VELIKE MISTIČARKE KATOLIČKE CRKVE (8)

Magdalena Gornik – slovenska stigmatičarka i duša patnica koja je 47 godina živjela bez hrane

Živjela je bez ikakve zemaljske hrane, imala je na sebi Kristove rane i Bogu prinosila naknade za sve uvrede koje se Njemu nanose.

Magdalena-Gornik

Rođena je 1835. u siromašnoj obitelji farmera u selu Janeži, oko 50 km od Ljubljane. Njeni su roditelji bili odani katolici te su odgojili svoje sedmero djece u duhu vjere. Magdalena je bila sasvim obična seoska djevojčica, koja je pomagala svojim roditeljima i uživala družeći se sa svojim prijateljima i prijateljicama.

U proljeće 1847. njen se život promijenio. Imala je tada 12 godina, a Bog joj se već na poseban način objavio. Imala je ukazanje Majke Božje dok je hodala prema polju da pomogne majci. Naša Majka joj se ukazala kao skromna seljanka, pitajući ju kome je posvetila svoj posao i voli li Isusa. Magdalena je odgovorila da svoj posao ponudila Isusu i da Isus zna najbolje voli li ga ona. Ona nije prepoznala ženu i mislila je da je to obična farmerica, a i bila je odjevena u odjeću tipičnu za taj kraj. Žena se tada pokazala kao Isusova Majka i Majka svih ljudi. Ukazala je na svoju namjeru da pouči Magdalenu kome da prikazuje svoj rad. Poručila joj je da voli Isusa, sve jače i jače. Rekla joj je i da treba zahvaljivati Bogu za svu Njegovu ljubaznost i ponuditi sav svoj rad Njemu. Ukazanje je uistinu dirnulo Magdalenino srce. Od tada se molila s više žara i bolje se pripremala za sv. pričest.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Magdalena je te godine primila i Prvu svetu Pričest te je bila i blagoslovljena lokucijama, nutarnjim objavama Kristovim, koji joj je rekao da ne govori drugima o snažnoj ljubavi prema sv. pričesti koja joj je dana. Kako je rasla u pobožnosti, njeno je srce postajalo sve zaljubljenije u Krista. No, tijekom došašća 1847. Magdalena se jako razboljela. Do siječnja 1848. zdravlje joj se tako pogoršalo da je morala biti stalno u krevetu. Podnosila je užasne bolove s neuobičajenom strpljivošću – bez uzdaha i žaljenja, i bez ikakvog drugog znaka nevoljkosti. Nikakav lijek nije joj pomagao. Bol je s vremenom i rasla, te je postalo najgore u kolovozu 1848. Noge su joj bile paralizirane.

U kolovozu 1848. Magdalena je imala drugu viziju Blažene Djevice probudivši se nakon što se onesvijestila od bolova. Vidjela je Majku kako ju promatra, blijeda i tužna, ali također i blaga. Naša joj je Gospa rekla ako mora nešto izdržati neka to bude strpljivo, da svu bol ponudi Bogu i da bi u tim vremenima trebala misliti na Isusovu bol. Trebala bi potpuno vjerovati Isusu – od Njega će primiti sve.

„Ti ćeš ubuduće primati hranu od Boga; nećeš više osjećati glad i žeđ“ – rekla joj je Majka.

Nakon ove vizije, Magdalena je bila gotovo u potpunosti izliječena – ali noge su joj i dalje ostale paralizirane.

11. kolovoza 1848. bio je dan prve Magdalenine mistične ekstaze. Bila je prenesena u duhu na taman, strm, uzak i trnovit put. Čula je glas: „Ako želiš doći u Raj, moraš poći ovim putom.“ Odgovorila je: „Rado, rado ću poći tim putom!“ Od 24. kolovoza nadalje doživljavala je vjerske zanose i ekstaze te objave i viđenja gotovo svaki dan sve do svoje smrti 1896. Njezina je duhovna misija bila trpjeti za pokoru za grijehe i pozivati na pokajanje i obraćenje. Od 25. rujna do svoje smrti Magdalena nije okusila nikakvu zemaljsku hranu, osim kapi vode. Njezina je jedina hrana bila sveta Euharistija i mistična hrana koji je primala tijekom zanosa. Na srijedu prije početka došašća 1848. Magdalena je primila i stigme.

Između 1848. i 1853. brojni su mistični fenomeni nadopunjavali Magdalenine vizije i zanose dokazujući da Bog govori kroz nju. Tijekom svojih je ekstaza pozivala sve na obraćenje i pokoru i za nadoknadu za sve grijehe. Također je govorila i o kazni koja dolazi od Boga ako se obraćenje ne dogodi.

