U Bibliji je napisano: “Čekao sam da me tko utješi, ali ga ne nađoh.” (Ps 69,21) Isus je proveo četrdeset dana sam sa Svojim Ocem i molio. Tijekom tih četrdeset dana potrudite se biti taj “netko”. “Čekao sam nekoga.” Jesi li tu? Možeš li reći: “Da, ja sam tu”? Pripadam li stvarno Isusu kao što On pripada Ocu? A Očeva je volja bila ta strašna samoća u Vrtu, na Križu – On je bio posve sam. Ako smo istinski Isusovi sljedbenici, i mi moramo iskusiti Kristovu osamljenost. Znojio se krvlju. Bilo mu je tako teško, proći kroz poniženje Muke. Otuda ta rečenica: “Čekao sam da me tko utješi, ali ga ne nađoh.” Otišao je do apostola, a oni su čvrsto spavali. Mnogo puta Isus dolazi k nama u trpljenju. Korizma je upravo to, sudjelovanje u Muci Kristovoj. Ne možemo to učiniti za Isusa kao što su to apostoli bili pozvani učiniti. Oni su bili pozvani sudjelovati u Njegovoj Muci. Ta ljubav, to suosjećanje koje bismo voljeli da smo mu tada mogli dati, pozvani smo na to upravo ovdje, jer ljubav počinje kod kuće.

A kada ga je Juda došao izdati… “Prijatelju, poljupcem me predaješ?” Nikada nije rekao: “Ti, izdajico.” Isto tako za pranja nogu – iako je u srcu osjećao agoniju… Nikada nije bio surov. I opet, dok je visio na Križu i gledao Svoju Majku, gledao sv. Ivana, mislio je na nas. Tko će voditi brigu o Mojoj majci? Tko će voditi brigu o Ivanu? Kad god vas netko ispravi, ukori, umjesto da se ispunite gorčinom, pomislite na Isusa, kako je On mislio na druge čak i u agoniji i boli. Nemojte nikada dopustiti da gorčina ostane u vašemu srcu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Majka Terezija- Gdje je ljubav, ondje je i Bog. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.