Svim se silama pokušavamo osloboditi zakona prirode. Tehnika je uspjela u mnogočemu. Letimo zrakom, kao od šale, premda nismo ptice! Zabijamo se u dubine mora, premda nismo ribe ni muzgavci. Internet gotovo kao da razbija krutost prostorne zadanosti. I još nas čeka mnogo novih pobjeda, bez sumnje.

Pa ipak, zakoni prirode nas mučno pritišću. Kad nemamo novaca na računu uzalud nam je letenje po zraku ili plovljenje po virtualnom svijetu. Krut je tekući račun! Kada nam dođe neka neizlječiva bolest čini nam se da je sve grozno tvrdo i neumoljivo. Kad nas netko ne voli i prezire uzalud nam sva sposobnost na području tehnike. Zid mržnje ne može se probiti. Sve te tvrde i neumoljive stvarnosti ostavljaju nas frustriranima i tužnima. Može li se njih svladati? Pođimo sa sv. Pavlom u čitanje Poslanice Galaćanima. Sv. Pavao se lomio pred krutošću Zakona. I moralni zakoni su kruti, kao i fizički. I čovjek ih ne može nikako promijeniti, ali je tragično što ih ne može ni vršiti. A oni nas taru. Pavao je susreo Krista i u Njemu našao izlaz. Ne spašavamo se po vršenju Zakona, što je i  nemoguće, nego vjerom u Poruku! Krist nas besplatno spašava po Božjem zakonu i milosrđu. Pavla su pomalo iznervirali Galaćani koji su povjerovali u milost, ali se, nakon nekog vremena, opet vratili pod kruti jaram Zakona, pa im u cijeloj poslanici ponovno naviješta radosnu Poruku. U četvrtom poglavlju govori: Dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta. A kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina Svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan/da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi odasla Bog u srca vaša Duha Sina Svoga koji kliče: „Abba! Oče!“ Tako više nisi rob, nego sin: ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Pavao jednom rečenicom prelazi od krutog Zakona na počela svijeta, prirodna počela, prirodne zakone. Očito, vjera nas oslobađa i od jednih i od drugih. Onaj tko vjeruje u Oca nebeskoga, Tatu, Abbu, taj se pušta Providnosti. Providnost je iznad zakona prirode. Abraham se pouzdao u Providnost i protiv prirodnih zakona dobio sina Izaka. More se Crveno otvorilo. Krist kaže da se ne brinemo što ćemo jesti, a što piti, koliko ćemo novaca imati na tekućem računu. Otac naš nebeski sve to zna i providjet će nam sve. I novce na računu. I kuću i auto. On je iznad zakona prirode. Iznad počela ovoga materijalnog svijeta. 

Mi smo Njegovi sinovi i kćeri. Imamo dio Njegove naravi i ne podlažemo se zakonima ovoga svijeta. Mi smo nebesnici. Mi smo od vjetra. Od milosti. Nepredvidivosti. Providnosti. Duh Sveti nam to svjedoči u dubini naše duše. Otac nas voli i sve nam daje koliko je potrebno i kad je potrebno. On nam daje milost da vršimo Zakon s lakoćom, kao u nekoj igri. 

Zakon je dobar i prirodni su zakoni dobri, ali je neizmjerno bolja sloboda djece Božje i ljubav nebeskoga Oca. Abba! Oče!