Tijekom tog su vremena svjetovne su vlasti i neki svećenici ukaljali njeno ime i tužili je biskupima i pisali o njoj u novinskim člancima. Anton A. Wolf, ljubljanski biskup, branio ju je od svjetovnih vlasti jer je bio uvjeren u njenu nevinost i njenu iskrenu pobožnost. Od 2. ožujka do 11. travnja 1852. provedena je istraga od strane crkvenih vlasti u župi Sodražica. Tamošnji župnik Lesjak i župnici obližnjih župa bili su u šoku i nevjerici u vezi cijele stvari jer su bili uvjereni u autentičnost Magdaleninih mističnih doživljaja i fenomena.

9. travnja 1855. Bog je iscijelio Magdalenine noge nakon 7 godina i ona je ponovno hodala. Međutim, u jednoj viziji Isus joj je rekao, da iako ozdravljena, neće biti bez patnji u ovome svijetu. 1867. župnik župe Fara blizu Bloke, Janez Kaplenek prihvatio je Magdalenu i dvije druge sestre (Apoloniu i Mariu) da rade u župnom dvoru. Magdalena je živjela ondje sve do smrti oca Kapleneka 1893. Tijekom ovog su se razdoblja nastavile njene vizije i ekstaze. Svjetovne su joj vlasti prouzročile mnogo patnje jer su je progonili tijekom prvih 6 godina njenog života u Blokama. Osim toga, klevete ljudi su pridonijele njenim još težim patnjama. Istovremeno, mnogi su obrazovani ljudi, među kojima i crkveni i svjetovni dostojanstvenici, svjedočili njenim mističnim zanosima i trpljenjima Kristove muke, osobito tijekom Velikog tjedna. Francis Lampe, poznati slovenski filozof, teolog i pisac, njegovao je blisko prijateljstvo s Magdalenom cijelog njenog života.

Nakon smrti oca Kapleneka, Magdalena i druge dvije sestre preselile su natrag u Goru blizu Sodražice. Živjele su zajedno u selu Petrinci, gdje je nastavila živjeti bez hrane i trpeći zajedno s Kristom. Kako je i prije bio slučaj, mnogi ljudi, sa svakakvim željama i namjerama dolazili su tamo da ju vide.

tumblr_inline_ndeclsn3op1skgk24

Tijekom godina u svojim vjerskim zanosima Magdaleni su u nekoliko navrata Majka Božja i Isus rekli da su joj duhovni darovi darovani zbog obraćenja duša i nadoknadu grijeha. Također je spoznala da će bez obraćenja ljudi doživjeti velike patnje. Njena je zadaća bila pozivati ljude na obraćenje i upozoravati na posljedice ustrajanja u grijehu.

Tijekom svog života bila je aktivna u zajednici kao i u Crkvi. Bila je seoska učiteljica u osnovnoj školi i radila kao duhovna savjetnica. Pred kraj života je bila bolesna, i pred smrt jedna od sestara je izrazila brigu s obzirom na vjerojatnost da će mnogo ljudi doći na njen pogreb, jer nisu imali materijalnih dobara da se za sve pobrinu. Magdalena je na to odgovorila: „Budi u miru, sestro, jer naš ljubljeni Bog će se pobrinuti za sve.“

Njena sveta smrt

Umrla je 23. veljače 1896. na prvu korizmenu nedjelju u dobi od 60 godina od tuberkuloze (bar se tako činilo). Sestra ju je to popodne njegovala i htjela ostati s njom, ali Magdalena joj je rekla da ne mora, nego da se radije ode odmoriti i da će se Isus i Marija pobrinuti za nju. Na dan sprovoda, 26. veljače, pokazala se istinitom Magdalenina tvrdnja – snijeg je tako jako padao da je sprovodu prisustvovalo samo nekoliko lokalnih mještana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U Sloveniji mnogo hodočasnika pohodi njen grob i mole za njen zagovor. Do sada, postoje izvještaji o ujedinjenjima i pomirbi rastrojenih obitelji, izlječenjima bolesti, izlječenja od alkoholizma i ljudi koji su uz Magdalenin zagovor pronašli posao i postigli uspjeh u školovanju. Ljubljanski biskup (1968.-1991.) Stanislav Lenič je izjavio da je Magdalena zapravo predvidjela da će se još 6 generacija nakon njene smrti događati čuda njenim zagovorom.

