kako ne bismo osjećali tu prazninu. Zašto se obžderavamo, pijemo, pušimo, kupujemo mnoštvo stvari, odjeće, knjiga, ploča, gledamo tolike filmove, masturbiramo? Želimo ispuniti osjećaj praznine. Post to ocrtava, izvlači na površinu. Istovremeno, ipak, razvija unutarnju snagu i pokazuje tko nas uistinu može ispuniti na najbolje umirujući način – samo Bog. Pročitajmo prvo poglavlje iz Knjige Danijelove. Autor govori o njemu i njegovim prijateljima. Kada su se našli u sužanjstvu u Babilonu, ponuđena im je kraljevska hrana, ali za Židove je to bila nečista hrana, primjerice, nisu jeli veprovinu. Ne jesti svinjetinu, to puno govori! Nakon desetak dana posta, Danijel i prijatelji izgledali su ljepše od bilo koga.

Biblija govori o sjajnim efektima njihova odricanja i žrtve: „I u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj nađe da su deset puta vrsniji od svih čarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu.“ (Dn 1, 20) Deset dana posta i desetorostruko veća vrsnost! Kada se Beda Griffits obratio, dugo je postio. Shvatio je da mu post omogućuje dublje uranjati u Bibliju. Kada je prestao postiti, riječi Biblije izgubile su na teku. To dakle više košta: odreći se onoga što se ima, nego dobiti ono što se nema. Post vraća slobodu, otvara na Boga, jer nas zadovoljstva i ugoda nište. Ne mora to biti strogi post o kruhu i vodi, dovoljno je odreći se nekih svojih užitaka, napasti, filmova, možda glazbe, a možda ukusne hrane kojom nabijaš kilograme. Odreci se nečega i praznina koja tako nastane bit će nakon nekog vremena ispunjena Duhom Svetim! Ne tražimo pustoš radi pustoši, već kako bismo pripravili mjesto Duhu Svetom! Ne vraćaj se starim grijesima.

Upamti, kada se obratiš od zla, nije ti dopušteno osvrtati se, kao što je to učinila Lotova žena. U poslanici Hebrejima također je napisano da oni koji su ušli u život
Kristov pa opet otpali i vratili se svojim grijesima imaju male šanse za obraćenje: „Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici
Duha Svetoga, i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.“ (Hbr 6, 4-6)

Usporedi razmatrajući dva poglavlja iz Otkrivenja: Otk 17 – koje govori o velikoj Bludnici i Otk 12 – koje govori o Ženi koja brani svoje Dijete. Obrati pozornost na činjenicu da je Dijete uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. Bilo je uzeto u Nebo! Naše napasti požude snažnije su od naše sposobnosti osloboditi ih se. Privezani smo na njih, a ne znamo kako s njima na kraj. Osjećamo se bespomoćnima. Potrebna nam je tada neka pomoć izvana. Takva pomoć od Boga, spas u zadnji čas, je Marija – Majka Isusova i Majka Crkve, odnosno Majka svakog od nas. Bog je stvorio Ženu, koju je nazvao pomoćnica. Tako je bilo u raju, ali po proroštvu ta je žena Marija. Ona je pomoć čovjeku, svoj djeci Novog Adama – Krista. Napisano je u Otkrivenju da joj je Dijete uzeto u Nebo kada se Ona borila sa Zmajem. Svaki koji joj se povjeri, tko joj se iskreno moli, bit će uzet u Nebo. Ta je riječ iznimno važna – uzet (Otk 12, 5) Dijete iz te apokaliptičke slike je u prvom redu Isus. No svaki koji Joj se povjerava, postaje Njezino dijete, i sa svakim postupa jednako – predaje nas Bogu, Njegovu prijestolju! Biti uzet znači preseliti se na neko mjesto čak usprkos svojim navikama i kušnjama! I tako je s onima koji Joj se povjeravaju, da i onda kad im se teško osloboditi grijeha, Ona to čini umjesto njih, za njihovu sreću. Možda si tužan zbog svoje navezanosti na grijeh – predaj Joj se, iz Njezinih ruku u svoje naručje uzet će te Bog!

Gornji tekst je izvadak iz knjige o. Augustyna Pelanowskog “Odlasci”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 13. veljače 2018.

Možda vam se svidi