Kakav je Isus sadašnjice? Što on hoće od svojih u ova vremena? Radimo li dosta ili premalo? I jesmo li sve dali, sve poduzeli što je trebalo? Izašli na frontu i borili se? Ili je naše, da šutimo, trpimo, uzmičemo?

Foto: Flickr.com/Catholic Church England and Wales

Zašto da o Isusu Kristu govorimo samo kao o osobi koja je živjela, kad je on i danas vječno živ i vječno prisutan? Zašto da ga gledamo samo kao osobu, koja je prije 2000 godina prolazila zemljom, kad on i danas jednako njome prolazi. Istina, onda vidljiv, danas nevidljiv; onda ga s moglo gledati tjelesnim očima, danas samo očima duše; onda je haljine njegove mogla dotaći žena iz puka, a danas ga se duša dotiče samo krilima svoje vjere i svoje ljubavi. Ali on je tu s nama i među nama, jednako realan kao pred 2000 godina, jednako realan kao u krilu Očevu. Jednako srdačan i jednako ozbiljan. Jednako istinoljubiv i jednako milosrdan. Jednako pravedan i jednako svet. I kao što je nekada prolazio cijelom Judejom, kraj dobrih i zlih, kraj onih tvrda i kraj onih meka srca, kraj onih koji su za istinom doista čeznuli i kraj onih koji su je farizejski i tražili i propovijedali, kraj pravednih duša koje su se otvarale Božjem glasu i kraj grešnika koji su ga tjerali sa svoga praga, iz svoje blizine, tako on i danas prolazi po svim cestama i putevima naše zemlje… Prošao je i prolazi kraj svega toga jer je “Kralj, kojemu sve živi”, jer je Knez, kome je Otac sve predao: sve vjekove, sva vremena, sve epohe, sve prostore i sve ljude u njima i na njima. Pa zašto da onda samo govorimo Isusu u svome vremenu, kad su sva vremena njegova… Isus u ovome vremenu. Isus u sadašnjici. Isus među današnjim ljudstvom. Isus u prolazu kraj današnjih žena. Isus kraj crvenih barikada. Isus u rješavanju socijalnih problema. Isus medu današnjom mladeži. Isus pred poteškoćama današnje Crkve. Isus u svetištima svojih najbližih duša. Isus u nama i s nama. Jer sve se u njemu sastaje; i ništa se od njegove vlasti ne može izuzeti; i ništa bez njega riješiti, i ništa izvan njega i mimo njega ne može ni živjeti, ni postojati. “Jer u njemu je sve stvoreno, što je na nebu i na zemlji, što se vidi i ne vidi… Sve je po njemu i za njega stvoreno. I On je prije svega i sve stoji u njemu.”

Kakav je Isus sadašnjice? Što on hoće od svojih u ova vremena? Radimo li dosta ili premalo? I jesmo li sve dali, sve poduzeli što je trebalo? Izašli na frontu i borili se? Ili je naše, da šutimo, trpimo, uzmičemo? … Kakav bi on bio da je vidljiv u ovome vremenu? Na to možemo odgovoriti samo tako da promotrimo njegovo djelovanje u Judeji. On je molio, ali je i prokrstario cijelu Judeju. Borio se da objavi Oca svoga, sa svime. S tvrdoćom svojih apostola i učenika, sa zavedenom i zaslijepljenom masom, s obijeljenim farizejskim i saducejskim grobovima. Često se povlačio u osamu, ali se još češće viđao u hramu, na gori, kraj jezera gdje je govorio i učio. A njegov je govor bila prava revolucija. Revolucija u gledanju na Oca, koji je duh i kome se u duhu i istini treba klanjati. Revolucija u odnosima ljudi, jer i neprijatelja treba ljubiti. Revolucija u gledanju na grešnika, jer se nitko ne dohvati kamena da ga baci na jadnu ženu, što je smeteno stajala pred njim. Revolucija na socijalnom području, jer su svi ljudi jednaki, a bogataš će teže ući u kraljevstvo nebesko nego deva kroz ušicu igle. Jest, Isus Krist je često noć u molitvi probdio na gori, ali je ulazio u sva područja javnoga života. Ulazio je u hram, posjećivao znance i prijatelje, išao na gozbe, priređivao večere. Da nije sudjelovao i u običnom građanskom i u javnom životu, ne bi ga farizeji lukavo zapitkivali, čiji je novac s Cezarovim likom. A da nije za nauku Oca svoga nastupao borbeno, ne bi onako oštro izgonio trgovce iz hrama, niti bi pustio, da toliki odu od njega, jer im je govor njegov bio pretvrd.

A da je danas vidljiv? Da se danas Riječ Božja utjelovila? Sigurno je, da bi i danas ulazio u sve!… Krist bi se i danas služio s onim, čime se služio u Judeji. I govorom, i oštrom riječi, i bičem. I svim sredstvima borbe koja današnji život donosi. I svim sredstvima protuakcije, koja moderni život pruža. I to po planu, sistematski, borbeno i odlučno. Bez uzmicanja! Bez kompromisa! Bez paktiranja! Ta njegova je riječ bila uvijek tako odlučna. Njegov karakter tako isklesan! Njegovi nastupi tako čvrsti… Krist se svega doticao i kroz sve prolazio što je ljudsko. On to čini i danas. Zato se i oni, koji ga savršeno slijede, ne žacaju ući u sve ali i držati njegovu liniju u svemu. Moliti i raditi. Uvući se u osamu molitve, ali i izaći na barikade kad to treba. Cijeniti nutarnji život, ali baš iz punine toga života progovoriti, grmjeti, pa i udarati. To je pravi Kristov duh! Ne pasivnost već akcija! Ne skrivanje već planski rad. To traži Isus u ovom vremenu. I to je Isus u ovom vremenu. A s njim i drugi Krist – kršćanin.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marice Stanković Potpišimo Gospodinu praznu mjenicu. Dopuštenje nositelja prava (Suradnice Krista Kralja) za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi pročitajte na linku!


Molitva za zagovor službenici Božjoj Marici Stanković:

Dobri naš Oče! Ti si svoju službenicu Maricu Stanković obdario milošću da sve sile svoga uma i srca stavi u službu tvoga kraljevstva. U iskrenoj vjernosti Bogu i Crkvi, ona je zauzetim radom pomogla ljudima, osobito mladima, otkrivati Isusa Krista. Nevino osuđena, prihvatila je godine patnje. Molimo te, ražari u nama oganj Duha Svetoga da poput tvoje službenice hrabro i nesebično radimo za tvoje kraljevstvo. Po njezinu zagovoru molim te za posebnu milost… Oče naš…

Tko po zagovoru službenice Božje u duhovnim ili tjelesnim potrebama zadobije koju milost, pozvan je javiti se postulaturi za njezino proglašenje blaženom: Postulatura službenice Božje Marice Stanković, Česmičkoga 1, 10000 Zagreb. Postulator: o. Vinko Mamić OCD