Sva čuda i vanjskoga i nutarnjega svijeta nadilazi veliko, najveće čudo euharistije. Tu kao da je Bog natkrilio samoga sebe.

Foto: Shutterstock.com

Sutrašnja nam svetkovina i opet stavlja pred oči osobu Kristovu. Govori nam i opet o Kristu i o njegovoj spasiteljskoj, otkupiteljskoj ulozi koju mu je Otac povjerio. Jer njemu nije bilo dosta da uđe u tijelo Djevice i postane čovjekom. Nije mu bilo dosta da 33 godine nosi krhko i lomno ljudsko tijelo, a s njim i sve one slabosti i poteškoće koje ljudski život sa sobom nosi. I nije mu bilo dosta da u danima muke ispije čašu bola do dna i postane sličan crvu radi nas. I nije mu bilo dosta da je za nas izdahnuo na drvu križa. I nije mu bilo dosta da nas je poučio o Očevoj ljubavi, da nam je pokazao svoju istinu i razotkrio svoj nauk, da nam je i obećao i poslao svoga Duha Tješitelja. I nije mu bilo dosta da je osnovao svoju Crkvu i da živi u njoj po svojoj istini i svom nauku. Ne, on je tražio još nešto bliže, još nešto toplije, još nešto intimnije, što će bijedne male ljude sasvim dignuti do njega, pretopiti u njega, sliti s njim. Samo Bog, samo Sin Božji, samo Krist Gospodin, mogao je i zamisliti i provesti čudo euharistije.

Mi vjerujemo u čudesa. Vjerujemo u čudesa ozdravljenja tijela i u čudesna ozdravljenja duše. Mi znamo da se vraćanje vida i sluha, ozdravljenje od krvotoka i gube, vraćanje života jedincu udovice iz Naima i prijatelju Lazaru ne može protumačiti naravnim putem. Ali mi znamo da se ni preokreti u dušama, neobična ozdravljenja duša, neobični uspon malih duša ne zbivaju naravnim putem, naravnim sredstvima. Pa ipak, sva ta čuda i vanjskoga i nutarnjega svijeta nadilazi veliko, najveće čudo euharistije. Tu kao da je Bog natkrilio samoga sebe. Tu kao da je Krist ono božansko što mu Otac od svoga bića od vijeka daje, upravo rasipno razdao nama, ubogim malim stvorovima…

Pa što ćemo Kristu, euharistijskom Kristu, reći sutra? Da vjerujemo u njega. Da vjerom svojom prodiremo kroz koprenu kruha i da ga gledamo kao dijete, koje širi ručice prema nama ili kao mudrog dječaka u hramu, ili kao pomagača svoje majke i hranitelja u nazaretskoj kućici, ili kao učitelja i zakonoznanca; ili kao dobrog pastira koji mnogo oprašta jer mnogo ljubi; ili kao kralja koji je pred Pilatom otkrio svoje kraljevsko poslanje; ili kao ranjenog i izbičevanog Čovjeka boli, ili kao proslavljenog Krista u slavi Očevoj. Svejedno, kako god ga gledali, uvijek je to isti Sin Božji, isti Krist pod koprenom kruha. A jer znamo da se tamo gdje je Sin nalazi i Otac, to vjerujemo da se pod koprenom kruha osim tijela Kristova i njegove stopljene božansko-čovječanske naravi nalazi i Otac, i onaj koji spaja Oca i Sina – Duh Sveti. I vjerujemo da se pod koprenom kruha u tijelu Kristovu nalaze i čestice onoga prečistog tijela iz kojega je izašao, tijela Marijina. I tako nam pod prilikama kruha Krist daje sebe i sve one s kojima je po svojoj i čovječanskoj i božanskoj naravi stopljen.

Reći ćemo mu sutra, da se ufamo u njega. U njegovu pomoć, njegovo milosrđe, njegovu dobrotu. Ufamo se da nas neće nikada napustiti. Neće dati da se otrgnemo od njega. Neće dati da se ugušimo u svojim pogreškama i slabostima. I da će nas dovesti do konačne mete, konačnog cilja. I naposljetku ćemo mu reći da ga ljubimo. I da je naša ljubav veća od naših pogrešaka, od naših zala, od naših slabosti, nesavršenosti. A onda ćemo ga zamoliti da ostane i dalje s nama, jer je mrak veći, a mi se bez njega tako bojimo, tako smo slabi, tako mali i sitni ljudi.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marice Stanković Potpišimo Gospodinu praznu mjenicu. Dopuštenje nositelja prava (Suradnice Krista Kralja) za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi pročitajte na linku!


Molitva za zagovor službenici Božjoj Marici Stanković:

Dobri naš Oče! Ti si svoju službenicu Maricu Stanković obdario milošću da sve sile svoga uma i srca stavi u službu tvoga kraljevstva. U iskrenoj vjernosti Bogu i Crkvi, ona je zauzetim radom pomogla ljudima, osobito mladima, otkrivati Isusa Krista. Nevino osuđena, prihvatila je godine patnje. Molimo te, ražari u nama oganj Duha Svetoga da poput tvoje službenice hrabro i nesebično radimo za tvoje kraljevstvo. Po njezinu zagovoru molim te za posebnu milost… Oče naš…

Tko po zagovoru službenice Božje u duhovnim ili tjelesnim potrebama zadobije koju milost, pozvan je javiti se postulaturi za njezino proglašenje blaženom: Postulatura službenice Božje Marice Stanković, Česmičkoga 1, 10000 Zagreb. Postulator: o. Vinko Mamić OCD