Sjećam se riječi Gustava Marteleta: „Uskrsli Krist u svojoj naravi nevidljiv ovom svijetu, koji kao Uskrsnuli posjeduje nepoznatu i nespoznatljivu snagu postojanja, čini se vidljivim svojim učenicima.“ Isus je nevidljiv i skriven onima koji se skrivaju pred Njim, koji sumnjaju ili skrivaju svoju vjeru. Postoji za one koji su za Njega čisti, ne postoji za one koji ne žele postojati za Njega ili koji štogod pred Njim skrivaju. Ta kaže da si ne trebamo zamišljati Uskrsloga u nebu ili u Njegovoj slavi, onakvim kakav je bio u vrijeme svog ukazanja. On je dovršio svoje ukazivanje u obličju pojmljivom razumu, ali ne konačno. Uvijek ga je moguće vidjeti onima koji se zagledaju u Nj, onima koji vjeruju u Njega, koji vjeruju Njemu. Puno puta, ne samo nakon uskrsnuća, ukazivao se mnogim ljudima kroz dvije tisuće godina. Isus živi, ne samo u slavi Oca, već i tu, među nama. Zar je Katarina Sijenska vidjela samo svoju viziju Isusa? Ne! Vidjela je Isusa, iako je živjela preko tisuću godina nakon uskrsnuća. Tako je bilo i s mnogima drugima. Bog nikoga ne primorava da ga prizna za Boga. Nikomu ne kaže: moraš, ali svakomu veli: ako želiš! I tako je do danas. To je jedan od dokaza Božje poniznosti i poštovanja prema čovjeku. Nije li tako bilo kad je stvorio svijet? Sedmi dan bio je dan otpočinka, ali u stvarnosti riječ szabat znači nešto drugo, prestanak, prekid. Bog nije samo prestao stvarati, već se i povukao u skrovitost. Čak i stvarajući svijet nije u njemu tražio arenu za svoju slavu. Takav je Bog. Sâm skrovit, voli skrovite duše. Onaj koji se povukao s ovoga svijeta ljubi one koje drugi istiskuju s prvih mjesta. A koliko samo borbe kako bi postojali, ako ništa bar na internetu! Jednog dana drugi oblici komunikacije potpuno će istisnuti internet, jednako kao što se dogodilo, primjerice, s telegrafom. Tada će svi ti čije postojanje ovisi samo o second lifeu, o virtualnom svijetu, zauvijek nestati, doživjeti propast. Koliko snage ulažemo kako bismo bili primijećeni od drugih! Biti primijećen izjednačujemo sa samim postojanjem, a to je strašna zabluda! Koliko smo ljuti sami na sebe što smo tako obični, prosječni, nesmjeli, čak bilo kakvi, a prije svega neprimijećeni. Mnogim je ljudima biti primijećen vrsta kreacije, stvorenja! Oni koji ulažu velike napore kako bi medijski postojali, imali karijeru, opčaravali, žrtvuju brojne moralne vrijednosti. Moraju se odreći svoje savjesti i poniznosti. Čovjeku su ponuđena na izbor dva svijeta: ovaj svijet kojim vlada vladar ovoga svijeta, i onaj tamo svijet, svijet Kraljevstva Nebeskog. Odaberi svoj svijet, odaberi svijet u kojem želiš postojati i biti vidljiv: što više postojiš u ovom, to te manje ima u onom. Čim si više vidljiv u ovom svijetu, to si manje primijećen od Boga, a ako si vidljiviji Bogu, to ćeš manje vidljiv biti na ovom svijetu. Ako biraš Kraljevstvo Nebesko čeka te posvećenje i žrtva: odreći ćeš se svih grijeha, žrtvovat ćeš karijeru, izgubit ćeš na značenju, iz dana u dan biti sve neuočljiviji, nevidljiviji.

Za Isusa postoje oni koji su u ovom svijetu neprimjetni! Mnogo sjajnih Židova povjerovalo je u Krista, ali iz straha od okoline nisu priznali svoju vjeru u Njega. Komformizam za vjeru znači biti neprimijećen, odnosno – biti skriven. Možda se sami za to možemo pobrinuti ili nas drugi mogu stjerati u nekakav kut.

U Isusovu skrivenom i intimnom svijetu događaju se fascinantne stvari, ali treba biti skrovit kako bih to mogao vidjeti. Draguljar na izložbi uvijek izlaže imitacije, a pravo blago drži u sefu. Biti skriven znači biti ponizan, neznatan, netko tko nema što izgubiti kod ljudi, jednostavno ništa nema i ništa ne znači. Prihvaćaš li da si nitko? Raduješ li se što nemaš neke izuzetne kreposti, izvanredne sposobnosti, znanstvene titule, medijsku slavu čak niti čarobnu ljepotu? Skromnost koja je Bogu toliko draga da kleči pred njom i s posudom u rukama pere noge, kod nas nije toliko cijenjena. Skromnost nije samo nesmjelost, biti netko neprimjetan, već i zadovoljstvo s uvjetima postojanja bez opterećenja krepostima i talentima. Kada je Isus kleknuo pred Petra, ovaj je imao prljave, možda čak i znojne noge, žuljavih palaca, s hrpom prljavštine pod noktima; noge kojima se sigurno nije mogao pohvaliti, pa ipak, pred takvim nogama kleknuo je sam Sin Božji!

Sjećam se kako su me pozvali u jednu kuću, gdje su podovi bili prekriveni krasnim tepisima. Dok sam skidao cipele, primijetio sam rupicu na čarapi. Bilo me sram i nadao sam se da to nitko neće vidjeti! Koštalo me to silna napora dok sam noge zavukao pod fotelju kako se čarape ne bi vidjele. Moja je duša još podrapanija od mojih čarapa pa ipak Bog kleči pred njom želeći je potpuno očistiti. Dotjeruje je mada ona ostaje poput one čarape s rupama. Pokušajmo se ne mrziti zbog krivih nogu, klempavih ušiju, visokog čela ili radi toga što nismo savršeni ili u najmanju ruku poput drugih. Koliko ljudi hoda svijetom skrivajući samoodbacivanje koje je uzrokovano sramom zbog svog uboštva ili netalentiranosti, ružnoće ili zbog odjeće. Skrivaju se čak pred samima sobom i boje se gledati u ogledalo. Naravno, najčešći je uzrok tome odbačenost od drugih, od najbližih, primjerice od obitelji, ili grijesi koji su uništili naš osjećaj vrijednosti, ili izranjenosti koje su nas ponizile. Oh, kad bismo znali koliko su mili Gospodinu svi oni postiđeni, svi oni koji se skrivaju iza pleća drugih, čak i u crkvi! O, kako ih On ljubi! I sam je bio skriven i odbačen! Uostalom, i danas je odbačen! Velikani ovoga svijeta do danas se stide priznati vjeru. Brojni priznati sanhedrini u tajnosti su vjerovali u Isusa, ali su se bojali javno to priznati, pa im je Isus ostao skriven. Otišao je od njih. Tako je do danas. Za brojne parlamentarce u Bruxellesu Isus je potpuno neshvatljiv i nedostižan. Poradi toga On ustrajno kleči uz Petrove noge i uz prodavačicu iz dućana u staroj odjeći koja ima ružne noge pa hoda u hlačama, ili uz kakvog muškarca koji cijeli život sjedi u invalidskim kolicima i pregledava oglase na internetskim stranicama u potrazi za ženom koja bi ga uzela za muža. Blizu je onima koji su daleko od ljudskog divljenja.

Gornji tekst je izvadak iz knjige o. Augustyna Pelanowskog “Odlasci”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.