Od dana kad smo ugledali Božje svjetlo pa do danas. Vidimo li mi to ili ne vidimo…

Foto: Shutterstock.com

Sutra je blagdan anđela čuvara. O njima bi se dalo mnogo kazati, ali bih željela da u tišini svojih duša proživimo sutra samo nešto. Najprije, njihovu stvarnost. Oni su tu. Kraj mene, kraj tebe, kraj sviju nas. Od dana kad smo ugledali Božje svjetlo pa do danas. Vidimo li mi to ili ne vidimo. Mislimo li na to, ili ne mislimo. Želimo li to, ili nam je svejedno. Oni su tu, kraj nas. Nisu oni bili kraj nas samo onda, kad nas je majka učila prvu molitvicu u čast anđela čuvara. Kad je stavljala njegovu sliku nad naš krevet. Kad nam je pričala o dobrom našem zaštitniku, a mi smo u duhu gledale mladića sjajnoga lica s velikim bijelim krilima kako nam pruža ruku, kako raširuje svoja zaštitnička krila nad nama. Ne, oni su i danas stvarnost, realnost, oni su uvijek kraj nas, bdiju nad nama, mole za nas! Uživimo se sutra bar u tu njihovu službu, u njihovu vječnu i neprekidnu pratnju na svim našim životnim stazama.

Druga misao, koja treba da nas sutra prožima, jest da su anđeli stvoreni iz ljubavi. I to ne samo iz one praljubavi, po kojoj i iz koje je Otac stvarao svijet i sve što je na svijetu, već iz sasvim konkretne zajedničke ljubavi prema ljudima, prema svakome od nas. Sve je stvorio za nas i radi nas, pa je i same anđele, daleko savršenije od nas, dao nama u službu, kao dokaz svoje pažnje, svoje ljubavi. Koliko nas je ljubio, kad nam je i anđele dao? I s kakvom pažnjom, s kakvim počitanjem treba da susrećemo ta bića Božje ljubavi prema nama.

A onda, sjetimo se one zgode iz Svetog pisma, kako je đavao kušao Spasitelja i kako mu je ponudio da se baci s hrama, jer će ga anđeli nositi na rukama da gdje ne zapne za kamen nogom svojom. To je bila kušnja, i Krist nije đavolskoj napasti podlegao, ali jedno je sigurno: da je svima onima koji su djeca Božja, Bog dodijelio anđele da paze na njih i da gdjegod nogom o kamen ne zapnu. Mislite li da kod nas nije tako bilo? Tko zna, koliko puta bismo mi zapeli o kamen da nije bilo anđela čuvara. Koliko bismo se puta poskliznuli da nas nije pridržala njegova ruka. Koliko puta bismo pali i propali da nas nije on zaštitio. Bilo je to nebrojeno puta u našem životu. Tek na drugom svijetu vidjet ćemo što sve imamo zahvaliti svome anđelu čuvaru. Zasada je njegovo djelovanje za nas tajna prekrita nevidljivim tkivom, sakrito zemaljskim očima.

I zato sutra zahvalimo njima, zahvalimo Božjoj dobroti i ljubavi koja se izlila preko njih. Jer i naši anđeli su pred licem Božjim, s kerubinima i serafinima padaju nice i mole pjesmu divljenja i hvale.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marice Stanković Potpišimo Gospodinu praznu mjenicu. Dopuštenje nositelja prava (Suradnice Krista Kralja) za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi pročitajte na linku!


Molitva za zagovor službenici Božjoj Marici Stanković:

Dobri naš Oče! Ti si svoju službenicu Maricu Stanković obdario milošću da sve sile svoga uma i srca stavi u službu tvoga kraljevstva. U iskrenoj vjernosti Bogu i Crkvi, ona je zauzetim radom pomogla ljudima, osobito mladima, otkrivati Isusa Krista. Nevino osuđena, prihvatila je godine patnje. Molimo te, ražari u nama oganj Duha Svetoga da poput tvoje službenice hrabro i nesebično radimo za tvoje kraljevstvo. Po njezinu zagovoru molim te za posebnu milost… Oče naš…

Tko po zagovoru Službenice Božje u duhovnim ili tjelesnim potrebama zadobije koju milost, pozvan je javiti se postulaturi za njezino proglašenje blaženom: Postulatura službenice Božje Marice Stanković, Česmičkoga 1, 10000 Zagreb. Postulator: o. Vinko Mamić OCD