Anton Stres, ljubljanski nadbiskup (2010.-2013.) pokrenuo je proces prepoznavanja njene svetosti.

Mistični fenomeni u životu Magdalene Gornik

Svi događaji su arhivirani i dokumentirani te se i dan-danas čuvaju. Magdalenine su se prve vjerske ekstaze dogodile u dobi kad je bila još djevojčica – 13 godina. Od 24. kolovoza 1848. sve do smrti doživljavala je zanose svaki dan, ponekad i više puta na dan. Njeni su zanosi petkom trajali tri sata, a posebno su bili osobiti oni tijekom Velikog tjedna. Tijekom svete mise također bi zapadala u zanose i ekstaze, ali uvijek bi znala kada bi svećenik koji nosi svetu Euharistiju blizu nje, jer bi se okretala u tom smjeru i kleknula, iako fizički nije vidjela svećenika. Trpjela bi tijekom zanosa te su joj se otvarale i stigmate, a na izvanjske je podražaje ostajala potpuno neosjetljiva.

Sadržaji su njenih vizija bili vrlo različiti. Imala je vizije cijelog svog života, čak i prije smrti. U vizijama je vidjela anđele i razgovarala s njima, s Blaženom Djevicom, sa Svetim Trojstvom, i nekim svecima. Anđeli su joj najčešće davali upute, posebno u vezi štovanja Majke Božje i Boga, često plačući zbog nevjernika. Majku Božju je viđala kako posreduje kod svog Sina za čovječanstvo.

Vrlo često, osobito petkom tijekom korizme, Magdalena je imala vizije Isusove Muke i Posljednje večere. Također je na Uskrs svjedočila Njegovu Uskrsnuću i Uznesenju na Nebo.

Primala je i mističnu svetu Pričest, osim redovne pričesti na misi. Takav su dar dobili samo neki sveci. Primala bi ju obično tijekom zanosa. Ponekad bi ju sam Isus pričestio, ili sveci koji su bili svećenici, ili Anđeli. Više od tisuću ljudi tijekom njena života svjedočilo je da se sveta Hostija znala tijekom njenih ekstaza “niotkuda” samo pojaviti u njenim ustima, znali bi vidjeti i neobičan kalež i nju da pije iz njega. Mnogi su svećenici vidjeli to čudo svojim očima. Magdalena je uvijek zahvaljivala na svetoj pričesti. Nakon toga bi još gorljivije pozivala sve prisutne na pokoru.

Fenomen levitacije očitovao bi se kada je Magdalena vršila priprave za svetu pričest i žarko ju iščekivala. Tada bi, zbog tako snažne želje da se susretne sa živim Kristom, njeno tijelo bilo odvojeno od zemlje u zrak.

Stigme je nosila 7 punih godina, i to rane na rukama, nogama i na boku. Nakon toga, ostala joj je samo rana na boku i ona je ostala prisutna cijeli njen život. Kada bi u svojim vizijama primila Trnovu Krunu na glavu, na njenoj su se glavi pojavljivale otvorene krvareće rane. Krv joj je obilno tekla niz lice. Tijekom Velikog tjedna krvarila je tako puno iz rana da joj je cijela odjeća znala biti potpuno natopljena krvlju. Stigme su joj uzrokovale velike patnje, ali nikada se Magdalena nije ni na što žalila. Potpuno se prepustila Božjoj volji. Doktori i svećenici su istražili ove mistične fenomene i svi su potvrdili nadnaravan izvor istih. Osim toga, 47 godina nije jela nikakve hrane osim svete pričesti i mistične nebeske hrane koju je primala tijekom ekstaza koju su vidjeli i mnogi svjedoci. Unatoč tomu, sve je poslove i obaveze s lakoćom obavljala. U viziji joj je rečeno da prima nebesku hranu kako bi ljudi uvidjeli da Bog uistinu govori po njoj. Posebno je neobično bilo čudo malenog križa koji je primala tijekom ekstaza i koji joj je ostajao na prsima tijekom cijele noći, ničim privezan ili držan. Svećenici su znali doticati čudesno raspelo, ljubiti, a jedan je čak pisao o tome biskupu. Imala je i darove govorenja u jezicima, tumačenja jezika i čitanja srca.

tumblr_inline_ndecn1pm4m1skgk24

Magdalena Gornik, moli za nas!

Kristina D. | Bitno.net

Izvor: Misticizam u KC

Vidi ostale tekstove iz ovog niza: Velike mističarke Katoličke Crkve


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 6. ožujka 2015.

Možda vam se svidi